Kulturna politika – sveobuhvatna nova rubrika

Hrvatski filmski ljetopis, gl. ur. Krunoslav Lučić, br. 122-123 / ljeto-jesen 2025.

• Prizorom iz filma Sedmi kontinent Dušana Vukotića (1966) na naslovnici (koji pak fingira kao podcrtavatelj teksta Berislava Majhuta i Sanje Lovrić Kralj Utopijski i ideološki potencijali dječjeg filma Sedmi kontinent Dušana Vukotića, koji secira filmsku prikazbu apsurdnog svijeta odraslih nasuprotnog utopijsko-poetskom svijetu djece) čitatelj uranja u najnoviji, 260-stranični ljetno-jesenji broj Hrvatskog filmskog ljetopisa 122-123, posvećenoga filmskim žanrovima i koji uz stalne znane odjeljke Festivali i revije ( 72. PFF, 35. Animafest, 21. ZagrebDox, 75. BFF, 35. Liffe), Novi filmovi (Bring Her Back, Piano Lesson, Zečji nasip…), Nove knjige (Owen Hatherley, Višnja Pentić) ovog puta prezentira i intrigantnu novu rubriku Kulturna politika (na Hrvatskoj enciklopediji definirana kao „državna i javna, rjeđe nedržavna i privatna politika u području kulture, kojom se posebnim zakonima, mjerama i financijskim sredstvima štiti kulturna baština, održava i potiče proizvodnja kulturnih dobara (kulturna industrija), uključujući umjetnička djela, obrazovanje za kulturu i umjetnosti te sva ostala kulturna znanja, proizvode i usluge od javnog interesa“.).

  U rečenoj rubrici donesen je članak Jake Primorac s IRMO-a: Portret hrvatske filmske industrije‍, u kojem autorica iznosi stajalište da hrvatsku filmsku industriju karakterizira slabo domaće tržište i nizak stupanj javnog financiranja koji rezultira godišnjom produkcijom do 10 igranih filmova u 100% nacionalnoj produkciji te da Hrvatska ima snažan program poticaja za produkciju iz 2012. godine, koji kontinuirano privlači inozemne produkcije i pridonosi „izvoznom volumenu“.

  

  Centralni temat pak Filmski žanrovi također donosi tekstove Paule Rem koja objašnjava simboličku važnost određenih provodnih motiva te nadovezujuće judeokršćanske koncepte u Blade Runneru (Komunikacija između filma i gledatelja, replikanata i ljudi – filmozofska analiza judeokršćanskih elemenata u svijetu Blade Runnera‍), Tatjane Jukić koja iznosi pretpostavku da John Ford u filmu Moja draga Klementina koristi zvuk kao osobitu legitimaciju vesterna kao žanra koji objašnjava Ameriku i svjetski poredak pod američkim uvjetima (Čija draga Klementina? Akuzmatični Ford‍), Marka Dokića i Andreje Mihailović koji analiziraju shvaćanje pravde i kazne u filmu Objesite ih visoko (Pravda i kazna u filmu Objesite ih visoko: razmatranja iz perspektive političke i pravne teorije‍).

  

  Dragan Batančev razvija nadžanrovsku kategoriju Jugoslovenski Revolucionarni Ciklus – JRC (Jugoslovenski Revolucionarni Ciklus kao izazov teoriji filmskog žanra‍), Srđana Radakovića pokazuje da je esencija Vojnovićeve drame integrirana u scenarij za Curtizovu Mildred Pierce (Film noir pre film noira – Gospođa sa suncokretom Ive Vojnovića i Mildred Pierce Michaela Curtiza), Anastasija Uspenski kroz žanrovsku i identitetsku prizmu analizira film Take Me Somewhere Nice (Iz tuđine, Odvedi me negdje gdje je lijepo‍), Lucija Brkić prikazuje atipičan, kultni horor-coming of ager (Horor ženskog odrastanja – Valerie i tjedan čuda‍), dok Dina Pokrajac raspravlja o osebujnom žanrovskom hibridu Benjamina Christensena Häxan iz 1922. godine (Dijabolični filmski esej: otvorena struktura vještičarenja‍). Dakle, čak devet radova, među kojima se zanimljivošću poglavito ističu dva potonja.

  

  Sveukupno gledano, ovoliko kvantitativno i kvalitativno informativni i divergentni prilozi i prinosi svakako su preporučljivo, poticajno i zadovoljavajuće štivo za najraznovrsnije i najznatiželjnije čitateljske profile.

  ©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 8. veljače 2026.

Piše:

Katarina
Marić