Feljton

  • Ikona filmske glazbe

    Sjećanje na Ennia Morriconea (10. studenoga 1928. - 6. srpnja 2020.)

    Piše: Tomislav Čegir
    Nema dvojbe da su neki primjeri Morriconeova stvaralaštva dostigli i ikonografski status, instantnu prepoznatljivost. Glazba Ennia Morriconea - i ne samo filmska, neupitno spada među vrhunska kulturna i umjetnička postignuća dvadesetoga i dvadeset i prvoga stoljeća.  Morricone je u panteonu filmskih skladatelja za mnoge, a čini se i za potpisnika ovih redova, u samom vrhu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Smrt kao dinamizirajuća i životodajna sila

    Feljton Smrt na filmu (27): Bajke: polisemično arhetipsko: Sedmi pečat, red. Ingmar Bergman; Harry Potter, red. David Yates; Ljepotica i zvijer, red. Bill Condon

    Piše: Katarina Marić
    Tanatološke teme oduvijek su bile popularan i prominentan element umjetnosti - jednako tako i filmskih preokupacija; bilo da je riječ o sugestivnom morbidnom narativnom fokusu ili pak difuzno-mekanoj, film blanc-obradi iste – dočaravajući i zrcaleći senzacije ljudske strepnje od nepoznatog. Stoga mračnost smrti kroz polivalentne i fatalne aspekte prijetećeg može biti promotrena i kao vitamin za dušu i inicijacijska karta. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Revalorizacija humanosti

    Feljton Smrt na filmu (26): Čudovišno: metamorfna theriantropija:Intervju s vampirom, red. Neil Jordan; Samo ljubavnici preživljavaju, red. Jim Jarmusch, Sumrak saga, red. Bill Condon

    Piše: Katarina Marić
    U kontekstu Sumrak sage evidentan je njihov alegorijski moralizatorsko-prispodobni aspekt – reinterpretacija mitološke recepcije vampira kao grozomorne nokturnalne fantazmagorije u nimbusnog nositelja novog, ćudoredno-suzdržljivog poretka. No ono što spisateljica uspijeva (a posljedično i film prenosi) jest osuvremeniti preobražaj još jednog fantastičnog animalnog arhetipa ravnopravnog vampiru – vukodlaka. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vampiri - nokturnalni neumrli

    Feljton Smrt na filmu (25): Čudovišno: metamorfna theriantropija: Dracula, 1992., red. Francis Ford Coppola

    Piše: Katarina Marić
    Okupivši cast iz snova u filmu Dracula, Coppola realizira klasičan gotički horor s dalekosežnim posljedicama na filmsku umjetnost, metafizičku shemu o Gospodaru neiscrpne galerije noćnih bića pretvorivši ne samo u gozbu za osjetila nego i u iskaz o stanju društva, njegovim produljenim paradoksima, licemjerju i općem moralnom rasapu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vukodlaci - teratološka likantropija

    Feljton Smrt na filmu (24): Čudovišno: metamorfna theriantropija: The Wolfman, red. Joe Johnston; Dok zvijeri spavaju, red. Jonas Alexander Arnby

    Piše: Katarina Marić
    Suvremena likantropska fantazija, Dok zvijeri spavaju film je o čudovištu – svojevrsnoj vukodlaci /šumskoj dekli/ vampirici-kodlakoj ali još i više o čudovišnom, budući da klasični ikonografski kanon za podžanr tipičnih motiva vrlo umješno preoblikuje, subverzira, apstrahira i raskalupljuje te u konačnici potvrđuje koliku potenciju i kritičku refleksivnost u sebi sadrže fantastički metaforički tropi....pročitajte cijeli tekst...
  • U zoni maligne obmane

    Feljton Smrt na filmu (23): Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (4): Otok Shutter, r. Martin Scorsese

    Piše: Katarina Marić
    Kroz umješnu, pažljivo postavljenu i pregledno strukturiranu priču gazimo u deceptivnu zonu maligne obmane, triksterskih dekonstrukcija, psihotropično konfuzijskih maglovitosti i obrnutih perspektiva u konačnici dobivši neponovljiv stroke of genius naslov, maestralnog manipulatora mehanizmima suspensnog, čija se nepodnošljivo zagušujuća težina emocija preslikala i u finalan proizvod. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Između života i smrti

    Feljton Smrt na filmu (22): Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (3): Mrtav čovjek, r. Jim Jarmusch; Klub boraca, r. David Fincher

    Piše: Katarina Marić
    Jarmusch naglašava reduplicirani duševni aspekt svog junaka njegovom višestrukom identitetnošću, transformativnom konjugacijom s alter-egoima – prvenstveno dijeljenjem imena s imenom vizionarskog umjetnika Williama Blakea, kao svojevrsnog doppelgängera istog, odnosno istovremeno spregom s podsvješću, unutrašnjim vodičem Nobodyjem u formi Indijanca - medijatora među svjetovima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Glazbeno putovanje kroz Istru

    Kratki izlet, 2019., red. Igor Bezinović, sklad. Hrvoje Nikšić

    Piše: Lucija Šoštarić
    Glazba u Kratkom izletu čini savršenu cjelinu. Jednolična, relativno rijetka, nenametljiva neprizorna glazba savršeno je nadopunjena prizornim zvukovima prirode i lijenim, dubokim glasom pripovjedača. Prodorni odlomci istarskog folklora dovoljno su kratki da stvore dinamičnost, a istovremeno ne naruše ugođaj filma. Dodatnu zaokruženost čine zvukovi i prizorna glazba gradskih okruženja na početku i kraju filma. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Brojnost glazbenih narativa

    Moj dida je pao s Marsa, 2019., red. Marina Andree Škop, Dražen Žarković, sklad. Stein Berge Svendsen

    Piše: Lucija Šoštarić

    Film sadrži brojne žanrovske narativne i glazbene standarde. Glazba sadrži višestruke klišeje (pojava usne harmonike za dočaravanje komičnog, klavira za  tužno i sl.), a neprizorna glazba dominira, kako je to i uobičajeno za dječje filmove. Ipak, način na koji je glazba oblikovana i način na koji se javlja tijekom filma, kao i specifična pojava popularne pjesme, čine odmak od standarda, a time i posebnost filmske partiture. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Romantička skromnost

    Koja je ovo država, red. Vinko Brešan, sklad. Maciej Zielinski

    Piše: Lucija Šoštarić
    Prekrasan romantički odlomak u izvedbi klavira, violončela i gudača neprizorna je glazba dvosatnog filma. Redatelj je smješta u emocionalne, dramatične ili opisne scene. Neočekivano, u svim navedenima ulomak funkcionira. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nepredvidivo i subverzivno

    Feljton Smrt na filmu (21): Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (1)

    Piše: Katarina Marić
    Redatelj u posljednjoj trećini filma namjerno odabire nejasan i interpretativno otvoren narativan pristup, a ovakav art uradak može si tako nešto i dopustiti, nažalost labava apstrakcija i halucinogeno vrludanje film zatvaraju u hermetičnu i nepotrebnu distantnost te umanjuju njegovu početnu viziju, ostavljajući ga nedorečenim i nezaokruženim....pročitajte cijeli tekst...
  • Glazba kao pripovjedač

    Aleksi, 2018, red.: Barbara Vekarić, sklad.: Jure Ferina, Pavle Miholjević

    Piše: Lucija Šoštarić
    Novonastala glazba Aleksi je ugodna, vedra i kvalitetno osmišljena. No, svrha filmske glazbe nije biti samo kvalitetno glazbeno ostvarenje. Glazba Ferine i Miholjevića je bez sumnje korektno skladana, ali ono što ju čini kvalitetnom filmskom glazbom jest upravo povezanost s vizualnim i fabularnim elementima koje prati....pročitajte cijeli tekst...
  • Bezvremenski zvuk ludila

    F20, 2018, red.: Arsen Anton Ostojić, sklad.: Mate Matišić

    Piše: Lucija Šoštarić
    Dvije su popularne pjesme filma svaka na svoj način uklopljene u partituru. Arpeggio grupe Quasarr to čini ukidanjem vokalne dionice i nastavljanjem instrumentalnog dijela. Izmjenom vremensko-prostorne cjeline i dinamike ona postaje neprizorna, koja se ritmom uklapa u preostalu neprizornu glazbu filma. Seven Days Amongst Your Hair (grupe Mr.Albino) uklapa se pak mračnim, grunge ugođajem....pročitajte cijeli tekst...
  • Demitologizirajuća tužaljka

    Feljton Smrt na filmu (20): Samoubojice: tormentna melankolija (3)

    Piše: Katarina Marić
    Iznimno lijep, atmosferičan crno-bijeli (kao prolongirana rezonantna redateljeva rock-fotografska aktivnost) omažni rekvijem kultnom pjevaču Curtisu, Kontrola je nostalgična no ipak demitologizirajuća tužaljka kako za distinktivnim umjetnikom, tako i bujajućom, kreativno proliferirajućom prohujalom erom....pročitajte cijeli tekst...
  • Nedostatak zapleta

    Feljton Smrt na filmu (19): Samoubojice: tormentna melankolija (2)

    Piše: Katarina Marić
    Manjak dijaloga (mahom svedena na nesuvislo mumljanje), ali i posvemašnji nedostatak zapleta ili ikakve radnje, u dugim statičnim kadrovima i sekvencama začudno ogoljenima od glazbe u prvom redu služe kako bi prikazali ranjivi androgini lik melankolične, rasute psihe na razmeđi sna i jave.

    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kompleksan vizualni stil

    Feljton Smrt na filmu (18): Samoubojice: tormentna melankolija (1)

    Piše: Katarina Marić
    Šuma užasa jedinstveni je hibridni križanac japanskog i američkog nadnaravnog horora, što je ujedno i najzanimljiviji aspekt Zadina prvijenca; evidentno referencijalno senzibiliziranog na slojevitu atmosferičnu azijsku stravu i užas.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sablasti destruirane purilnosti

    Feljton Smrt na filmu (17): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (6)

    Piše: Katarina Marić
    Distinktivniji recentniji naslov na rečenom tragu svrhovitih, bremenitih i tugaljivih dječjih sablasti destruirane purilnosti s fundamentalnim majka-dijete odnosom u centru interesa, svakako je norveški Vrisak iz druge sobe (Babycall, 2011). „Komorni mind-gamer, radije psiho(zna)loška drama negoli horor....pročitajte cijeli tekst...
  • Glazba kao podsvijest

    Dobra žena, 2016, red.: Mirjana Karanović, sklad. Dejan Pejović

    Piše: Lucija Šoštarić
    Kakvi god narativni ili simbolični razlozi bili, šteta je što neprizorne glazbe u filmu ipak nema više. Čak i ako se izuzme dobra povezanost s radnjom, Pejovićev rad je kvalitetan i na trenutke čak nadilazi film koji prati.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Moć glazbe i ljubavi

    Zvizdan, 2015, red.: Dalibor Matanić, sklad: Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz

    Piše: Lucija Šoštarić
    Moć trube je ono što najviše dolazi do izražaja (pogotovo u kombinaciji s odličnim kadriranjem). Od njenog upečatljivog zvuka na samom početku filma, koji se javlja prije slike i svojim (pogrebničkim) tonom najavljuje tragičan kraj sekvence, do njezinog romantičarskog ljubavnog zova nedostižnoj dragoj....pročitajte cijeli tekst...
  • J-horor: maternalne disfunkcionalnosti

    Feljton Smrt na filmu (16): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (5)

    Piše: Katarina Marić
    Upravo kompleksan i inteligentan, korespondentivan stupanj umješnosti Nakatinog spajanja drevnih praznovjerja s modernim urbanim neurozama i alijenacijama ključ je uspješnosti i intrigantnosti njegovog kultnog ostvarenja....pročitajte cijeli tekst...
  • Uklete kuće: motiv Modrobradog

    Feljton Smrt na filmu (15): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (4)

    Piše: Katarina Marić
    Od Cormana i Castlea do suvremenih Del Torovih evokacija  kao i onih Susanne White  uklete kuće kao implicitne infernalne inačice purgatorijskih bardoa, mahom izvorište pronalaze u gotskoj književnosti 19. stoljeća, adaptirajući ih  ili se barem inspirirajući njihovim tropima, počesto s tzv. motivom Modrobradog....pročitajte cijeli tekst...
  • Interaktivna fuzija živih i mrtvih

    Feljton Smrt na filmu (14): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (3)

    Piše: Katarina Marić
    Uz šifriranu soundtrackovsku formu simboličke dualnosti makabrične pjesme Das Hobellied o poravnavajućoj kvalitativnosti Smrti – svojevrsnoj medijevalnoj plesnoj povorci u interaktivnoj fuziji živih i mrtvih ovaj briljantan i nadasve neobičan, distinktivan naslov postaje must-see svakog senzibilnijeg filmoljupca, kao i poklonika sporogorećeg no visokotenzičnog žanrovskog spookera.“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Portretiranje svrhovitosti egzistencije

    Feljton Smrt na filmu (13): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (2)

    Piše: Katarina Marić
    Nošenje s gubitkom voljenih, ali i pokušaj fokalizacije istog iz perspektive samog bestrasnog, osamljenog i izgubljenog preminulog kao ganutljive nevidljive i neosviještene postmodernističke heterotopijske prisutnosti, prezentirani su upravo začudnom imobilnošću i rezonantnom prenaglašenom sporošću – umješno izbjegavši zamku da pri balansiranju na rubu eksperimentalne vježbe potone u istu....pročitajte cijeli tekst...
  • Arhetipsko subliminalna distorzivnost

    Feljton Smrt na filmu (12): Duhovi: purgatorijska dezinkarniranost (1)

    Piše: Katarina Marić
    Alejandro Amenábar (…) autor snažne preokupacije onostranim – fascinaciju smrću načeo je već u svom prvom početničkom radu, Tesis, a posve je razigrao u snoliku Füsslijevu svijetu noćnih mora i čista De Chiricova metafizičkog nadrealizma, Otvori oči, filmu opasnih sirenskih dualnosti predočenih zavojitom pripovjedačkom shemom.

    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Miks nadrealnih vinjeta

    Feljton Smrt na filmu (11): Sirotišta: aluzivno sablasno (3)

    Piše: Katarina Marić
    O undergound odredu oprečnom diktatorskom Francovu režimu progovara i Del Torov izvrsni Panov labirint koji „…spaja nespojivo, kreirajući gotovo alkemijsko djelo o faunima i fašistima u jednom; svijet noćnomorne stvarnosti i jednake takve mašte. Izvlačeći, naime, na površinu sav horor kojim klasične bajke obiluju....pročitajte cijeli tekst...
  • Podžanr gotskog horora

    Feljton Smrt na filmu (10): Sirotišta: aluzivno sablasno (2)

    Piše: Katarina Marić
    Najpoznatija pak ekranizacija s motivom sirotišta, iako su u prvom planu radije socijalne prilike negoli direktan smrtni motiv (prvenstveno prezentiran kroz ujedno i dva najzanimljivija lika djela – nasilnog kolerika Billa Sykesa u nezaboravnoj interpretaciji Olivera Reeda te slojevitijeg negativca Fagina kojeg portretira Ron Moody), svakako je adaptacija klasične viktorijane Charlesa Dickensa o siročetu Oliveru Twistu - Oliver! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prvorazredna montaža

    Feljton Smrt na filmu (9): Sirotišta: aluzivno sablasno (1)

    Piše: Katarina Marić
    Izuzetno ostvarenje koje umješno balansira fantastiku, horor i psihološku dramu; likovi nikad ne klize u formule, sporim ritmom daje se prostor naraciji; montaža je maestralna, a uporaba specijalnih efekata, s obzirom da je riječ o indieju, prvorazredna i posve u službi priče. Redatelj/scenarist Kelly građu tretira ne samo ozbiljno, nego i metodično....pročitajte cijeli tekst...
  • Animirani gotski psihizmi

    Feljton Smrt na filmu (8): Burton: auteur makabričnog (3)

    Piše: Katarina Marić
    U sve tri navedene imaginativne, atmosferične i visoko estetične fantazije Burton prezentira impresivnu stop-animaciju – sablasne gotičke šiljaste izduljenosti, s evokacijom krhkosti u prvom; crnobijele (no zapanjujuće iznijansirane teksturirane paletne monokromatike) omažne ekspresionističkom nijemom horor-filmu u drugom; odnosno trademarkovske morbidne viktorijane, u srži uvijek impresionirane makabričnim u trećem naslovu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Crnohumorno implicirani kulturni sraz

    Feljton Smrt na filmu (7): Burton: auteur makabričnog (2)

    Piše: Katarina Marić
    Kroz medijevalnu folklornu legendu o furioznom malevolentnom duhu Bezglavom konjaniku, svojevrsnom solitarnom otpadniku dijaboličnog uraganskog Divljeg lova predvođenog, ovisno o lokaciji mitološkog porijekla, mahom bogovima magije, vjetrova, sukoba i smrti kao i katkad podzemnim nokturnalnim boginjama Burton istog demonstrira kao dekapitiranu demonsku avet - za života nemilosrdnog plaćenika, kojim posthumno manipuliraju zle, ali još uvijek ljudske, sile.  ...pročitajte cijeli tekst...
  • Šokantno intruzivna forma

    Feljton Smrt na filmu (6): Burton: auteur makabričnog (1)

    Piše: Katarina Marić
    Posvemašnje bartoneskni neoviktorijanski moralitet Sweeney Todd unikatno je i izvorno djelo filmske umjetnosti, koje istinskog autora Burtona još jednom prezentira putem njegovih opsesija. Izostavljajući snažno humorno-groteskno originala (brodvejske predstave Stevena Sondheima) i personalizirajući ga do bolne makabričnosti, redatelj kreira vrlo elegantan slasher, s vrlo tugaljivim likovima.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sirova veristička ikonografija

    Feljton Smrt na filmu (5): Pasije: torturni verizam

    Piše: Katarina Marić
    Veristička ikonografija flagelacije, sangvifikacije i torturnih mutulacija, sakaćenja i inih iživljavanja kao prequela izvršenju smrtne osude okrutna su i violentna Pasijina kozmologija, supostavljena ominoznim vrletnim krajolicima, gotovo džubranovske poetične meditativnosti u fotografiji Caleba Deschanela i uporabi izvornog armenskog govora koji pridonosi dojmu no ujedno zanemaruje bazno dualnu Isusovu prirodu - prezentirajući ga manje duhovnim....pročitajte cijeli tekst...
  • Izgrađen prepoznatljiv stil

    Comic sans, 2018, red. Nevio Marasović, sklad. Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz

    Piše: Lucija Šoštarić
    Nevio Marasović je redatelj koji svojim radom utječe na kvalitetu zvukovnog i glazbenog aspekta filmova više nego sami skladatelji. Glazba njegovih filmova je većinom popularna glazba. Ipak, nije samo akustična pratnja nego je duboko utkana i isprepletena sa svim ostalim filmskim elementima, i to ne samo tekstom nego svim svojim parametrima....pročitajte cijeli tekst...
  • Objektivne granice realnog

    Feljton Smrt na filmu (4): Vještice: nekromantski maleficij (2)

    Piše: Katarina Marić
    Unikatan primjer masovne histerije i moralne panike uzrokovane lažnim optužbama u svjetlu religijskog ekstremizma prikazuju pak naslovi Vještice iz Salema, koje opisuju poznati slučaj lažnog prokazivanja za vještičarenje oko 150 osoba, od kojih je nad dvadesetak provedena smrtna kazna 1692. i 1693. godine; odnosno Demoni ekscesnog enfant terriblea filma sedamdesetih Kena Russella, koji prikazuju tzv. loudunsku aferu koja se zbila 1634....pročitajte cijeli tekst...
  • Fatalne posljedice praznovjerja

    Feljton Smrt na filmu (3): Vještice: nekromantski maleficij (1)

    Piše: Katarina Marić
    Kombinacija dokumentarnog i igranog horor-filma, briljantno percipiranih i prenesenih medijevalnih morbiditeta pod utjecajem skolastičke demonologije počesto torturama iznuđenih priznanja za optužbe kako nekromantskih maleficija tako i nasuprotne bijelomagijske teurgije pri sudbenim postupcima, Christensenov nijemi uradak Vještice, prikazivan i pod naslovom Povijest magije kroz stoljeća (Witchcraft Through the Ages), vrhunski je primjerak žanra....pročitajte cijeli tekst...
  • Kaos suvremenog života i trećićanska idila

    Osmi povjerenik, 2018, red.: Ivan Salaj, sklad.: Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz

    Udaraljke nepravilnog ritma, opori zvuk saksofona bez naglašene melodije, spojen s prizornim zvukovima gradskog prometa, čini se suštom suprotnosti svemu glazbenom što slijedi. No skladatelji su - stvorivši glazbenu sliku kaosa užurbanog suvremenog gradskog života, dodatno naglasili idiličnost i mir života na Trećiću te time neraskidivo povezali početni odlomak s filmskom radnjom i ostatkom filmske glazbe....pročitajte cijeli tekst...
  • Navođenja publike na suosjećanje sa zločincem

    Feljton Smrt na filmu(2): Smrtna kazna - ultimativan ekstrem

    Piše: Katarina Marić
    Posebno treba istaknuti unikatan i neobičan spoj mračne realistične teme s mjuzikl-formom – oksimoronsko remekdjelo Plesačicu u tami (Dancer in the Dark, 2000) Larsa von Triera, u kojem u centar postavlja još jedan u nizu svojih ženskih likova-nositeljica istinske nevinosti duha, ovdje inkarniranu u vilinsko-djetinjoj multi-umjetnici Björk kao samovoljnoj martirnoj osuđenici na smrt. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Opravdanosti i licemjernosti oko za oko, zub za zub paradigme

    Feljton Smrt na filmu(1): Smrtna kazna - ultimativan ekstrem

    Piše: Katarina Marić
    Vrlo realan motiv smrtne kazne povod je promišljanju o smrti kao temi na filmu, mahom kroz njen fantastičan i rubni aspekt. Naime, fluidna neuhvatljivost smrti svojom kvalitativnošću dematerijaliziranja i dezintegriranja života te ujedno inicijacijske regeneracije u novim, neznanim svjetovima biva trajnom tjeskobnom metaforom i kao takva idealna za proučavanje i nadopunu teme....pročitajte cijeli tekst...
  • Ima li mjesta za glazbu u realističnom filmu?

    Agape, 2017, red.: Branko Schmidt

    Piše: Lucija Šoštarić
    Schmidt je posegnuo za dobro poznatim postupkom uklanjanja neprizorne glazbe u svrhu postizanja realnosti, ali nije se htio u potpunosti odreći auditivne uloge koju glazba inače ima. Schmidt svoje zvukove postepeno uvodi, naglašava ih, izolira i ponavlja poput glazbenih motiva te oni gledatelju postaju jasnim simbolima i nositeljima skrivenih značenja. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad glazba nameće žanr

    Ustav Republike Hrvatske, 2016, red.: Rajko Grlić, sklad.: Duke Bojadžiev

    Piše: Lucija Šoštarić
    Glazba u Ustavu Republike Hrvatske daleko je više od kvalitetne pratnje. Ona se poigrava odlomcima kao s glazbenim temama, gotovo lajtmotivima, a time vizualnom daje nova značenja, stvara slojevitost radnje i razrađuje psihološku karakterizaciju. Upravo ovakav način oblikovanja filmske glazbe stvara melankoličan i mračan ugođaj filma te sabotira svaki pokušaj humora....pročitajte cijeli tekst...
  • Hommage kultnim redateljima

    Goran, red. Nevio Marasović, sklad. Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz

    Piše: Lucija Šoštarić
    Šlageri Ljuljačka ili Kućica u cvijeću u filmu se javljaju kako bi svojom tekstualnom i glazbenom vedrinom umanjili neugodno: nelagodu Slovenke koju Goran vozi i pritom joj govori privatne detalje svojeg života, napetost prilikom obiteljske večere ili onu koju gledatelj osjeća iščekujući razrješenje filma na proslavi Goranovog rođendana. Šlageri su također dio Goranove svijesti. On ih sluša u taksiju dok čeka mušterije. To je glazba njegove svakodnevnice....pročitajte cijeli tekst...
  • Bilo kuda, truba svuda

    Ministarstvo ljubavi, red. Pavo Marinković, sklad. Hrvoje Crnić i Mydy Rabycad; Život je truba, red. Antonio Nuić, sklad. Hrvoje Štefotić

    Piše: Lucija Šoštarić
    Oba filma, osim po pojedinim glumcima koji nastupaju u njima, nemaju puno zajedničkog. Ugođaj, karakterizacija, prikaz tijeka vremena, radnja, pa čak i način snimanja potpuno se razlikuju. Iako se može zaključiti da premda Ministarstvo ljubavi i Život je truba povezuje zajednički element solističke trube u filmskoj glazbi, način pojave i uporabe specifičnosti njezinog zvuka čini još jednu razliku između dvaju filmova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nešto staro, nešto novo

    Uzbuna na Zelenom vrhu, red. Čejen Černić, sklad. Dinko Appelt

    Piše: Lucija Šoštarić
    Neprizorna glazba u filmovima (pogotovo ako je uočljiva) služi pojačavanju dojma nerealnog, imaginarnog svijeta s obzirom na to da je u realnom ne nalazimo. Upravo je zbog toga ona ovdje samo u scenama dječjeg svijeta. Ona je prikaz dječjih viđenja događanja ili eventualno (u slučaju kraćih glissanda) redateljski signal gledatelju da obrati veću pozornost zbog važnosti trenutnog za buduće ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bajka nenametljivih melodija

    Anka, red. Dejan Aćimović, sklad. Livio Morosin

    Piše: Lucija Šoštarić
    Glazbeni odsjeci oblikovani su tako da ih sačinjavaju melodije i pratnja ležećih tonova u gudačima ili orguljama. To omogućava skladatelju da ne razdvaja glazbu na kratke fragmente, nego da samo ukloni melodiju te ostavi pratnju iznad koje se nesmetano može odvijati dijalog. Glazba je uvijek prilagođena ugođaju scene u kojoj se nalazi ili ga sama stvara instrumentacijom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Za promjenu, klasicizam

    Sve najbolje, red. Snježana Tribuson, sklad. Dinko Appelt

    Piše: Lucija Šoštarić
    Sve najbolje je jedan od onih filmova koji je kvalitetnim glazbenim radom i njegovim gotovo neprimjetnim detaljima učinjen boljim. Jedinstvena partitura klasicističkog ugođaja povezuje raznolike likove, a brojna događanja čini zaokruženom cjelinom uokvirenom dvjema božićnim pjesmama: Zvončići na početku te Tiha noć na kraju. Sve najbolje nalazi dobru ravnotežu između scena sa i bez glazbene pratnje ...pročitajte cijeli tekst...
  • Odnos prema invalidnosti kao slika društva

    Feljton Film i društvo – Invalidnost u hrvatskom filmu (4): Prolaz za Stellu, red. Ljiljana Šišmanović; Lijepo mi je s tobom, znaš, red. Eva Kraljević; Kakva si s parama, red. Rasim Karalić; Skrivena strana medalja, red. Antonia Dubravka Carnerud

    Piše: Josip Grozdanić
    Dokumentarni film  Lijepo mi je s tobom, znaš Eve Kraljević, o starijoj sestri Miji koja ima Down sindrom, nudi optimističnu, vedru i humanu sliku prihvaćanja invalidnosti i u užem obiteljskom krugu hendikepirane osobe, i u njezinu širem okruženju. Posrijedi je izuzetno pozitivno ostvarenje kojim dominiraju ljubav, međusobno razumijevanje i altruizam, predočeni na neposredan i emotivan način ...pročitajte cijeli tekst...
  • Invalidnost kao stav i poruka

    Feljton Film i društvo – Invalidnost u hrvatskom filmu (3): Ustav Republike Hrvatske, red. Rajko Grlić; Ničiji sin, red. Arsen Anton Ostojić; Novi dan i Slobodni, red. Tomislav Žaja

    Piše: Josip Grozdanić
    Pokušaje uklapanja hendikepiranih osoba u mikrosredine i društvo autor u doksu Slobodni predočava apostrofiranjem njihovih dirljivih i sućutnih emocionalnih i intimnih stanja, a osobe se praktički mijenjaju pred kamerama, dok se nadaju ostvarenju svojih planova i snova te dok rade na tome. Individualni pristupi hendikepiranim osobama trajno intrigiraju Tomislava Žaju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Angažman i intimne drame

    Feljton Film i društvo – invalidnost u hrvatskom filmu (2): Hrabro i na rezultat, Kralj, red. Dejan Aćimović; Film s invaliditetom, red. Mario Kovač i Damir Kantoci; Seks s invaliditetom, red. Mario Kovač

    Piše: Josip Grozdanić
    Autori dokumentarnih filmova biografske i(li) naglašeno socijalno uvjetovane i kontekstualizirane priče o osobama pred kamerama praktički bez iznimke koriste za angažirani zagovor prava osoba s invaliditetom, za njihovo uključivanje u društvo i sve njegove segmente, za senzibiliziranje gledatelja odnosno javnosti prema problemima takvih osoba
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Višeslojni konteksti

    Feljton Film i društvo – Invalidnost u hrvatskom filmu (1): Sto minuta slave, red. Dalibor Matanić; Put lubenica, red. Branko Schmidt

    Piše: Tomislav Čegir
    Višeslojnost filmova Sto minuta slave i Put lubenica te široka razrada egzistencije osoba s invaliditetom, uz kvalitetnu izvedbu svih filmskih segmenata, otponac su i njihov izraženome statusu ne samo u opusima Dalibora Matanića i Branka Schmidta nego i u okvirima hrvatskoga filma u proteklome desetljeću. Nema sumnje da im ni odmak od stvaranja nije nimalo naštetio
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tvrd govor i još tvrđi likovi

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Lika: Kino Lika, Ćaća, red. Dalibor Matanić; 72 dana, red. Danilo Šerbedžija; Odredište nepoznato, red. Vjeran Vukašinović i Ines Šulj

    Piše: Josip Grozdanić
    U Dalmatinskoj zagori i Lici u hrvatskom filmu uvriježeno žive isključivo grubi, prijeki, naprasiti i prgavi ljudi koji do suvremenosti i civiliziranosti drže koliko i do lanjskog snijega. Tu dakako još uvijek dominira i patrijarhat. Kako se čini, domaći filmaši Liku dominantno vide kao poligon za mračne priče s aromom gorštačkog horora, pa je u tom smislu šteta što je više ne eksploatiraju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Specifičnosti slavonskoga podneblja

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja u filmu – Slavonija: Duga mračna noć, red. Antun Vrdoljak; Kraljica noći, red. Branko Schmidt; Crnci, red. Goran Dević i Zvonimir Jurić; Djed i baka se rastaju, red. Zvonimir Ilijić; Put lubenica, red. Branko Schmidt

    Piše: Tomislav Čegir
    U ovom tekstu nije moguće razabrati sva filmska ostvarenja što odražavaju raskoš slavonskih narječja, nego se žarište sužava na samo pet djela koja korespondiraju i s raznolikim kronološkim odrednicama. Nema nikakve sumnje da su ta ostvarenja različitih kvalitativnih statusa, kritičarskih vrednovanja i tržišnoga uspjeha. No, usprkos tome svi odražavaju specifičnosti slavonskoga podneblja i narječja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jezik kao ključni označitelj mentaliteta

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmatinska zagora (2): Oprosti za kung fu, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    Eksploatiranje dominantno mentalitetnih i kulturoloških razlika, koje nekad idu i do razine pojednostavljeno shvaćenih civilizacijskih različitosti, u ponajviše (crno)humornom i dijelom satiričnom ključu, ali nerijetko i u svrhu oslikavanja tjeskobnijih i pesimističnijih egzistencijalnih situacija kroz koje se kristaliziraju tipizirani likovi kao predstavnici određenih mentaliteta
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Simbolika popularnih žanrova

    ZG80, red. Igor Šeregi, sklad. Hrvoje Prskalo

    Piše: Lucija Šoštarić
    ZG80 ima podosta scena u kojima se prizornost i neprizornost isprepliću na maštovit i učinkovit način (pogotovo u odnosu na montažu), no prijelazi i cijela pojavnost glazbenih odlomaka ostaju na standardima, zbog čega je dojam cjelokupnog glazbenog rada u filmu ništa drugo doli korektan. ZG80 nije uspio ostvariti razinu filmske partiture koja bi ga uzdigla iznad prosječne hrvatske komedije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Obiteljske drame i govorne nijanse

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Hercegovina: Kenjac, red. Antonio Nuić; Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić; Moram spavat´, anđele, red. Dejan Aćimović; U zemlji čudesa, red. Dejan Šorak; Blagajnica hoće ići na more, red. Dalibor Matanić

    Piše: Josip Grozdanić
    Ako se lik čini duhovitim na papiru, gdjekad nema granice konvencijama i stereotipima u oslikavanju likova koji upravo zbog toga po defaultu odsklizavaju u neuvjerljivosti i karikature. S druge pak strane, ako su ambicije redatelja usmjerene ka kreiranju slojeviti(ji)h i intrigantni(ji)h obiteljskih i(li) socijalnih drama, svim će prethodno navedenim osobinama likova biti pridani negativni predznaci ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lokalni kolorit i redikuli

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmacija i otoci: Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Svećenikova djeca, red. Vinko Brešan; Ta divna splitska noć, red. Arsen Anton Ostojić; Trešeta, red. Dražen Žarković; Vjerujem u anđele, red. Nikša Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    Razlika u uporabi i tretmanu određenih narječja i dijalekata je razumljiva, makar je u cjelini zajedničko obilježje djela svih navedenih filmaša to da dijalekte i govor dominantno koriste u svrhu oslikavanja likova i njihovih karaktera, međuodnosa koji vladaju u određenim manjim ili većim te nekad izoliranim sredinama, dakako i mentaliteta tih sredina te njime dijelom određenih temperamenata ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjesi i promašaji

    Feljton Film i društvo – Koliko su kvalitetni hrvatski filmovi za djecu, a od igranih do animiranih i obrazovnih, i koje vrijednosti promiču? (2) – Suvremeni hrvatski animirani film: Duga, red. Joško Marušić; Inspektor Martin i banda puževa, red. Igor Lepčin

    Inspektor Martin i banda puževa natopljen je Lepčinovim osobnim ikoničnim mjestima iz svijeta umjetnosti – poglavito filma i stripa, čije duhovite reminiscencijsko-omažne pop-kulturalne reference kao hot-spot izazovno-nostalgična mjesta znalcima, evidentno ciljaju ka starijoj publici. ali i super-junaštvu i super-moćima stripovskih heroja. Taj je film dobrodošao naslov domaće animirane scene ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čudesno u stvarnom

    Feljton Film i društvo – Koliko su kvalitetni hrvatski filmovi za djecu, a od igranih do animiranih i obrazovnih, i koje vrijednosti promiču? (1) – Suvremeni hrvatski igrani film za djecu: Šegrt Hlapić, red. Silvije Petranović; Duh babe Ilonke, red. Tomislav Žaja

    Duh babe Ilonke je s(p)retna, tečna i pitka žanrovska mješavina, prostudirane utemeljenosti u svakom dotaknutom žanrovskom rukavcu pojedinačno – sižejno oblikovana i konstituirana kao fantastična (akcijska) pustolovina, čiji slojevi mističnog i iracionalno-tajanstvenog umješno koegzistiraju s mjuzikl-točkama (glazba kao iskaz osebujnosti romskog etnosa) i prštavim humorno-komičnim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tradicionalost u karikaturalnom ključu

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmatinska zagora (3): Što je muškarac bez brkova, red. Hrvoje Hribar; Sonja i bik, red. Vlatka Vorkapić

    Piše: Josip Grozdanić
    Kod Tomića su iznimno bitni dijalekti kojima govore likovi, a koji intenzivno pridonose autentičnosti, slikovitosti, zanimljivosti i humornosti tih likova kao i zbivanja u romanu tj. filmu, neprestano i intenzivno pomaknutima, grotesknima i lagano crnohumornima, ali i tipično humanima i empatičnima, s izraženim afinitetom prema ljudskim vrlinama, slabostima i dvojbama
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Suputnik na putu odrastanja

    Feljton Film i društvo – Obrazovni film za djecu

    Piše: Tomislav Čegir
    Ne treba zaboraviti na animirani, lutkarski, igrani, dokumentarni, pa i eksperimentalni film potiču raznovrsne kognitivne procese i u najboljem slučaju mogu unaprijediti i psihički i emotivni sklop pri obrazovanju djece. Ipak kakva god da uloga filma u obrazovanju može biti, ne smije se zanemariti činjenica da mora počivati u egzistencijalnome sukus djeteta temeljenome na obiteljskome
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Susret mentaliteta

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja na filmu – Dalmatinska zagora (1): Da mi je biti morski pas, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    U izvedbenom smislu, Sviličić je u filmu Da mi je biti morski pas kreirao cjelinu mozaične dramaturgije uz oslanjanje na galeriju ponekad prenaglašeno slikovitih i pomaknutih likova, lokalni kolorit koji se ne ogleda samo u prepoznatljivim splitskim urbanim toponimima kao scenografiji koja pojačava kontrast mentaliteta, nego i u karakterima likova, njihovoj komunikaciji i govoru
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U pokretu

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja u filmu – Bosna: Sve džaba, red. Antonio Nuić; Armin, red. Ognjen Sviličić; Halimin put, red. Arsen Anton Ostojić

    Piše: Tomislav Čegir
    U djelima domaćega autorskoga predznaka s tematskom usmjerenošću bliskom nam geopolitičkome području uočavamo i razna variranja jezika i narječja pa su u lingvističkome smislu nepobitno podatni i za pomnija proučavanja. Sve džaba, Armin i Halimin put bespogovorno možemo uvrstiti u vrhunce suvremenoga hrvatskoga filma, barem u posljednja dva desetljeća ...pročitajte cijeli tekst...
  • Promišljeni pristup jeziku

    Feljton Film i društvo – Hrvatska narječja u filmu – Zagreb: Snivaj, zlato moje, red. Neven Hitrec; Čovjek ispod stola, red. Neven Hitrec; Fine mrtve djevojke, red. Dalibor Matanić; Metastaze, red. Branko Schmidt; Ljudožder vegetarijanac, red. Branko Schmidt; omnibus Zagrebačke priče

    Piše: Tomislav Čegir
    Naglasak na temeljno kajkavskoj uvjetovanosti zagrebačkoga govora, nazočan u ranijim povijesnim razdobljima, razgranava se sve više u promjeni strukture stanovništva, useljenicima iz raznih dijelova Hrvatske ali i bivše Jugoslavije. Nije pritom upitna kvaliteta obrađenih filmova, ali je razvidno s kolikim su promišljenim pristupom razni autori koordinirali narječja u okviru filmske građe ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tradicija i suvremenost

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatska književnost zastupljena u suvremenom hrvatskom filmu? (2): Četverored, red. Jakov Sedlar; Konjanik, red. Branko Ivanda; Polagana predaja, red. Bruno Gamulin; Potonulo groblje, red. Mladen Juran; Ne dao Bog većeg zla, red. Snježana Tribuson; Čaruga, red. Rajko Grlić

    Piše: Josip Grozdanić
    Ako su ekranizacije proze Ivana Aralice kao i njegovi filmski scenariji simboli tradicionalizma i bavljenja neuralgičnim mjestima prošlih vremena u hrvatskom filmu tijekom posljednjih četvrt stoljeća, prilagodbe proze Gorana Tribusona te njegovi filmski scenariji predstavnici su suvremenije ili barem nepretencioznije tematike i bavljenja egzistencijalnim motivima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izdržana kušnja vremena

    Feljton Film i društvo – Ženski likovi u suvremenom hrvatskom filmu: Treća žena, red. Zoran Tadić

    Piše: Tomislav Čegir
    Premda Treća žena Zorana Tadića u razdoblju nastanka godine 1997. nije postigla i kritičarske hvalospjeve kao neki prethodni radovi, a nije bio ni pretjerano omiljen u gledateljstva, s zamalo dvadesetogodišnjim odmakom čini se da je posrijedi ostvarenje znatno razvidnijih vrijednosti i značaja, čiji su se nedostaci začudno umanjili s vremenom, a kvalitete osnažile
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Klasici na ekranu

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatska književnost zastupljena u suvremenom hrvatskom filmu? (1) – Luka, red. Tomislav Radić; Duga ponoć, red. Miljenko Brlečić; Karneval, anđeo i prah, Zagrljaj, red. Antun Vrdoljak; Đuka Begović, red. Branko Schmidt

    Piše: Josip Grozdanić
    U Đuki Begoviću autori su podlegli idejnoj tezičnosti i karakternoj formulaičnosti u kojoj ima mjesta za praktički sve stereotipe o teško ranjenoj širokoj slavonskoj duši koja očaj utapa u alkoholu i agresivnosti, kao i za izraženu kršćansku simboliku, dok s druge strane nisu uspjeli kreirati slojevitije likove i njihove međuodnose, uz prilagođavanje novom duhu vremena i društveno-političkim okolnostima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Na dobrom putu

    Feljton Film i društvo – Kako su hrvatski biografski filmovi dočarali hrvatske umjetnike (4) – Književnici u hrvatskom filmu: Ljeto za sjećanje, red. Bruno Gamulin, Libertas, red. Veljko Bulajić

    Kvalitativni dosezi domaćih biografskih igranih filmova mada neujednačeni, mahom su na dobrom putu, no kvantitativno svakako inferiorni i insuficijentni primjerice dokumentarcima, kao i biografijama zaslužnika u inim kinematografijama te ostaje za nadati se njihovom što većem prilivu u budućnosti jer zasigurno poveći broj osoba iz domaće kulturne povijesti zavrjeđuje vlastite ekranizacije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Naši i njihovi

    Feljton Film i društvo – Kako se s vremenom promijenio odnos prema hrvatskim braniteljima i agresoru u filmovima o Domovinskom ratu – Vrijeme za..., red. Oja Kodar; Cijena života, red. Bogdan Žižić; Božić u Beču, red. Branko Schmidt; Bogorodica, red. Neven Hitrec; Nebo, sateliti, red. Lukas Nola; Crvena prašina, red. Zrinko Ogresta; Zapamtite Vukovar, red. Fadil Hadžić

    Piše: Josip Grozdanić
    Zapamtite Vukovar Fadila Hadžića storija je o tragičnim zbivanjima u Vukovaru u vrijeme oko 18. studenog 1991. godine, dana pada grada. Iako ratna sudbina grada heroja nudi bogomdanu epsku priču o herojstvu i žrtvovanju, storiju veću od života u kojoj su se na tragičan način prelomile bezbrojne ljudske sudbine i koja je odredila budućnost Hrvatske, Hadžićev film je diletantski uradak opterećen patetikom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Propitivanje međunacionalnog dijaloga

    Feljton Film i društvo – Nacionalne manjina na hrvatskom filmu – Srpska manjina: Oluja nad Krajinom, red. Božidar Knežević; Amarcord 1991.-2001., red. Pavle Vranjican; Pad Krajine, red. Filip Švarm; Poplava, red. Goran Dević

    Piše: Tomislav Čegir
    Percepcija srpske manjine u Hrvatskoj još je uvijek nepobitno zasjenjena zločinima počinjenim u Domovinskome ratu, a uteg što ih obilježava i nadalje se ne može u potpunosti razriješiti. U takvim postupcima, dokumentarni filmovi koji ne pripadaju matici jasnije iskazuju kulturne i društvene različitosti, ali i sličnosti hrvatskoga i srpskoga nacionalnog predznaka te mogućnost svrhovitijega suživota ...pročitajte cijeli tekst...
  • Odredište poznato

    Feljton Film i društvo – Kakav je položaj i opus redateljica u dominantno muškoj hrvatskoj kinematografiji (1)

    Piše: Janko Heidl
    Ženski hrvatski dugometražni igrani filmovi oko kojih nema ni najmanje dvoumice su: Vrijeme za... Oje Kodar, Tri muškarca Melite Žganjer i Ne dao Bog većeg zla Snježane Tribuson, Korak po korak Biljane Čakić Veselič, Sonja i bik Vlatke Vorkapić, Zagreb Cappuccino Vanje Sviličić i Ti mene nosiš Ivone Juke. Mahom je riječ o ostvarenjima kojima su redateljice i scenaristice ili suscenaristice ...pročitajte cijeli tekst...
  • Devet godina stanke

    Feljton Film i društvo – Kakav je položaj i opus redateljica u dominantno muškoj hrvatskoj kinematografiji (2)

    Piše: Janko Heidl
     Ako bi udjel dugometražnih igranih filmova što su ga režirale žene bio i onaj najbenevolentnije računan, sa svim polovičnim i ispodpolovičnim prinosima, uključujući kao punopravne čimbenike i četiri još neprikazana filma, iznosio trinaest posto, to je još uvijek gotovo dvostruko manje od postotka redateljica članica DHFR. Napredak, dakle, jest uočljiv i znatan, no zasigurno nedovoljan ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osvajanje posljednje utvrde

    Feljton Film i društvo – Kakav je položaj i opus redateljica u dominantno muškoj hrvatskoj kinematografiji (3)

    Piše: Janko Heidl
    U odista obilnoj, moglo bi se reći i nepreglednoj, odnosno nesagledivoj ponudi suvremenog hrvatskog filma koji ne pripada dugometražnom igranom, autorice, čini se zauzimaju važniju ulogu negoli u cjelovečernjem. Svatko tko iole prati život hrvatskog slikopisa, imena će najznačajnijih autorica pojedinih vrsta i rodova navesti u istom dahu, mnogokad čak i prije nego imena autora ...pročitajte cijeli tekst...
  • Identitet i integritet

    Feljton Film i društvo – Nacionalne manjina na hrvatskom filmu – Romska manjina: Lungodrom, red. Marnel Tomić; Jednakost za sve; Ljudi naše savjesti; Razred, red. Vesna Čudić; Učiteljica, red. Đuro Gavran; Štitarski Romi, red. Šime Dominković

    Piše: Tomislav Čegir
    Lungodrom je dosljedno svjedočanstvo o položaju Roma na prostoru Balkana, u kojem autor Marnel Tomić vlastiti stav o položaju manjine povlači u kontekst izgradnje filmske cjeline i u prvi plan stavlja sudbine ljudi te jasno percipira ruinirane prostore što su im arhitektonskom zaštitom. Lungodrom je ostvarenje čije su filmske vrijednosti razvidne svakim novim gledanjem
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Queer momenti

    Feljton Film i društvo – Kako su osobe istospolne orijentacije predstavljene na hrvatskom filmu: Fine mrtve djevojke, red. Dalibor Matanić; Sjećanje na Georgiju, red. Jakov Sedlar; Harakiri djeca, red. Ivan Livaković; Strejt pul, red. Filip Šovagović, Tetrapak, red. Filip Peruzović; Na kvadrat, red. Radislav Jovanov Gonzo

    Piše: Josip Grozdanić
    Nije čudno što se u deklarativno tradicionalnim vrijednostima okrenutom, k tome i patrijarhalnom i manje ili više prikriveno mizoginom društvu kakvo je naše, svaki naslov koji se bavi osobama istospolne seksualne orijentacije, filmski podjednako kao i kazališni i prozni, tretira gotovo kao čin a priorne provokacije i umjetničke agresije na inače zdravu i savršenu sredinu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Realizam i žanr

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatski film pridonio povijesno vjerodostojnom prikazivanju Domovinskoga rata (2): Živi i mrtvi i Broj 55, red. Kristijan Milić

    Piše: Josip Grozdanić
    Broj 55 je u tehničkom smislu najcjelovitiji i najkvalitetniji domaći film koji odlikuju u pravilu maestralno režirani prizori borbe, efektno uvođenje petnaestak zasebnijih likova i njihovo predstavljanje kroz akciju i internu zafrkanciju, precizna naracija bez gubljenja vremena te mahom odlični glumački nastupi. Posrijedi je ostvarenje impresivne vizualnosti i iznimno čvrste i u sekvencama borbi furiozne režije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nekad i sad

    Feljton Film i društvo – Kako hrvatski film dočarava hrvatsku kulturnu raznolikost – opus Branka Schmidta

    Piše: Tomislav Čegir
    Nije dvojbena kvalitativna raznolikost filmova Branka Schmidta te je podjednako razvidna i raskoš raznovrsnih segmenata hrvatskoga društva, suvremenoga ili pak prošlih razdoblja. Raznolikost pristupa u Schmidta je toliko izrazita da je nužno osvrnuti se prema svakome od njegovih dugometražnih ostvarenja. Opus redatelja Branka Scmidta možemo smatrati društveno i kulturno relevantnim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Domovinski rat i filmski art

    Feljton Film i društvo – Kako je hrvatski film pridonio povijesno vjerodostojnom prikazivanju Domovinskoga rata: Kako je počeo rat na mom otoku, Svjedoci, red. Vinko Brešan

    Piše: Josip Grozdanić
    Vinka Brešana kao filmskog autora i kazališnog redatelja s jedne strane privlače obrade škakljivih društvenih tema, no s druge strane u određenoj je mjeri kalkulant čija sva filmska djela obilježava nevoljkost odlaženja do kraja i krajnjeg ekspliciranja određenih stavova, baš kao i nedostatak hrabrosti i volje da u ismijavanju ili ozbiljnom propitkivanju nekih pojava bude žešći i oštriji, sustavniji i kritičniji ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjele filmske adaptacije

    Feljton Film i društvo – Književnost za djecu i film (2) – Ivan Kušan: Koko i duhovi, red. Daniel Kušan; Zagonetni dječak, red. Dražen Žarković; Ljubav ili smrt, red. Daniel Kušan

    Piše: Tomislav Čegir
    Zagonetni dječak zasigurno je najeksplicitnije postmodernističko ostvarenje. Slojevito propitivanje žanra detekcije, odnos prema žanru sportskoga filma ili pak sasvim jasne mitske konotacije u posljednjem dijelu obogatile su slojevitost ovog uratka. Rekonstrukcijski odmak od samog predloška tiče se zasigurno ne samo čimbenika sličnosti i čimbenika razlika književnosti i filma nego i redateljske pozicije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hlapić (ni)je miš

    Feljton Film i društvo – Književnost za djecu i film (1) – Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode Šegrta Hlapića, red. Milan Blažeković; Šegrt Hlapić, red. Silvio Petranović

    Piše: Tomislav Čegir
    Premda se može činiti začudnim, samosvojnost prilagodbe pridonijela je da je animirani film Čudnovate zgode Šegrta Hlapića snažnije odrazio duh vremena i snagu izvornika nego li igrani Šegrt Hlapić koji je njime ostao zasjenjen. Ako pritom nema sumnje da Blažekovićevo ostvarenje ostaje vrijednim prinosom hrvatskome animiranome filmu, možemo požaliti da Petranovićevo nije dobacilo dalje ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad pištolj opali

    Feljton Film i društvo – Ženski likovi u suvremenom hrvatskom filmu: Fleke, red. Aldo Tardozzi; Hitac, red. Robert Orhel

    Piše: Tomislav Čegir
    Iako Fleke i Hitac nisu vrhunska ostvarenja suvremene hrvatske kinematografije, njihova je uloga u propitivanju statusa ženskih likova u filmu te analogno tome i u recentnim društvenim stremljenjima iznimna, u nekim segmentima čak i prijelomna. Pritom nećemo nimalo pogriješiti ustvrdimo li da se u tom tematskom sklopu ta dva filma nepobitno usklađuju i s općim kinematografskim smjernicama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Surova priroda

    Feljton Film i društvo – Kulturne razlike: Oprosti za kung fu, red. Ognjen Sviličić; Što je muškarac bez brkova?, red. Hrvoje Hribar

    Piše: Tomislav Čegir
    Oprosti za king- fu Ognjena Sviličića i Što je muškarac bez brkova? Hrvoja Hribara uočavamo bogato kulturno naslijeđe, njegovu interpretaciju i nadogradnju percipiranu podjednako i u suvremenim razdobljima kao i u promišljenom interpretiranju kroz filmski jezik. Oba filma ostvarenja su koja bez ikakvoga zazora možemo smjestiti u sam vrh hrvatske kinematografije prošloga desetljeća ...pročitajte cijeli tekst...
  • Urbani zvuk

    Feljton Film i društvo – Rock glazba i film: Sretno dijete, red. Igor Mirković; Rock n roll je kriv za sve?, red. Sanjin Stanić i Dean Lalić; Pjevajte nešto ljubavno, red. Goran Kulenović

    Piše: Tomislav Čegir
    Zbog kvalitativnih dosega rockumentaraca Sretno dijete i Rock'n'roll je kriv za sve? i njihova značaja u raščlanjivanju supkulturnog identiteta i društvenih previranja koja su im okvirom, kao i uslijed nedovoljne hrabrosti igranoga filma u posezanju za rock glazbom, možemo naznačiti nesrazmjer percepcije toga ipak bitnoga kulturnoga i glazbenoga smjera
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žensko ratno pismo

    Feljton Film i društvo – Branitelji i agresori: Vrijeme za..., red. Oja Kkodar; Korak po korak, red. Biljana Čakić Veselič

    Piše: Tomislav Čegir
    Osamnaest godina koliko je prošlo između nastanka filmova Vrijeme za… i Korak po korak razdoblje su u kojem se dogodio čitav niz društvenih promjena. Različiti autorski stavovi Oje Kodar i Biljane Čakić Veselič prijelomni su u vrednovanju kvalitativnih dosega u kojima se Vrijeme za.. nalazi na dnu ljestvice hrvatskih filmova o Domovinskom ratu dok Korak po korak možemo smjestiti u gornju polovinu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nadosjetilnosti lopoča i vode

    Feljton Film i društvo – Kako su hrvatski biografski filmovi dočarali hrvatske umjetnike (3) – Slikari u hrvatskom filmu: Sto minuta slave, red. Dalibor Matanić

    Unatoč slabostima filmske prirode (razvučenost, stereotipnost, pretencioznost…) te donekle zapostavljanja tematizirane naslovne ličnosti (u korist krivo castiranog partnera-antipoda), Sto minuta slave djelo je koje je zahvalnom i izdašnom temom pružilo estetizirani sinestezijski oblik mnogih umjetnosti – filma, glazbe, slikarstva u jedinstvenom i artikuliranom redateljskom prosedeu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Urbano i ruralno

    Feljton Film i društvo – Kako hrvatski film dočarava hrvatsku kulturnu raznolikost (2): Šuma summarum, red. Ivan Goran Vitez; Zagorski specijalitet, red. David Kapac; Kotlovina, red. Tomislav Radić; Kino Lika, red. Dalibor Matanić; Sonja i bik, red. Vlatka Vorkapić; Duga mračna noć, red. Antun Vrdoljak; Oproštaj, red. Dan Oki; Sirene i krikovi, red. Ivan Perić

    Piše: Josip Grozdanić
    Tematiziranje domaće kulturne raznolikosti odnosno svega onog što se pod njom podrazumijeva kod nekih se filmaša svodi na naglašeno, nekritičko i pristrano afirmiranje provincije i sela u odnosu na grad. Možda najplastičniji primjeri tome tijekom posljednja četvrt stoljeća su filmovi Djed i baka se rastaju (1996) Zvonimira Ilijića i Duga mračna noć (2004) Antuna Vrdoljaka
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Stereotipi i humor

    Feljton Film i društvo – Kako hrvatski film dočarava hrvatsku kulturnu raznolikost (1): Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Svećenikova djeca, red. Vinko Brešan; Oprosti za kung fu, Dva sunčana dana, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Josip Grozdanić
    Neki su autori popularnost kod gledatelja, a u određenoj mjeri i redateljska imena, stekli tematskim vezivanjem za priče iz određenih regija i krajeva, odnosno za manje ili više spretno, promišljeno i inventivno baratanje općim mjestima urbanih ili ruralnih lokalnih ili regionalnih kolorita, većim ili manjim klišejima obilježenim protagonistima te pričama koje u srži imaju pojedinačne, obiteljske i društvene drame ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žene u vremenu

    Feljton Film i društvo – Kako se promijenio položaj ženskih likova u suvremenom hrvatskom filmu i doprinosi li hrvatski film poticanju razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova (2): Ta divna splitska noć, Halimin put, red. Arsen Anton Ostojić

    Piše: Josip Grozdanić
    Ostojićeve su žene realistički predočene, lokalnim koloritom izraženo obojane i na manje ili više tragične usude predestinirane, odnosno na uloge svjedokinja tragedija osuđene antijunakinje, bez obzira bile obilježene manjim ili većim stoicizmom i fatalizmom. Takav je slučaj i sa ženskim likovima u na istinitim događajima temeljenoj (post)ratnoj egzistencijalnoj drami Halimin put ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žene u izlogu

    Feljton Film i društvo – Kako se promijenio položaj ženskih likova u suvremenom hrvatskom filmu i pridonosi li hrvatski film poticanju razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova (1): Blagajnica hoće ići na more, Fine mrtve djevojke, tri kratka filma iz ciklusa 6/6, Majka asfalta, Ćaća, red. Dalibor Matanić; Šuti, red. Lukas Nola; Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić; Happy Endings, red. Darko Šuvak; Ti mene nosiš, red. Ivona Juka

    Piše: Josip Grozdanić
    Među filmašima koji se ustrajno, bez obzira na žanrovske prefikse svojih ostvarenja, bave kompleksnim uvjetno rečeno ženskim temama, koji profiliraju snažne ženske likove i tematiziraju njihove intimnim, obiteljskim i šire društvenim okvirima uvjetovane i određene drame, izdvaja se ime Dalibora Matanića, kojemu je upravo kreiranje jakih ženskih likova možda i najvažnije i najintrigantnije obilježje autorskog rukopisa ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ideali rodoljublja

    Feljton Film i društvo – Kako su hrvatski biografski filmovi dočarali hrvatske umjetnike (2) – Skladatelji u hrvatskom filmu: Lisinski, red. Oktavijan Miletić; Kontesa Dora, red. Zvonimir Berković; Lea i Darija, red. Branko Ivanda

    U filmu Lisinski (1944) protagonist (u tumačenju frapantno mu slična glumca Branka Špoljara) baš kao i čitavo ozračje filma, ostavlja dojam sentimentalističkog, papirnatog i nerealnog lika, nikako čovjeka od krvi i mesa, radije visoko romantizirane i individualizirane krhke porculanske figurice nastale na zasadama romantičarskog pokreta, no ipak priklonjena općim idealima rodoljublja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predrasude i tolerancija

    Feljton Film i društvo – Kako su nacionalne manjine predstavljene u hrvatskom filmu: Seks, piće i krvoproliće, red. Boris T. Matić, Zvonimir Jurić i Antonio Nuić; Nije kraj, red. Vinko Brešan; Recikliranje, red. Branko Ištvančić; Kanal, red. Zoran Sudar; 72 dana, red. Danilo Šerbedžija; Armin, red. Ognjen Sviličić; Dva igrača s klupe, red. Dejan Šorak; Kako je počeo rat na mom otoku, red. Vinko Brešan; Zvizdan, red. Dalibor Matanić; Duh babe Ilonke, red. Tomislav Žaja

    Piše: Josip Grozdanić
    Jedini domaći film u punom smislu manjinske tematike jest Duh babe Ilonke Tomislava Žaje, ostvarenje koje funkcionira kao i malim i velikim gledateljima namijenjena lekcija iz tolerancije. Posrijedi je jasno i pametno angažirana fantastična mjuzikl-komedija za ciljano dječju publiku, u kojoj se komedija ne uvijek skladno nadopunjuje s mjuziklom, fantastikom i elementima horora,
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fric i film

    Feljton Film i društvo – Hrvatska književnost na filmu – Miroslav Krleža: Glembajevi, red. Antun Vrdoljak

    Piše: Josip Grozdanić
    Vrdoljakove Glembajeve krasi titula ako ne najuspjelije, a ono svakako najatraktivnije adaptacije nekog Krležina djela. Dosta raskošno producirano ostvarenje odlikuju vizualna estetiziranost, likovna i kompozicijska dojmljivost, scenografska promišljenost, funkcionalnost i zaokruženost, atmosferična, dovoljno elegantna i povremeno sugestivna režija te izvrsna fotografija i fantastična glazba ...pročitajte cijeli tekst...
  • Modernistički predznak

    Feljton Film i društvo – Domovinski rat i hrvatski film (2): Nebo, sateliti, red. Lukas Nola; Crnci, red. Zvonimir Jurić, Goran Dević

    Piše: Tomislav Čegir
    Ni Nebo, sateliti ni Crnci nisu politički pamfleti ni odraz ideološkoga predznaka nego samosvojna djela izražene kvalitete. Tek sastavljajući svojevrsnu filmsku slagalicu dosadašnjih žanrovskih radova o Domovinskom ratu uočavamo da u hrvatskoj kinematografiji ostaje itekako još puno prostora za slojevitije propitivanje o njegovom vjerodostojnom predočavanju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izravnost iskaza

    Feljton Film i društvo – Domovinski rat i hrvatski film (1): U okruženju i U okruženju II, red. Stjepan Sabljak

    Piše: Tomislav Čegir
    U žanrovskim postavkama oslikavanja Domovinskog rata, izrazito zanimljivim mogu se učiniti filmovi U okruženju (1998) i U okruženju II (1999) sa scenarističkim i redateljskim potpisom Stjepana Sabljaka. Ti su filmovi prije svega zanimljivi zbog toga što su posrijedi prva akcijska tumačenja nedavnoga rata, ali možda i još više jer je riječ o neprofesionalnim ostvarenjima sudionika ratnoga žrvnja ...pročitajte cijeli tekst...
  • U zamci klišeja i šablona

    Majstori, red. Dalibor Matanić, sklad. Jura Ferina i Pavao Miholjević

    Piše: Lucija Šoštarić
    Komedija je kao filmski žanr često degradirana, a njezina glazba nepravedno shvaćena olako i laganim uratkom. Takvu sudbinu doživjela je i ona Majstora. Autori su svojim dosadašnjim radom pokazali kvalitetu i znanje, stoga je šteta što neprizorna glazba Majstora nije zastupljenija tijekom filma, a potom i cjelovitija filmska partitura. Raspršeni i kratki odlomci djeluju kao da su iz različitih filmskih djela ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zvuk umjesto glazbe

    Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

    Zvučna partitura Obrane i zaštite uzoran je primjer filmskih zvukovnih mogućnosti. Izostanak glazbe nije poslužio za stvaranje realističnosti jer maštovitost filmskih zvukova i govora narušava realističnost.. Bobo Jelčić nije pokleknuo filmskim standardima i barem pri odjavnoj špici smjestio glazbu (ili tišinu), nego je bio dosljedan u ideji zamjene glazbe zvukom te je tako stvorio zaokruženu vizualnu i slušnu cjelinu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izbjegavanje melodramatike

    Broj 55, red. Kristijan Milić, sklad. Andrija Milić

    Piše: Lucija Šoštarić
    Glazba Broja 55 uspješno je izbjegla holivudski melodramatični zvuk ratnih filmova. Repetirajuća glazba tek se u odjavnoj špici razvija i postaje emocionalnija dodavanjem melodije u gudačima koja je pratila prikaze slika poginulih. Iako je upravo takav razvoj djelomično nedostajao i ranije, njegovim odgađanjem do posljednjeg trenutka postignuta je veća realističnost i napetost filma ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ravnoteža akcije i romantike

    Koko 3: Ljubav ili smrt, red. Daniel Kušan, sklad. Dinko Appelt

    Piše: Lucija Šoštarić
    Iako sadrži jedinstvene glazbene odlomke isključivo vezane uz jednu scenu, partitura se svodi na izmjene dvaju ključnih glazbenih cjelina. Unatoč očitoj sličnosti, glazbu trećeg nastavka kvalitetnijom od prethodnice čini raznolikost postignuta ubacivanjem više scena glazbene tišine, više prizorne glazbe te  neponavljajućih glazbenih cjelina kao i ravnoteža između napetog i nježnijeg sadržaja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ugodni déjà vu

    Zagonetni dječak, red. Dražen Žarković, sklad. Dinko Appelt

    Piše: Lucija Šoštarić
    Appeltova glazba sadrži zanimljive i lijepe glazbeno-melodijske odlomke. Uvodna špica kao i pojedinačni odlomci neprizorne glazbe pokazuju potencijal Appeltova rada (ne samo u okviru filmske glazbe, nego i ove glazbene partiture izvan okvira filma za koji je skladana), stoga je šteta da je njezina razrada i pojavljivanje unutar filma svedena na hrvatsku inačicu američkih uradaka te vrste
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Film bez glazbe

    Pismo ćaći, red. Damir Čučić

    Piše: Lucija Šoštarić
    Osim pet dalmatinskih pjesama koje a cappella i parcijalno izvode likovi, u filmu nema glazbe. Te pjesme služe ponajprije oslikavanju ambijenta ili ugođaja). Njihova parcijalnost ili čak teška razumljivost teksta na neki način ukazuje na njihovu nevažnost. Pjesma čiji se tekst jasnije od drugih izgovara, a time i naglašava je Runjićeva Oprosti mi pape. Njezina je simbolika u kontekstu filma i više nego jasna ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dobro usklađeno

    Zabranjeno smijanje, red. Davor Žmegač, sklad. Mate Matišić

    Piše: Lucija Šoštarić
    Simpatična glazba simpatične komedije Zabranjeno smijanje nije osobito inovativna. Naprotiv, povremeno poseže za klišejima filmske glazbe. No, upravo time postiže ono najvažnije – usklađenost s filmom. Televizijska komedija laganog štiha poput ove zahtijeva isto tako laganu glazbu koja joj je po ugođaju bliska. Stoga je ova glazba još jedno u nizu kvalitetnih ostvarenja Mate Matišića ...pročitajte cijeli tekst...
  • Odsutnost glazbe kao filmska vrlina

    Fleke, red. Aldo Tardozzi, sklad. Luka Zima

    Piše: Lucija Šoštarić
    Očito je da su i pjesme prizorne glazbe pomno izabrane. Neki put je razlog njihove prisutnosti tekst kao u slučaju Danas sam luda Josipe Lisac. Pjesma naslovne špice (Prije sna u izvedbi grupe Yammat), čiji se instrumentalni fragmenti tijekom filma pojavljuju kao dio filmske glazbe, uz odgovarajući tekst sadrži sanjivi, pa čak pomalo psihodelični prizvuk prikladan psihičkim stanjima likova
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Glazba kojoj se ne vjeruje

    Instrumentarij smrtnika: Grad od kostiju (The Mortal Instruments: City of Bones), red. Harald Zwart, sklad. Atli Örvarsson

    Piše: Irena Paulus
    Örvarssonova glazba jednaka je svim ostalim glazbama koje izlaze iz Zimmerove produkcije – zapravo, bezlična i izrazito stereotipna unatoč tematskom radu i pokušaju da se neke scene lajtmotivički obilježe. Čak i kada se čini da bi mogla nježno zapjevati – ona to ne radi, nego kopira uspješna glazbena rješenja drugih. Time svaki pokušaj da se glazbom ojača emocija postaje umjetna tvorevina 
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Klišejizirano buđenje iz američkog sna

    Elysium, red. Neil Bloomkamp, sklad. Ryan Amon

    Piše: Irena Paulus
    Amon je pristao na sve – pa čak i na to da sklada na slijepo; nije mu čak dan niti scenarij, a jedino što ga je moglo nadahnuti bile su fotografije sa snimanja. Kada se sve to ima na umu, finalni rezultat i nije tako loš. Ipak je sasvim jasno zašto je Bloomkamp uzeo potpuno nepoznatog skladatelja. Ukratko, radi se o instant-glazbi, koju u posljednje vrijeme preferiraju svi površni redatelji lakih filmova
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tako sam uzbuđen

    Putnici ljubavnici (Los amantes pasajeros), red. Pedro Almodóvar, sklad. Alberto Iglesias

    Piše: Irena Paulus
    Za Almodóvara i za skladatelja Iglesiasa, kriza nikada nije nerješiva, a situacije u koje je stavljeno osoblje (a ono je stvarno otkačeno, kao i putnici biznis klase), navode na urnebesan smijeh. Iglesias je, međutim, ozbiljno shvatio svoj zadatak, tako da njegova glazba vrlo ozbiljno ilustrira događaje. U nekim trenucima toliko ozbiljno da se pretvara u tip glazbe za kriminalističke filmove i filmove strave ...pročitajte cijeli tekst...
  • Začarana publika

    Koncert filmske glazbe (u sklopu 22. Dana hrvatskog filma): Udaraljkaški ansambl Sudar i Matej Meštrović, klavir, Teatar &TD, Zagreb, 18. travnja 2013.

    Piše: Irena Paulus
    Izvedba Udaraljkaškog ansambla Sudar i Mateja Meštrovića bila je doista vrhunska, zamamna, divna, zapaljivo atraktivna i u potpunosti ispunjena nevjerojatnom količinom energije. Bio je to pravi doživljaj, jer glazba nije bila sakrivena u slici ili pred slikom: sviralo se pred platnom, a ono što se sviralo bilo je bolje i zanimljivije od legendarnih scena iz kultnih filmova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Valcer koji se smije

    Svećenikova djeca, red. Vinko Brešan, sklad. Mate Matišić

    Piše: Irena Paulus
    Brešanov film nije pretrpan glazbom, glazba nije složena i komplicirana, ali je vrlo važan sastavni dio filma. Usku povezanost glazbe i priče vrlo je teško postići, no u ovome je filmu došla sasvim prirodno. Svestrani Mate Matišić iskoristio je svoje dugogodišnje iskustvo i na književnom i na glazbenom području oblikujući u osnovi jednostavnu, ali iznimno dobro dramaturški koncipiranu filmsku glazbu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zvijezde i pjevači

    Jadnici (Les Misérables), red. Tom Hooper, sklad. Claude-Michel Schönberg

    Piše: Irena Paulus
    Zborski i orkestralni brojevi (te istodobne masovne scene) izuzetno su impresivni i zbog upravo savršene izvedbe zborskih pjevača i orkestralnih instrumentalista. Tako i glazba Claude-Michel Schönberga postaje gotovo boljom od originala. I to unatoč glumačko-pjevačkom kompromisu koji je za ovu epsku i gotovo grandomansku izvedbu Jadnika u neku ruku bio nužan ...pročitajte cijeli tekst...
  • Glazba kojoj se vjeruje

    Sonja i bik, red. Vlatka Vorkapić, sklad. Stanislav Kovačić, Ivanka Mazurkijević, Damir Martinović Mrle

    Piše: Irena Paulus
    Funkcionalnost glazbe filma nije u očitom ponavljanju viđenog ili očekivanom navođenju gledatelja na određene reakcije, nego u unutarnjem ulasku pod kožu. Radi se o glazbi koju gledatelj ne primjećuje, ali koja film, na svoj lepršav i nepretenciozan način dodatno boji nacionalnim, humornim, romantičnim, suvremenim, folklornim, dizajnerskim i svim onim drugim elementima koji su u filmu prisutni ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez osobitih iskoraka

    Skyfall, red. Sam Mendes, sklad. Thomas Newman

    Piše: Irena Paulus
    Oslanjajući se na zvuk Shirley Bassey, ali zadržavši vlastitu specifičnost u načinu pjevanja, a uz to stavljajući u temelj pjesme harmonijsku osnovicu Bond teme, Adele je osmislila jednu od najboljih Bond-pjesama. Njezina vizualna razrada također je fascinantna, pa se čini da je to jedna od najboljih Bond-špica u filmskom serijalu. Sve je ostalo, barem što se partiture tiče, u okvirima standarda ...pročitajte cijeli tekst...
  • Između standarda i kreativnosti

    Snjeguljica i lovac (Snow White and the Huntsman), red. Rupert Sanders, sklad. James Newton Howard

    Piše: Irena Paulus
    Cijela je partitura: predvidljiva, prepuna standarda i, zapravo, nenametljiva u smislu da donosi tipičan zvuk američkih filmova na koji smo već odavno navikli. Narativni su obrati u Snjeguljici i lovcu daleko zanimljiviji od obrata koje donosi glazba, jer partitura se čvrsto drži standarda, a nekoliko iskoraka doista predstavljaju samo kap u moru njezine predvidljivosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjećanje: Živan Cvitković

    Sjećanje: Živan Cvitković (1925.-2012.)

    Piše: Irena Paulus
    Živana Cvitkovića priča je uvijek iznova nadahnjivala te je, bez obzira radilo se o filmu ili seriji, uvijek nalazio nova rješenja. Šteta što su tu inventivnost prepoznali samo njegovi kolege, a i strani producenti, dok današnji filmaši, ali i glazbenici A radi se o skladatelju koji predstavlja samu srž hrvatske filmske glazbe (Tko pjeva zlo ne misli, Gruntovčani, Inspektor Vinko...) ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zamamno za slušanje

    CD soundtrack: Camelot, red. Michael Hirst, Chris Chibnall, sklad. Jeff Danna, Mychael Danna

    Piše: Irena Paulus
    O glazbi za televizijsku seriju Camelot piše se s puno pohvala (a i ja im se pridružujem), premda se ponegdje može pročitati da se radi o glazbi atmosfere. Međutim, partitura je daleko od atmosferične – puna je života (a taj život nosi čak i izvan serije, na CD-u), prati radnju i emocije, a televizijsku seriju maksimalno obogaćuje omogućujući transfer gledatelja u drukčiji, fantastični svijet stare legende ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mudro i maštovito

    CD soundtrack: Christopher Gunning, Agatha Christie's Poirot – Original Music From The LWT Series, Virgin, 1992.

    Piše: Irena Paulus
    Agatha Christie's Poirot ne predstavlja tipičan album glazbe za televizijske serije u kojima je jedino zanimljivo poslušati uvodnu glazbu, a ostatak je partiture čujno skladan na brzinu i na način neutralne podloge. Gunningov album donosi inteligentno skladanu glazbu koja se razvija kao u nekom klasičnom djelu za koncertni podij, ali je skladana tako da ipak daje naslutiti sadržaj scena koje pojedini brojevi prate. Vrhunski produciran album s glazbom iz televizijskih serija o Herculeu Poirotu prava je poslastica za slušanje ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tko se to kiti titulom skladatelja

    Muškarci koji mrze žene (The Girl with the Dragon Tattoo), red. David Fincher, sklad. Trent Reznor i Atticus Ross

    Piše: Irena Paulus
    Gledanje i slušanje filma pokazuje da glazba koju su Trent Reznor i Atticus Ross napisali za Muškarce koji mrze žene nije sasvim nefunkcionalna i da, zapravo, ne pripada onoj vrsti neutralnog ambijentalnog muzaka (glazba za liftove, hotele i wellness centre) kakav se zna sve češće pojavljivati u holivudskim i neholivudskim filmovima. Ta glazba funkcionira, ali na sasvim neočekivani način ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad glazba govori

    Umjetnik (The Artist), red. Michel Hazanavicus, sklad. Ludovic Bource

    Piše: Irena Paulus
    S glazbene strane gledano, bilo je bezbroj prilika da se francuski skladatelj Ludovic Bource iskaže i pokaže što zna i umije. No njegova glazba nije pretenciozna: on jednostavno emulira stari glazbeni jezik nijeme epohe, ali u njega vješto upleće neke elemente nove holivudske glazbe, vlastitu reakciju na filmski sadržaj, pa i neke citate
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Radost i bol

    Lea i Darija, red. Branko Ivanda, sklad. Alfi Kabiljo

    Piše: Irena Paulus
    Partitura Alfija Kabilja donijela je klavirsku temu – malu, jednostavnu, nostalgičnu, pomalo tužnu i sentimentalnu melodiju koja govori o svim oprekama kazališnog i stvarnog života, dječjeg svijeta i svijeta odraslih, svijeta mašte i svijeta stvarnosti. S druge strane, Kabiljo je napisao i song, Zagreb pjeva i pleše, koji se odlično uklopio u kontekst svih ostalih songova, arija i dueta
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Igra raštimana glasovira

    Sherlock Holmes: Igra sjena (Sherlock Holmes: A Game of Shadows), red. Guy Ritchie, sklad. Hans Zimmer

    Piše: Irena Paulus
    Zimmer je prilično iznenadio svojim glazbenim viđenjem novog Sherlocka Holmesa stvorivši glazbu neobaroknog ugođaja. No, zbog razbijenosti filma u niz epizoda, ali i zbog idejne istrošenosti instrumentacije i teme, glazba nije donijela ništa bitno nova u odnosu na prethodni nastavak. U nastojanju da kvazistarinsku glazbu pretvori u akcijsku, Zimmer se više koristio ritmičkim odlikama ranije partiture....pročitajte cijeli tekst...
  • Istinski sjaj

    Projekcija filma Metropolis Fritza Langa uz glazbu uživo u izvođenju Njemačkog filmskog orkestra Babelsberg i Simfonijskog orkestra HRT-a, dir. Helmut Imig, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb, 3. listopada 2011.

    Piše: Irena Paulus
    Vrhunska izvedba dvaju orkestara uz filmsku projekciju bila je pravi glazbeno-vizualni doživljaj. Za prave ljubitelje filma i filmske glazbe, koja se rijetko (ne toliko u svijetu, koliko u Hrvatskoj) može čuti izvedena na ovakav način, bila je to poslastica. Uostalom, koncert je spojio film i glazbu, filmaše i glazbenike, gledatelje i slušatelje, što i jest bit filmske glazbe ...pročitajte cijeli tekst...
  • Monumentalna simfonija

    Drvo života (The Tree of Life), red. Terrence Malick, sklad. Alexandre Desplat

    Piše: Irena Paulus
    Uslijed Malickovog pozornog odabira privremene glazbe, Desplatova partitura je ostala u pozadini poput svojevrsne poveznice brojnih glazbenih djela iz klasične literature čija genijalnost daleko nadilazi snalažljivost skladatelja originalne filmske partiture. No niti uloga poveznice se ne čuje, jer Malick je toliko dobro režirao i montirao glazbu, da se upravo on može smatrati njezinim pravim skladateljem ...pročitajte cijeli tekst...
  • Energija, mašta i znanje

    Harry Potter i darovi smrti, 2. dio (Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 2), red. David Yates, sklad Alexandre Desplat

    Piše: Irena Paulus
    Već odnos prema glavnoj temi koja jest i nije derivat glavne Williamsove teme, govori na što se mislilo kada je stvarana partitura filma. Skladatelj je unio dosta novog glazbenog materijala, ali je jako pazio da novo dobro izbalansira sa starim i da novo logično proizlazi iz onoga što je bilo i onoga što će biti i u glazbi i u priči. Osim toga, Desplat se konačno odlijepio od nekih tipičnosti vlastita glazbenog jezika ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez glazbe to ne bi bio isti film

    CD soundtrack: Dalibor Grubačević: Artedox, Aquarius Records, 2011.

    Piše: Irena Paulus
    Grubačevićeva glazba donosi cijeli niz posebnosti: od prelijepe teme klarineta u najavi filma Zajedno, preko inzistiranja na glasovirskim solima u glazbi za televizijsku seriju Hebrang, u partituri za dokumentarni film Zaboravljeni glas i partituri za film Josip Cvrtila, pa do specifičnog odnosa prema folkloru u Izgubljenom blagu, do teških, ponekad suvremeno orijentiranih koraka komornih gudača u filmu Album, i do elemenata neo-romantizma koji kulminiraju duhovitim završnim brojem, glazbom iz filma Ode dućan. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Podsjetnik na velikana

    Bernard Herrmann (1911-1975) u povodu stote obljetnice rođenja

    Piše: Irena Paulus
    Herrmann je svakom Hitchcockovu filmu pristupao individualno, uvijek iz početka, ali je njegov stil bio prepoznatljiv po tipičnoj upotrebi boje, instrumentacije, harmonije i melodije. U Vrtoglavici je za temeljni motiv upotrijebio karakteristično nizanje terci koje je oblikovalo sukob dura i mola. U Psihu je najpoznatiji vrišteći motiv violina, koji, u trenutku ubojstva Marion, zvuči kao krik ptica...
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tko je autor teme Jamesa Bonda?

    Sjećanje: John Barry (1933-2011)

    Piše: Irena Paulus
    Čini se da je Barryju doista rečeno da napiše samo temu za najavnu špicu filma Dr. No, ali da je ona, bez njegova znanja, upotrijebljena i na drugim mjestima u filmu. Naime, ta tema se kroz film nikada ne mijenja, nego je uvijek onakva kakva se pojavljuje u špici. Iz toga proizlazi da je pravi skladatelj teme Jamesa Bonda John Barry.  Norman sigurno ne bi znao razraditi Barryjevu temu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Otmjenost i elegancija

    Kraljev govor (The King's Speech), red. Tom Hooper, sklad. Alexandre Desplat

    Piše: Irena Paulus
    Desplatova partitura na uobičajeno jednostavan način, ali i s mnogo nestašnosti i otvorenog humora te s mnogo otmjenosti i elegancije opisuje specifičan odnos logopeda Lionela i Njegova Veličanstva „Bertieja“. Po mnogo čemu ova partitura podsjeća na partituru Kraljice u kojoj se također čuju otmjenost, ali i specifična zatvorenost te za običan puk netipičan način života kraljevske obitelji ...pročitajte cijeli tekst...
  • Maestralno dvostruko podvostručenje

    Crni labud (Black Swan), red. Darren Aronofsky, sklad. Clint Mansell

    Piše: Irena Paulus
    Među brojnim kritikama Crnog labuda često se spominje skladateljevo glazbeno rješenje, jer ono je zapravo izravan odraz onoga što se zbiva u Nininoj glavi. Na zvučnoj stazi Čajkovskom je dopušteno prvenstvo – ali na način da je prilagođen filmu (gdje je to potrebno), pa čak i na način da je mjestimično Mansell skladao pojedine odlomke á la Čajkovski, tako da se teško prepoznaje tko je zapravo njihov autor ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vještina skladatelja

    Ljubomora (Cracks), red. Jordan Scott, sklad. Javier Navarrete

    Piše: Irena Paulus
    Redateljičine zamisli skladatelj je pomno prenosio u filmsku partituru ali je drugačije razmišljao o istoj temi. Glazba, koje u filmu doista ima mnogo i koja, na sebi svojstveni način nastoji prikazati svijetlu i tamnu stranu – vodi vlastiti život. Tako se Navarreteova glazba predstavlja kao autonomna, samosvojna, odnosno kao sebi odana pripovjedačica filmskog sadržaja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Srećo, laku noć

    Sedamdeset i dva dana, red. Danilo Šerbedžija, sklad. Miroslav Tadić

    Piše: Irena Paulus
    Ne može se reći da su 72 dana preplavljena popratnom glazbom, ali je njezina uporaba višeslojna i osmišljena, glazbeno i dramaturški razrađena te, riječju, doista profinjena. Njezina gitaristička jednobojnost (s povremenim upletanjem pjevanog komentara) prava je slika Like i Maneovog načina razmišljanja. A ta se slika ne mijenja niti na samome kraju, koji donosi pozitivan obrat za pozitivne likove filma ...pročitajte cijeli tekst...
  • O malom buntovniku

    John Lennon: dečko koji ne obećava (Nowhere Boy), red. Sam Taylor-Wood, sklad. Will Gregory, Alison Goldfrapp

    Piše: Irena Paulus
    Premda niti jedna od dviju glazbenih vrsta (pjesme iz pedesetih i popratna glazba) po sebi ne donose ništa bitno novo, u filmu John Lennon: dečko koji obećava, zajedno su korištene na zanimljiv, čak pomalo neočekivan način, pri čemu se njihova naglašena odvojenost postepeno spaja, zbog čega zvučna staza kao cjelina postaje glazbeni izraz dviju različitih linija jednog životnog puta.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bezveremensko i suvremeno

    Samac (A Single Man), red. Tom Ford, sklad. Abel Korzeniowski, Shigeru Umebayashi

    Piše: Irena Paulus
    Korzeniowski se skladajući koristio specifično ekspresivnim glazbenim jezikom, prepunim čežnje ali i digniteta i intelektualizma te uskovitlane statike. Korzeniowski zapravo piše vrlo jednostavno, ali mu je glazba naglašeno emocionalna. Varijacije koje sklada permutacije su temeljne glazbene misli, no javljaju se tek nakon pokazanih zbivanja, pa vrlo suptilno govore o Georgeovom unutarnjem životu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad glazba radi protiv skladatelja

    Početak (Inception), red. Christopher Nolan, sklad. Hans Zimmer

    Piše: Irena Paulus
    Čini se da glazba u Početku ne želi smetati gledateljevom razumijevanju slojevanja snova i prodiranja grupe stranih subjekata u san unutar sna unutar sna unutar sna. No čini se i da je upravo tako kompliciran sadržaj – a naročito zato što se oslanja na snove u kojima je sve moguće – mogao skladatelju biti poticaj za daleko inventivniji i, bolje rečeno, složeniji glazbeni pristup ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kako postići glazbenu koheziju u filmskom serijalu

    Sumrak saga: Sumrak, Mladi mjesec, Pomrčina

    Piše: Irena Paulus
    Za razliku od Desplata, Shore je znao kako pristupiti akciji i pojačati je glazbom. No to nije oslabilo lirske dijelove filma. Najproblematičniji dio – vezu između Belline uspavanke Cartera Burwella iz Sumraka i ljubavne teme iz Mladog mjeseca A. Desplata riješio je mudrim potezom: melodijom za glasovir čija je jednostavnost odgovarala onoj Burwellovog harmonijskog jezika.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Elfmanova čudesna Alisa

    Fimska glazba: Alisa u zemlji čudesa (Alice in Wonderland), red. Tim Burton, sklad. Danny Elfman

    Piše: Irena Paulus
    Burton i Elfman se toliko dobro slažu da ih u kreativnim zamasima ne mogu zaustaviti nikakvi filmski rokovi. Doista je nevjerojatno koliko partitura odlično funkcionira u filmu: koliko je s jedne strane nenametljiva, a koliko s druge strane pospješuje osjećaj šarolikosti i oniričnosti fantazije u koji je Burton, prema vlastitoj interpretaciji, preodjenuo metaforički složen književni predložak Lewisa Carolla
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Glazba i majstor

    Pop-glazba i filmovi Quentina Tarantina

    Premda se radnja njegovih filmova odvija u sadašnjosti (osim najnovijeg Nemilosrdni gadovi) pjesme koje Tarantino u njima koristi uglavnom su iz šezdesetih i sedamdesetih godina i bude sjećanja na to doba. Stoga često izmišlja dramaturške razloge i opravdanja za korištenje upravo te pop-glazbe. Glazba u njegovim filmovima najčešće je prizorna ...pročitajte cijeli tekst...
  • Protuteža stvarnosti i mašti

    Filmska glazba: Panov labirint (El Laberinto del fauno), red. Guillermo del Toro, sklad. Javier Navarrete

    Piše: Irena Paulus
    Lirska introvertiranost glazbe postaje svojevrsnom protutežom i stvarnosti i fantaziji. Jer, u fantastičnim su filmovima uobičajene velebne, raskošne, glasne partiture, što ova nije. Partitura je slojevita i u njoj jedan instrument zvuči poput orkestra, a zbor se sluša poput blagog dodira fantazije u koju je moguće ući tek kada pogledamo u sebe
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Duboko angažirana partitura

    Filmska glazba: Glazba Alexandrea Desplata u filmovima Požuda, oprez Anga Leeja i Rođenje Jonathana Glazera

    Piše: Irena Paulus
    Poetika i misao filma Rođenje odgovorali su glazbenom jeziku Alexandera Desplata. Njegovi uobičajeni mali motivi i zvonki zvukovi isprepleću se s dubokim, pulsirajućim tonovima koji ne izazivaju strah pred nepoznatim. Zvukovni dojam je poput glazbe kucanja srca. Desplat je odlično opisao i Annino unutarnje proživljavanje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Obična upotreba neobičnog

    Filmska glazba Philipa Glassa, u povodu filma Iluzionist

    Piše: Irena Paulus
    Djelujući kao nastavljač glazbene estetike La Montea Younga i Terryja Rileya, Philip Glass je kao i njegov europski kolega Michael Nyman, shvatio da njegov omiljeni glazbeni pravac, minimalizam, mora izaći iz konteksta klasične glazbe. U filmskome mediju ideja stvaranja izrazito repetitivne glazbe dobila je smisao, a redatelji su je uskoro poželjeli i u narativnom filmu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjaj zatomljenih emocija

    CD soundtrack: Zlatno doba kraljice Elizabete, Universal Music Classic & Jazz, 2007.

    Piše: Irena Paulus
    Škotsko-indijski skladateljski par Craig Armstrong - Allah Rakha pokazao se dorastao zadatku. Partitura možda nije odrazila povijesna mjesta i vremena, ali je poput drugog pripovjedača komentirala radnju. Skladatelji su uspjeli glazbom sjajno prikazati emocionalni život kraljice Elizabete koji je ona uporno zatomljivala. Glazba na CD-u zvuči čak bolje nego u filmu u kojem prolazi nekako nezamijećeno i svakako je vrijedi poslušati
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Početak svjetske slave

    Filmska glazba: Djevojka s bisernom naušnicom, red. Peter Webber, sklad. Alexandre Desplat

    Piše: Irena Paulus
    Impresivna glazba Alexandrea Desplata plijeni pozornost najprije intimnim, a zatim suptilnim pristupom. Skladateljevo polazište bila je krhko-nježna glazbena tema i ne treba mu veliki orkestar za emotivno zavođenje publike. Grietina tema ponekad zvuči sramežljivo i tiho, poput nevinih i mudrih, a ponekad zvoni poput vile iz najljepših bajki ...pročitajte cijeli tekst...
  • U stanju pripravnosti

    CD soundtrack: John Powell, Bourneov ultimatum, Decca, 2007.

    Piše: Irena Paulus
    Premda je posao skladatelja Johna Powella u trećem nastavku serijala bio zadržati visoku razinu adrenalina, u partituri je bilo i otklona. Njegova glazba ima svoje uspone i padove, no uspijeva u temeljnom naumu: držati gledatelja i slušatelja u neprestanom stanju pripravnosti. Usput nam odijeva kožu Jasona Bournea, te traži da krenemo u potragu za vlastitim ili tuđim identitetom. Soundtrack sadrži deset, ali duljih i iznimno promjenjivih glazbenih brojeva ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iz riznice plodnog majstora

    CD filmska glazba: Arsen Dedić, Za kino i TV, Croatia Records

    Piše: Irena Paulus
    Partiture Arsena Dedića nikada ne zvuče prazno, nemaštovito i netematski. To su partiture velikog inspirativnog maha i, zapravo, najbolje zvuče kada skladatelj u glazbu oblikuje složenu dramu, kompleksne odnose među likovima, ili druga umjetnička područja, najčešće likovna. Ukratko, riječ je iznimnom CD izdanju koje smo dugo čekali i koje treba svakako zaslužuje posebno mjesto u svakoj kolekciji filmske glazbe.
    ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike i eseji