Netflixov odgovor na White Lotus
The Fourth Season, sezona 1, SAD, Netflix, 2025.
-

The Fourth Season bio je veliki hit na američkim kinoblagajnama u proljeće 1981. godine završivši među deset najgledanijih filmova. Ostvarenje redatelja i scenarista Alana Alde, prvenstveno poznatijega kao glumca (M*A*S*H, The Aviator, Manhattan Murder Mistery, Mad City), odlično je popunilo prazninu na kinorepertoaru u niši namijenjenoj odrasloj i intelektualno nastrojenoj, sredovječnoj publici, što mu se uvelike isplatilo, tim više što je na odmjeren i inteligentan način priču zaodjenuo u humor te naglasak stavio na karaktere te sjenčanja dinamika njihovih odnosa. Naslov je dobio prema četirima koncertima talijanskoga skladatelja Antonija Vivaldija, čiji naslovi upućuju na godišnja doba. Stoga ne iznenađuje što kompozitorova slavna djela predstavljaju zvučnu kulisu filma te komentar na pojedine segmente radnje, koja je podijeljena u četiri etape: proljeće, ljeto, jesen i zima, a u središtu su razmatranja tri relativno dobrostojeća, urbana, intelektualna, bijela njujorška bračna para.
S obzirom na vrijeme nastanka, filmski The Four Season predstavlja odraz jednoga doba, što bi se iz perspektive današnjih kulturnih politika zasigurno nazvalo odveć bijelim te nedovoljno inkluzivnim. Stoga se Netflix dosjetio da je možda vrijeme za prepravak, ali u formi televizijske serije. Današnji američki kinorepertoar je (pre)zasićen prepravcima, nastavcima, rebootovima i spin offovima, superjunacima, međutim njihov je sadržaj prvenstveno namijenjen djeci i svima onima koji se tako osjećaju. Priče nalik The Four Season danas jednostavno više nemaju priliku doprijeti do ciljane publike na kinoplatnima pa posljedično nitko niti ne želi ulagati u njihovu proizvodnju jer ne postoji marketinška niša koja bi se pokazala profitabilnom. Stoga se streaming i televizijska produkcija pokazala kao vrlo zahvala. Igrajući na kartu društvene i kulturne relevantnosti, stilske složenosti i dobroga ukusa, ima mogućnosti doprijeti do nešto starije, urbane i intelektualnije nastrojene publike. Na nju i ciljaju autori Tina Fey (Mean Girls, ujedno tumači i jednu od glavnih uloga u projektu), Lang Fisher (Never Have I Ever) i Tracey Wigfield (Great News), koji imaju podosta iskustva u komediografskom okruženju.

Priča izvornika dorađena je i prerađena pa je od sto i petnaest minuta filma narasla na oko četiri sata, koja su segmentirana u osam relativno dinamičnih epizoda ekonomičnoga vremena trajanja u prosjeku od tridesetak minuta. Minutaža odgovara prosječnom trajanju sitcoma i ostalim žanrovima humorističnih serija, što je bitno da se ne iscrpni pažnja gledatelja te da humor ne postane odveć repetitivan, a da se u relativno kratkom periodu razriješi komediografska premisa. The Four Season, međutim, opredjeljuje za serijalni razvojni format u kojem osam nastavaka biva podijeljeno u četiri skupine od kojih svaka odgovara jednom godišnjem dobu, počevši, kao i u predlošku, s proljećem, a završava sa zimom. Započinje početnim optimizmom, a završava rezignacijom i smrću. Unatoč činjenici da priča nije sadržajno zaokružena na razini epizode nego sezone, uočljivo je da autorski trojac svaki nastavak gradi na određenoj ideji koja je u pozadini komediografske premise te ga nastoji razriješiti do kraja nastavka, koji pak sudjeluje dalje u gradbi cjeline. Posrijedi su propitivanja nedaća srednjih godina, rutiniranosti partnerskih odnosa, nemogućnosti komunikacije, starenja i gubitka zdravlja; dakle riječ je o kolopletu ideja na koje priča nastoji postaviti komentar tako što na humoran način propituje situacije iz života likova, iako to ne uspijeva scenaristički adekvatno razraditi pa često ostaje na razini dosjetke.
Serija mahom počiva na korištenju strategija verbalnoga humora, koji je sporadično prošaran elementima situacije komike. Stoga je posrijedi djelo koje se uvelike oslanja na dijalog i dijaloške rasprave likova, prilikom čega se otkrivaju njihovi karakteri, pogledi na svijet, specifičnosti, te grade različite dinamike međuljudskih odnosa. Iz navedenoga su razloga za projekt iznimno važne glumačke kreacije, napose glumačka međuigra različitih karaktera. The Four Season uvelike ima koristi od razigrane i dinamične postavke u kojoj se ističu Steve Carell (Little Miss Sunshine, Big Short), Tina Fey, Kerry Kennedy-Silver (Superstore, 2 Broke Girls), Colman Domingo (The Color Purple, Euphoria), Maco Calvini (Borgia) i Will Forte (The Last Man on Earth), te je svatko od glumaca uvjerljivo uspio svom liku dati notu specifičnosti.

Radnja se otvara u proljeće kada se tri bračna para – Nick (Steve Carell) i Anne (Kerry Kennedy- Silver), Kate (Tina Fey) i Jack (Will Forte), Danny (Colman Domingo) i Claude (Marco Calvani) – okupljaju u ljetnikovcu na jezeru kod Nicka i Anne, koji trebaju proslaviti dvadeset i petu godišnjicu braka. Ono što je trebalo proći kao ugodan vikend, ubrzo se pretvara u noćnu moru jer Nick planira napustiti suprugu, što se kasnije, uslijed različitih peripetija, i ostvari. Raskid posljedično uvjetuje i promjene u dinamici odnosa među prijateljima, a pritom i preostali bračni parovi nailaze na probleme i nedoumice u vlastitim, dugogodišnjim relacijama. Njihova izmještanja tijekom priče, vezana uz promjene godišnjih doba, usmjerena su na zajednička okupljanja u obliku odmora i različitih obljetnica, gdje Jack počinje dovoditi svoju novu i znatno mlađu partnericu Ginny (Erika Henningsen), dok se Kate i Jack te Danny i Claude suočavaju s vlastitim prijeporima, ali i prijateljskim trzavicama.
The Four Season naravno igra na kartu kulturne prosvjećenosti pa nemamo više samo heteronormativne, bijele te monogamne bračne saveze, nego oni dolaze u raznim varijantama, ali redovito ostaju u krugu dobrostojećih, imućnijih pripadnika društva, koji se ne moraju brinuti za materijalne uvjete života te svakodnevno preživljavanje. Njihov financijski status im omogućuje lagodan život te ladanjska putovanja pa ostvarenje nastoji biti Netflixov odgovor na HBO-ov White Lotus. Ponajprije je to uočljivo u povezivanju obilježja raskošne produkcije te sporadično sapunskih obrata, spajanju humornih akcenata sa sentimentalnim dramskim elementima. Osim glumačkih ostvarenja, dijalozi su u humornim situacijama dobro postavljeni, a gegovi ne nastoje vrijeđati gledateljevu inteligenciju, iako stereotipi nisu uvijek uspješno izbjegnuti, napose u portretiranju gay bračnoga para.
.png)
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 27. kolovoza 2025.
