Nordic noir u škotskom podrumu
Dept. Q., sezona 1, Ujedinjeno kraljevstvo, Netflix, 2025.
-
Kada je u pilot epizodi The X-Filesa (1993) Dana Scully (Gillian Anderson) došla na razgovor u sjedište FBI-a kako bi joj ponudili poziciju u posebnoj jedinici, gdje bi trebala nadgledati za nadređene odveć ekscentričnoga i osebujnoga Foxa Muldera (David Duchovny), protagonistica biva usmjerena u podrum. Posebna jedinica koja se bavi paranormalnim pojavama i aktivnostima, koje su na rubu znanosti i interesa, smještena je naime u podzemlju. Posrijedi je prostor daleko od očiju javnosti, što sugerira njegovu nepoćudnost ili nedovoljnu ozbiljnost, a ujedno je riječ o marginaliziranom prostoru, gdje se drže zaposlenici koji su nepredvidljivi ili su nešto zgriješili ili se bave nečim na što porezni obveznici ne bi blagonaklono gledali. Kada želite reći da je nešto od sekundarne važnosti ili je možda kontroverzno, kada želite da se o nečemu ne govori ili da ostane zanemareno, smjestit ćete to daleko od radoznalih očiju – u podrum, što je poruka inicijalne epizode popularne i dugovječne serije Chrisa Cartera.
Dept. Q. ide korak dalje: ne samo da protagoniste naslovnoga odjeljenja smješta u podrumski prostor, nego je posrijedi specifičan milje – toaleta i kupaonica, pa likovi radne stolove i ostali uredski namještaj te opremu smještaju između dugo vremena nekorištenih i oronulih tuš kabina, prljavih wc-školjki i požutjelih pisoara. Simbolika je više nego evidentna – ispiranje prljavštine i ispuštanje raznih tjelesnih izlučevina, doslovno mokraće i izmeta, koje se nekoć vršilo u tom prostoru, podjednako govori o odnosu nadređenih prema članovima odjela kao i zadacima kojima se trebaju baviti ne bi li zaradili plaću.
Priča se otvara toksičnim radnim okruženjem, što nas izravno uvodi u karakter glavnoga lika. U kuću u kojoj se dogodio zločin, na poziv niže rangiranoga policajca, dolaze dvojica detektiva – Carl Morck (Matthew Goode) i James Hardy (Jamie Sives), prilikom čega Morck verbalno zlostavlja podređenoga kolegu, otkrivajući svoj težak karakter i narav. Ubrzo sva trojica bivaju propucana od nepoznatoga napadača. Oba detektiva igrom slučaja prežive, iako Hardy ostaje nepokretan, za razliku od službenika koji ih je pozvao na mjesto događaja te je na mjestu ostao mrtav. Navedeno čini okvirnu naraciju koja se kao fabularni luk proteže cijelom sezonom pa se s vremena na vrijeme upućuje na inicijalnu nepoznanicu. Morck ne smije kao istražitelj raditi na slučaju vezanom uz napad na njega, iako iz prikrajka nastoji utjecati na smjer istrage. Kako i zašto je došlo do ovoga prvotnoga zločina, ostaje otvorenim pitanjem na koje prva sezona ne daje odgovore, što dodatno potencira Morckovu traumu, zbog koje ga nadređeni upućuju na psihoterapeutske seanse. Navedeni je fabularni luk ostao visjeti u zraku te nije najspretnije povezan s ostatkom priče, no postoje indicije da bi se trebao protezati i narednim sezonama ako do njih dođe.
Morck je lik prekaljenoga detektiva – jezičav i zajedljiv, podozriv i kritičan prema kolegama, glasan i verbalno agresivan, izrazito maskulino nastrojen, misli da je najpametniji i da najbolje zna, što je naravno samo površinska maska ispod koje se krije ranjiva osoba. Ukratko, profesionalna noćna mora s kojom nitko ne bi želio raditi i surađivati. Ništa bolji nije niti u privatnom životu: neuspjeli brak je iza njega, iz kojega mu je ostao na brigu adolescentski sin Jasper (Aaron McVeigh), zapravo dijete bivše mu supruge iz prvoga braka, s kojim ne uspijeva komunicirati na adekvatan način. To ne iznenađuje jer Morck ni s kim ne uspijeva pronaći zajednički jezik. Nadređena mu Moira Jacobson (Kate Dickie), kako bi ga primirila te uposlila, pronalazi rješenje: premjestit će ga u novoosnovani odjel koji je veliki PR projekt škotske vlade. Trebao bi se baviti takozvanim „hladnim slučajevima”, odnosno neriješenim zločinima, a njihovo eventualno rasplitanje vratilo bi povjerenje javnosti u organe reda i mira. Detektiv bi bio sam svoj šef te bi imao povelik budžet za ostvarivanje planiranih zadataka, što antijunaku na početku djeluje kao podosta primamljiva ponuda. Moira pritom igra dvostruku igru: svjesna je da je Morck jedan od njezinih najboljih ljudi te da je zaista sposoban riješiti neke od zaboravljenih slučajeva, a ujedno ga time drži daleko od očiju radoznale javnosti te novih konflikata.
Prvi slučaj koji odlučuje rasvijetliti je misteriozan nestanak ambiciozne javne tužiteljice Merritt Lingard (Chloe Pirrie) koja je iščezla usred bijela dana na trajektu, a taj ga zadatak dovodi u okrilje niza sumnjivim likova, u rasponu od bivšega optuženika u Lingardinu slučaju – Grahama Fincha (Douglas Russell), do njezina nadređenoga Stephena Burnsa (Mark Bonnar) te određenih prijepora iz protagonističine prošlosti vezanih uz stradanje brata joj Williama (Tom Bulpett). Ovaj inicijalni serijalni slučaj ujedno je povod autorima serije – Scottu Franku, poznatom filmskom scenaristu (Out of Sight (1998), Logan (2017), The Interpreter (2005), Minority Report (2002)) i televizijskom autoru (The Queen`s Gambit, 2020) i Chandniju Lakhaniju da otvore priču te formiraju istražiteljski tim. Djelo je ekranizacija romanesknoga serijala danskoga pisca Jussija Adlera-Olsena, čiji su dijelovi već doživjeli adaptacije u danskim filmskim projektima, ali premještena u škotski kontekst pa se nordic noir povezuje s britanskom kriminalističkom tradicijom. Podrumski ambijent vremenom biva napučen specifičnim likovima – sirijskim migrantom Akramom Salimom (Alexej Manvelov) koji je tajanstven oko vlastite prošlosti, te psihički opterećenom Rose Dickson (Leah Byrne) koja se želi dokazati na terenu te u maskulinom okruženju Morockova tima. Svi su oni određena vrsta autsajdera – zbog porijekla, egzistencijalnih i zdravstvenih problema – te kao takvi pripadaju podrumu. Kraj prve sezone ujedno sugerira da je posrijedi tek začetak njihovim pustolovina pa će novi slučajevi zasigurno uslijediti.
Frank i Lakhani promišljeno su se opredijelili za razvojni serijalni format pa sezona predstavlja jedan slučaj koji u završnici biva razriješen. Epizode su izbalansirano postavljene te postepeno grade intrigu i dovode do konačnoga razotkrivanja, iako sam slučaj djeluje pomalo trashy, kao da je izvučen iz pulp literature najgore vrste, što stvara raskorak između skupe produkcije i ozbiljnoga tona serije te same naravi priče.
.png)
Mnogo zanimljiviji od zapleta su likovi, čijem portretiranju autori posvećuju veću pažnju kao i njihovim odnosima, a osobito uspjelo je ocrtavanje Morockova lika, čemu pridonosi i odlična glumačka kreacija Matthewa Goodea. Redateljske dužnosti podijelili su Scott Frank i Elisa Amoruso, koji su zaslužni za vizualno ujednačen ton serije, napose sugestivno oslikan podrumski prostor koji korespondira s psihom i potragom likova, te ponešto depresivne, hladne tonove koji cjelini daju dojam oporosti i realizma, sporadično prožete humornim akcentima kako se gledatelja ne bi dotuklo beznađem.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 27. kolovoza 2025.
