Između ozbiljnosti i humora te karikature i društvene relevantnosti
Sirens, sezona 1, SAD, Netflix, 2025.
-
Dok gledate Sirens, kao da konzumirate audiovizualnu transpoziciju nekoga posh članka iz trendy časopisa iz devedesetih godina prošloga stoljeća koji se bavi životima bogatih i uspješnih ljudi, a izvedena je u modusu narativa o ispunjenju želja kroz promjenu društvenoga statusa. Pritom je Netlifx znao kako podići publici: atraktivan zaplet s mnoštvom obrata povezan je s raskošnom produkcijom te poznatim glumačkim imenima, koja podjednako dolaze iz svijeta filmske (Julianne Moore (Safe, Far From Heaven, Hours), Kevin Bacon (Footloose, Mystic River)) i televizijske proizvodnje (Mill Alcock (House of the Dragon) i Meghann Fahy (The Bold Type)).
Zaplet je temeljen na čestom motivu sestrinskoga rivalstva, koji je prožet klasnim aspiracijama te željom za reinvencijom identiteta i prošlosti putem ostvarivanja mondenoga načina života, što u konačnici znači pristajanje na moralno upitne odabire. Pritom se nastoji ostvariti gruba, odnosno lišena suptilnosti satira na egzistencije te egzistencijalne navike viših, odnosno bogatih društvenih slojeva te njihovu iritantnu kapricioznost.
Devon (Meghann Fahy) i Simone (Milly Alcock) dvije su sestre iz provincijskoga radničkoga miljea u saveznoj državi New York, koje su prošle teško djetinjstvo, smrt majke te zanemarivanje oca alkoholičara. Njihove životne priče kao da su izvučene iz crne kronike ili pak pulp literature najgore vrste, ovisi o perspektivi iz koje gledate. Devon je ostala zarobljena u beznadnom provincijskom svijetu te nije uspjela učiniti išta od sebe kao niti svoga života: obitava u zapuštenoj kući s dementnim ocem o kojem brine, radi iscrpljujući, potplaćen posao u lokalnom restoranu brze prehrane te ima usputne afere s muškarcima. Snalažljiva je ali i frustrirana egzistencijalnom putanjom. Za razliku od nje, Simone je stvorila novu sebe tako što je prekinula sve veze s obitelji i bivšim životom. Krasi je sposobnost da ljudima ide niz dlaku, što ju je dovelo do njezine poslodavke, multimilijarderke Michaele Kell (Julianne Moore). Potonja je ekscentrična i dominantna pa voli imati sve pod kontrolom, a Simone kao osobna joj asistentica ima izravan zadatak sve aspekte njezine svakodnevice držati pod kontrolom.
Radnja je smještena na fiktivan otok Port Haven, što ovakve vrste priča neizmjerno jako vole. Otočka izdvojenost sugerira ekskluzivnost te upućuje na bogatstvo i luksuz. Posrijedi je prostor u koji nema svatko pristup te se nalazi daleko od prizemnoga, vulgarnoga svijeta koji je primoran brinuti za svakodnevnu egzistenciju. U Port Havenu nalazi se čuvena vila Cliff House, koja je smještena na geografski uzvišenom prostoru te se vidi sa svih strana otoka, kao da se nadvija na njim, budno motri i pazi, ali i prijeti. Time impozantno zdanje predstavlja metonim vlasnice, koja zaista utječe na sve aspekte života na otoku te pazi što se na njemu zbiva, a stanovnici ujedno ovise o njoj i njezinim kapricioznim hirovima.
Simone se ponaša kao junakinja bajke koja se zatekla u čarobnom dvorcu u službi vlasnice imanja, koja joj je omogućila život u luksuzu. Naspram nje Devon preuzima funkciju uljeza – za sestru predstavlja element kaosa koji može upropastiti pažljivo građenu fantaziju. Devon ujedno obilježava dosljednost pa u Simone vidi oličenje dodvoravateljskoga duha koji je nekritički opčinjen Michaelom te njezinim svijetom. Kako sve više prodire u okruženje Cliff Housea, uviđa da njegova vlasnica ima neobičnu sposobnost utjecanja na ljude iz svoje okoline. Jedina je iznimka bogatašičin suprug Peter Kell (Kevin Bacon), old money koji se svim silama trudi ne biti iziritiran izvještačenim svijetom okupljenim oko supruge. Devonin status dodatno je podcrtan nemaštovitom kostimografskom stereotipijom. Kada dolazi u Port Haven, protagonistica u crnoj odjeći te šminki izgleda kao da je zalutala s nekoga alt rock koncerta, dok su ostale žene odjevene u nježne i prozračne, svijetle boje te elegantne krojeve. Prva promjena koju Devon treba učiniti da bi se uklopila jest promjena stila odijevanja, nakon čega tek izgleda u potpunosti oneobičeno. Sirens pati od prevelike doslovnosti te nedostatka suptilnosti i maštovitosti. Kada se nešto ismijava, to se potencira do granice karikaturalnosti.
Seriju autorica Molly Smith Metzler temeljila je na njezinoj drami Elemeno Pea, čiji je zaplet morala dobrano proširiti i usložniti kako bi dobila materijala za pet epizoda, koje potpadaju pod koncept miniserije, dakle formata nešto kraćega trajanja vremena od standardnoga serijaliziranoga formata te koji unutar trajanja sezone zaokružuje te razrješava priču. Širenje fabule nije učinilo seriji dobro. Mnoštvo podzapleta te indicija o Michaeli, lociranje u blazirani svijet bogataša, hiperbolizirani obrati, stereotipija, nesuptilna satiričnost neminovno priču dovode u okrilje izdašno producirane sapunice. Bez toga raskošnoga celofana i poznatih glumačkih imena, čije uspjele kreacije daju projektu određenu gledljivost, Sirens bi izgledale kao nezanimljiva sapunska produkcija iz programskih bespuća odašiljačke televizije.
Smith Metzler neprestano vrluda između ozbiljnosti i humora te karikature, društvene relevantnosti i campa, a pritom ne zna na koji kolosijek da priču, mahom karikaturalnih likova, usmjeri. Rivalstvo sestara psihološki nije produbljeno te se koristi kao ilustracija sraza dvaju pogleda na svijet. Michaelina ekscentričnost možda je komentar na žene iz viših društvenih slojeva te mogućnost da se zbog financijske pozadine bave „društveno korisnim djelovanjem”, što je u seriji parodirano njezinim skloništem za ugrožene ptice. Možda je Simone također jedno od tih ugroženih stvorenja o kojima se bogatašica treba brinuti kako bi dobila privid svrhovitosti življenja. Žene koje je bespogovorno slušaju i slijede kao da su ispale iz Stepfordskih surpuga, samo što njima ne upravljaju muškarci nego druge žene koje određuju što je u trendu. Za finalni plot twist, vezan uz odnos Michaele, Simone i Petera, koji rezultira beskrupuloznom zamjenom, nije jasno predstavlja li komentar na činjenicu da jedna žena drugoj zabija nož u leđa. Relacija Michaele i Petera dovodi priču u kontekst rodnih dinamika moći kroz odnos novca i mogućnosti produženja loze, no to dolazi iznenada i nemotivirano.
Autorica je uplela u ostvarenje mnoštvo ideja koje nažalost djeluju nekoherentno, bez da su organski i sustavnije razrađene i povezane pa cjelina ostavlja dojam nereda.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 27. kolovoza 2025.
