Malo koji je film na tako inteligentan i suptilan način detektirao i izvrgao ruglu ključne mane američke politike, međuljudskih odnosa, masovnih medija i društva u cjelini. Slaboumni vrtlar elegantne odjeće i dostojanstvena držanja (izvanredni Peter Sellers u svojoj posljednoj i najboljoj ulozi) u društvu u kojem je dojam važniji od znanja i značenja izriče zdravorazumska razmišljanja o održavanju vrta koja se doživljavaju kao mudre, promišljene metafore o gospodarstvu koje odigraju ključni utjecaj na predsjedničku politiku i učine od njega priznatu javnu osobu.
Koliko je pojavnost važnija od stručnosti možda najbolje svjedoči činjenica da će godinu dana nakon snimanja ovog filma na čelo Sjedinjenih Država doći glumac Ronald Reagan, pa u tom kontekstu filmski rasplet danas izgleda znantno manje groteskno. Film postiže komičnost savršenim minimalizmom, a tek tijekom odjavne špice vidimo pokušaje snimanja scene u kojoj naizgled suzdržani Sellers puca od smijeha. Vrhunac duhovitosti su ipak vrtlarove izjave o gledanju (televizije) koje se krivo tumače kao voajerske seksualne fantazije.
© Zlatko Vidačković, FILMOVI
