Europski i svjetski filmovi i serije

  • Sveti motori ili oči širom zatvorene

    Sveti motori (Holy Motors), red. Leos Carax

    Piše: Željko Kipke
    Teško je Oči širom zatvorene uspoređivati s Caraxovom pariškom avanturom, no sigurno je da se dodiruju na temi tajnih organizacija, fingiranih uloga u besprijekorno uređenim društvima, prikrivanju identiteta, maskiranju i slično. Uostalom, posljednji Oscarov zadatak je povratak kući, u topli obiteljski dom, među majmune. I ta se socijalna figura – na daljinu – dotiče Kubrickova filmskog rakursa
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Manijakalno čiščenje neočistivog

    Michael, red. Markus Schleinzer

    Piše: Marijan Krivak
    Autor filma daje nam zatajnu, ali sugestivnu karakterizaciju svog protagonista. Njegovi ekscesi omogućuju nam naslutiti da se radi o duboko poremećenoj osobi. Pedofilija, kao jedna od najomraženijih izopačenosti što se pojavljuju u kontekstu globaliziranog i kapitalom nam obilježenog svijeta današnjice, svakako je vrlo pogodan okvir i za prikaz svih ostalih perverzija istoga (svijeta)
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jednom, ne tako davno

    10. Human Rights Film Festival, festivala filma o ljudskim pravima, Zagreb, 8. – 14. prosinca 2012.; Rijeja, 12. – 16. prosinca 2012.: Nakon maja (Après mai), red. Olivier Assayas

    Piše: Dejan Durić
    Mnogo zanimljive od koncipiranja likova i razrade odnosa i prijepora između umjetnosti i politike je evociranje atmosfere vremena i prostora. Umjetnički artefakti čimbenici su koji čine društveno pamćenje putem kojeg djelo dobiva svoj kontekst. Detaljizam i octavanje duha epohe stoga su mnogo impresivniji od koncipiranja likova, koje donekle spašava i vrlo dobra te živahna glumačka postava
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fikcija i stvarnost

    VII smotra novog talijanskog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 27. studenog - 2. prosinca 2012., Art-kino Croatia, Rijeka, 26. studenoga – 2. prosinca 2012.: Veličanstvena prisutnost (Magnifica presenza), red. Ferzan Özpetek

    Piše: Dejan Durić
    Özpetek stvara svojevrsnu žanrovsku mješavinu – osim melodramatskih akcenata i elemenata komedije, umeće obrasce filmova o ukletim kućama i duhovima, koji se izvlače iz konteksta filmova strave i užasa upravo zbog zaogrtanja humornim plaštem. Iako je film vizualno vrlo dopadljiv, kao i većina autorovih ostvarenja, ostaje dojam kako ispod toga odiše prazninom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Amerika u Francuskoj

    7. međunarodni filmski festival u Rimu (Festival Internazionale del Film di Roma), 9. - 17. studenoga 2012.: Populaire, red. Regis Roinsard

    Piše: Vlaho Arbulić
    Ono što je najproblematičnije kod završne ocjene filma su komičarske sposobnosti Romaina Durisa koji tumači glavnog muškog lika. U ključnim komičnim situacijama Duris nije uspio glumački ispuniti očekivanja gledatelja. Pokušaj kompenzacije tog nedostatka je komični podzaplet temeljen na etničkoj pripadnosti koji se proteže kroz čitav zadnji dio filma ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav u doba rata

    7. međunarodni filmski festival u Rimu (Festival Internazionale del Film di Roma), 9. - 17. studenoga 2012.: Natrag u 1942. (Yi Jiu Si Er), red. Feng Xiaogang; Snajperist (Le guetteur), red. Michele Placido

    Piše: Vlaho Arbulić
    Kineski redatelj Feng Xiaogang predstavio je svoj povijesni spektakl Natrag u 1942, u kojem oskarovac Adrien Brody igra ulogu novinara koji istražuje pozadinu stradavanja civila u kineskoj pokrajini Henan 1942. godine. Ova filmska priča temljena na istinitim događajima ni jednog gledatelja ne može ostaviti ravnodušnog, osobito u epskom prikazu velikog zbijega
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žanrovska raznolikost

    7. međunarodni filmski festival u Rimu (Festival Internazionale del Film di Roma), 9. - 17. studenoga 2012. (1)

    Piše: Vlaho Arbulić
    Vječni grad po sedmi je put na Međunarodnom filmskom festivalu ugostio mnoga renomirana i nova lica svjetske filmske scene, prvi put pod umjetničkim vodstvom dosadašnjeg umjetničkog ravnatelja venecijanskog festivala Marca Muellera. Festival se odlikuje iznimnom žanrovskom raznolikošću, kombinacijom art filmova i ostvarenja nastalih za zabavu šire publike
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad ćelija postane zatvor

    Cezar mora umrijeti (Cesare deve morire), red. Paolo i Vittorio Taviani

    Piše: Marijan Krivak
    Iako su braća Taviani i vizualno nastojali podastrijeti dojmljivo ostvarenje, njihov film ostaje tek kino-transpozicija jedne kazališne predstave. Premalo je elemenata kojima se Cezar mora umrijeti metaumjetnički izdiže iznad svoje teme. Tek u ponekim epizodama naslućuje se dramaturška tenzija preklapanja između dramskog i zbiljskog
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • O stvarnosti virtualnog

    Ciklus filmova Oliviera Assayasa, Kino Tuškanac, Zagreb, 22. – 31. listopada 2012.: Demonlover, red. Olivier Assayas

    Piše: Nikola Strašek
    Da nema dramaturških kratkih spojeva i prilično slabog i klimavog završetka, Demonlover je mogao postati puno značajniji film jer ono što nam Assayas pokazuje – od pristupa ljudskoj seksualnosti i njezina odnosa prema internetu do mračnog voajerizma koji ljudi ostvaruju preko zastrašujućih internetskih portala – itekako je aktualno i važno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Besprijekorna dotjeranost

    Skyfall, red. Sam Mendes

    Piše: Dejan Durić
    U bogatoj riznici bondovskih negativaca, Javier Bardem zasigurno će ostati upamćen kao jedan od najupečatljivijih. Skyfall treba shvatiti kao film koji je polazište za novu, moderniziraniju inačicu Bonda jer se očito naznačuju smjernice za daljnje nastavke. Sve je kalkulantski lijepo posloženo – za ugodno i zabavno gledanje, a da nema Bardema i brzi zaborav ...pročitajte cijeli tekst...
  • Humorno i očuđujuće

    Vila (La fée), red. Dominique Abel, Fiona Gordon, Bruno Romy

    Vila spješno oživljuje filmaka sredstva ispala iz uporabe i donosi omažni revival stare škole u njezinom najboljem izdanju – keatonovsko-chaplinovsku-tatijevsku estetiku besprijekorno i impresivno koreografirana pokreta fizičkog, te donosi savršeno uredno kadriranje, elaborirano do krajnjih granica, besprijekorno centriranih kompozicija i scenarij bez viškova ili slučajnosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pojedinac, vlast, masa

    Koriolan (Coriolanus), red. Ralph Fiennes

    Piše: Dejan Durić
    Osim što poprilično vješto uspijeva oslikati društvenu situaciju u kojoj se kreću njegovi protagonisti, Fiennes je pokazao zavidnu sposobnost u istančanoj psihologizaciji karaktera i u radu s glumcima. Fiennes je izvrsno uspio dočarati Koriolanov karakter te je njegova glumačka kreacija svakako jedan od velikih aduta filma, podjednako kao i Vanessa Redgrave u ulozi autoritativne majke
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tmurna slika suvremene Rusije

    10. Zagreb Film Festival, 14. – 21. listopada 2012.: program Moj treći film – Elena (Elena), red. Andrey Zvyagintsev

    Piše: Vedran Jerbić
    Zvyagintsevljeva krvna slika Rusije prilično je nalik onoj u njegovim dosadašnjim filmovima – to je mjesto ispražnjeno od jarkih boja, a ispunjeno tjeskobom, beznandnošću i sveprisutnim osjećajem neizbježna usuda. U svojim čahurama, njegovi junaci ne vide i ne mogu bolje, osuđeni su jedni na druge, a njihova konstitutivna značajka upravo je nemogućnost samoostvarenja
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjajni Moritz Bleibtreu

    Moj najbolji neprijatelj (Mein bester Feind), red. Wolfgang Murnberger

    Piše: Vedran Jerbić
    Priča koju Murnberger donosi u prilično vedru tonu, prožeta je mnogim referencama i promišljanjima, od pozicije umjetnosti u raljama totalitarizma pa nadalje. Uz dozu ironičnog odmaka, izbjegavajući patetiku i moraliziranje, Moj najbolji neprijatelj vrlo je uspio film, kojem fenomenalna glumačka izvedba Moritza Bleibtreua dodaje još jednu nijansu zanimljivosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neinventivno i hladno

    Alpe (Alpeis), red. Yorgos Lanthimos

    Piše: Marijan Krivak
    Scenarij filma neobičan je i inovativan no ne i inventivan, a redatelj nam nije podastro i umjetnički inventivan film. Lanthimos nije pružio uvjerljive dokaze za nešto poput „pročišćenja osjećaja“. Njegov je pristup izrazito distanciran i hladan, što samo po sebi ne bi trebalo biti i presudnom slabosti. Međutim, u toj hladnoći i distanciranosti nedostaje baš dramske uvjerljivosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Previše ad hoc obrata

    10. Zagreb Film Festival, 14. – 21. listopada 2012.: Glavni program – Ruby Sparks, red. Jonathan Dayton, Valerie Faris

    Piše: Vedran Jerbić
    Ruby Sparks ima svijetlih trenutaka (poput mogućnosti da Calvin modificira Ruby tako da jednostavno nastavi pisati svoj roman i popravi ono što mu se trenutno ne sviđa, ili pak poprilično duhovita epizodna uloga Antonia Banderasa), ali cjelina nažalost ostaje bljedunjava i razočaravajuća za sve oni koji su s velikim očekivanjima krenuli gledati drugi filma autorskog dvojca zaslužnog za Malu miss Amerike ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prije i poslije

    19. tjedan češkog filma, Zagreb, 5. – 8. listopada 2012., Rijeka, 11. – 14. listopada 2012.: Savršeni dani (Perfect Days – I ženy mají své dny), red. Alice Nellis

    Piše: Dejan Durić
    Film Savršeni dani češke redateljice Alice Nellis svakako ima duhovitih prizora, kao i poprilično dobrih i razigranih glumačkih kreacija poput one Zuzane Krónerove u ulozi majke glavne junakinje, koja s velikom dozom šarma glumi češku umirovljenicu koja se još uvijek ne snalazi najbolje u kapitalističkom okruženju. I ostatak glumačke postave također je solidan ...pročitajte cijeli tekst...
  • Crni i bijeli svijet

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.; Rijeka, 15. – 30. listopada 2012.: Tabu (Tabu), red. Miguel Gomes

    Piše: Dejan Durić
    Osobitom ugođaju i melankoličnom ozračju pridonosi izvrsna crno-bijela fotografija Ruija Poçasa, u kojoj neprestano dolazi do poigravanja svjetla i sjene, a sjene kse ponekad gotovo sablasno poigravaju sugerirajući nesvjesne strahove protagonistica i njihove skrivene prošlosti. Pohvale zaslužuju i iznimna glumačka ostvarenja triju glavnih glumica
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjaj ljubavi u polusvijetu

    Partneri (Complices), red. Frédéric Mermoud

    Piše: Vedran Jerbić
    U Partnerima Mermoud se bavi otuđenjem i socijalno-egzistenacijalnim bremenom koje razdire njegove junake, gurajući ih sve bliže rubu. Iako tragična signuma koji stalno lebdi nad njima, u filmu kao da nema negativca. Partneri su uspjelo ostvarenje, ispričano u neodoljivom ritmu paralelne vremenski rascjepkane naracije, s istančanim osjećajem za detalje i solidnim glumačkim izvedbama
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tajne whiskeyja

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.: Danak anđelima (The Angels΄ Share) red. Ken Loach

    Piše: Marijan Krivak
    Krimi-priča filma puna je već prepoznatljiva Loacheva situacijskog humora, ali i beskrajne simpatije prema svojim likovima. Robbie će u visprenoj ideji o pronalasku poštena posla u destileriji dobiti potporu sugestivne komične ekipe. Tek naoko djelujući pomalo stripovski, Rhino, Albert i Mo iz destilerije na škotskim visoravnima izići će veći od života. Zar nije to i svrha istinskog filmskog umijeća?
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Trenuci kušnje

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.: Ljubav (Amour), red. Michael Haneke

    Piše: Marijan Krivak
    Ljepota Ljubavi sastoji i u tomu što – osim uzvišenih vizualnih detalja pejzaža iz slika i komornih auditivnih osjećaja proizlazećih iz klavirske glazbe – nudi i prikazuje ono što je sam život. A život je lijep i stoga što je konačan. Rijetka je Hanekeova sposobnost da sve to filmski uobliči. Uz nesumnjiv doprinos sjajnih glumaca filmsku je naraciju ponovno vodio zastrašujućom preciznošću
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zabavno i p(l)itko

    Histerija: Tajna ženskoga orgazma (Hysteria), red. Tanya Wexler

    Piše: Dejan Durić
    Rukopis redateljice je jednostavan, bez stilskih i sižejnih poigravanja, priča je kronološki i precizno iznesena, a likovi tek skicirani bez kompleksnijega zahvata u njihovu psihologiju, U glumačkoj postavi posebice treba istaknuti Maggie Gyllenhaal koji cjelini daje šarma i živosti te bi bez nje dopadljivost filma svakako bila mnogo manja, no i Jonathan Pryce i Rupert Everett su dobro odradili posao ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neupitni artizam

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.: Faust, red. Aleksandar Sokurov

    Piše: Marijan Krivak
    Ono što je u filmu neprijeporno, njegova je fascinantna vizualnost. Od početnih kadrova spuštanja božanskog pogleda na fantastičku sceneriju onog ljudskog isuviše ljudskog, vizualni su parametri Fausta visoke kakvoće. Stalno miješajući realističku fotografiju i onu s pomaknutom iskošenošću, Bruno Delbonnel boji Sokurovljeva film sivo-zelenim i žučkastim valerima tamnog ...pročitajte cijeli tekst...
  • Otplaćivanje dugova prošlosti

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.: Ovo mora biti pravo mjesto (This Must Be the Place), red. Paolo Sorentino

    Piše: Marijan Krivak
    Sorrentinova sklonost prema začudnijim oblicima filmskog zapisa, u Ovo mora biti pravo mjesto, nažalost, presiže granice zanimljivosti. Recepcija filma, naime, umnogome zavisi od toga jeste li spremni prihvatiti pojavnost protagonista. Sean Penn u roli ostarjele rock-zvijezde može izrazito nervirati svakoga tko prezire blaziranost i prenaglašeno iskulirani glumački nastup
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Začarani krug obiteljskog nasilja

    Ciklus suvremenog korejskog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 24. – 30. rujna 2012.: Do posljednjeg daha (Ddogpari), red. Ik-joon Yang

    Piše: Nikola Strašek
    Iako debitantsko djelo, Do posljednjeg daha kompleksno je i izrazito zrelo ostvarenje, film koji sagledava tešku temu iz više perspektiva i čiji su likovi višeslojni i zaokruženi. Scenaristički dosljedan, bez klišeja, s izvanrednim glumačkim ostvarenjima, to je ozbiljan film redatelja pred kojim je, nadam se, velika karijera i od kojeg južnokorejska kinematografija s pravom mnogo očekuje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez izlaza

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.: Vrisak iz druge sobe (Babycall), red. Pål Sletaune

    Vrisak iz druge sobe je elegantna ghost-story vrlo urbanih rubova, sretan spoj popularnih književnih skandinavskih triler-uspješnica Larssona, Mankella ili Nesbøa te onih atmosferskih filmskih u stilu Alfredsonova Neka uđe onaj pravi, ali čak i japanskog filma strave s kraja devedesetih, čime dobivamo uvid u istinski horor – onaj otužnog, osamljenog, traumatičnog modernog življenja
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Coppolin kvaziart horor

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.: Između svjetova (Twixt), red. Francis Ford Coppola

    Trash, camp, grindhouse, pulp – sve su to termini kojima bi se prije negoli klasičnim žanrovskim predstavnikom ili čak parodijom ili travestijom moglo etiketirati Coppolin kvazi-art-horor; obećavajući koncept pretvorio se u potpuni bizarni fijasko, amaterski jeftinoga dojma, koji se pogledati može jedino u kontekstu redateljeva opusa i koji sam za sebe nije vrijedan pozornosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav i egzorcizam

    Iza brda (Dupa dealuri), red. Cristian Mungiu

    Piše: Dejan Durić
    Krupnim planovima naglašava se prostorna i društveno-simbolička dimenzija priče, a totalima glumačka međuigra dviju izvrsnih glumica Cristine Flutur i Cosmine Stratan, na kojima cijeli film i počiva. Iza brda jedna je od najfascinantnijih ljubavnih priča posljednih godina viđena na velikom platnu, melodrama bez prave melodrame u kojoj protagonistima prepreke prvenstveno predstavljaju oni sami ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva svijeta

    Snjegovi Kilimanjara (Les neiges du Kilimandjaro), red. Robert Guédiguian

    Piše: Dejan Durić
    Guédiguian vrlo ekonomično razvija priču filma bez pretjeranih sižejnih eksperimentiranja, gotovo bi se moglo reći da situaciju prikazuje s pretjeranom lakoćom i lepršavošću. Radnja odmjereno teče kronološkim slijedom kako bi se putem različitih situacija kroz koje prolazi glavni lik, sindikalni povjerenik Michel, gradirale njegove psihološke tenzije te moralne dvojbe i promišljanja
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Autodestruktivna seksualnost

    Sram (The Shame), red. Steve McQueen

    Piše: Marijan Krivak
    Michael Fassbender bio je idealan odabir za junaka McQueenova filma. Njegova gruba ali privlačna, prava muška fizionomija čini se nepogrešivim mamcem za žene u potrazi za seksualnim jouissanceom! Sram je relativno uspjeli prikaz horror vacui suvremene urbane egzistencije. McQueenov film zasigurno nije njegov važan artistički iskorak, no ne treba ga ni kuditi, niti bi se on zbog njega trebao sramiti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Otac i sin

    59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Pismo ćaći, red. Damir Čučić

    Piše: Janko Heidl
    Neobično osmišljen, strukturiran i izveden, dobitnik Velike zlatne Arene na Festivalu igranog filma u Puli, Pismo ćaći spoj je igranog, dokumentarnog i eksperime ntalnog u kojem se dokumentarističnije snimljeni dijelovi čine igranijima od igranih i obratno. Lišen standardnih vizualnih atrakcija, to je načelno sirov i grub minimalistički film nekonvencionalnog okusa
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Trokut žudnje

    59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Europolis: Zbogom, kraljice (Les adieux à la reine), red. Benoît Jacquot

    Piše: Dejan Durić
    Dvije glavne uloge, kraljice i sluškinje, izvrsne su glumačke kreacije Lée Seydoux i Diane Kruger. Razorni erotizam Gabrielle de Polignac u izvedbi Virginie Ledoyen naprosto pršti. Zbogom, kraljice film je koji suptilno progovara o potisnutim ljudskim strastima te dokazuje kako je Benoît Jacquot vrlo vješt autor kako u seciranju psihologije svojih protagonistica tako i u postizanju učinka senzualnosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Duh i šarm

    59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Europolis: Povratak u mladost (Quartier lointain), red. Sam Garbarski

    Piše: Dejan Durić
    Garbarski vješto barata emocionalnim nabojem priče pazeći da ne upadne u bezličnu patetiku, a upravo mu je odnos između akcijskoga i iskustvenoga Ja omogućio da dramske elemente filma ispremreži humornim segmentima koji proizlaze iz sraza dvaju iskustava. Povratak u mladost svakako je vrlo simpatično i pozitivno intonirano ostvarenju koje ima podosta i duha i šarma ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nestanak granice virtualnog i stvarnog

    59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Europolis: Drugi svijet (L'autre monde), red. Gilles Marchand

    Piše: Dejan Durić
    Drugi svijet čvrsto ostaje unutar žanrovskih konvencija trilera čijim se arhetipovima poigrava, dovodeći ih gotovo u noirovski kontekst, U središtu priče je naivan adolescent Gaspard (izvrsni Grégoire Leprince-Ringuet) Psihološke i seksualne tenzije kao i povodljivost neprestano se ukrštavaju u odnosima protagonista do konačnoga obrata ...pročitajte cijeli tekst...
  • Postati pravim muškarcem

    Queer MoMenti: Moj vražji brat (My Brother the Devil), red. Sally El Hosaini

    Piše: Dejan Durić
    Moj vražji brat nastoji ponuditi studiju dvaju karaktera, koja podosta od svoje uvjerljivosti duguje dojmljivim glumačkim kreacijama Jamesa Floyda i Fadyja Elsayeda. S jedne strane, tako, pratimo pokušaj inicijacije u ulični svijet nasilja te postajanje pravim muškarcem, a s druge srane nastojanje da se kvalitetnije osmisli vlastita egzistencija
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tolstojev stroj

    5. Subversive Film Festival, Zagreb, 5. – 12. svibnja 2012.

    Piše: Željko Kipke
    Prikazani su filmovi tematski bliski, vjerojatno su pomno birani s obzirom na bankarsku krizu, društvene anomalije i migracije kao posljedice surovog kapitalizma, ulične proteste kontra političke elite, razgovore o pomnom nadzoru svakodnevice ili voajerizmu u ime državnih institucija i tome slično. Primjetna je tendencija autorskog otpora spram različitih oblika suvremene društvene opresije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Triler sa sjevera

    Headhunters (Hodejegerne), red. Morten Tyldum

    Piše: Dejan Durić
    Tyldumov redateljski rukopis maksimalno je ekonomičan. On efektno stvara suspense te ga odmjereno gradirati kombinacijom krupnih planova lica protagonista koji osjećaju neizvjesnost i atmosferičnoga soundtracka. Headhunters je vrlo solidno žanrovsko ostvarenje koje vješto povezuje već viđeno s novim mogućnostima te svjedoči o zanimljkivosti skandinavskih kinematografija
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • O toleranciji iz različitih perspektiva

    6. Festival židovskog filma (Jewish Film Festival), Zagreb, 20. – 26. svibnja 2012.

    Piše: Vedran Jerbić
    Festival je otvoren filmom Sarin ključ Gillesa Paquet-Brennera Autor prati paralelne radnje, kako napreduje istraživanje američke novinarke, tako se otkrivaju detalji iz prošlosti, i taj odmak s kojim se u sadašnjosti tretira zločin (reportažno i istraživački) dodatno naglašava pretrpljene patnje, ali i podcrtava trenutke hrabrosti, otpora i solidarnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Trijumf Ljubavi

    65. međunarodni filmski festival u Cannesu (Le Festival International du Film de Cannes), 16. – 27. svibnja 2012.: Filmovi europskih redatelja u konkurenciji

    Piše: Zlatko Vidačković
    Raj: Ljubav (Paradies: Liebe), red. Ulrich SeidlOdmah nakon prikazivanja Hanekeova Ljubav (Amour) nametnula se kao favorit kojeg nitko nije uspio nadmašiti što je potvrđeno i osvajanjem Zlatne palme. Ljubav nije naravno prvi film o umiranju, ali je rijetko koji redatelj uspio toliko duboko proniknuti u duše svojih protagonista. Ključnim se za uspjeh filma, osim Hanekeova scenarija, pokazao i casting dvoje veterana Jean-Luisa Trintignanta i Emmanuele Riva ...pročitajte cijeli tekst...
  • U potrazi

    65. međunarodni filmski festival u Cannesu (Le Festival International du Film de Cannes), 16. – 27. svibnja 2012.: Sjevernoamerički i latinoamericki redatelji u konkurenciji

    Piše: Zlatko Vidačković
    Cosmopolis, novi film Davida Cronenberga o mladom vlasniku i šefu moćne financijske tvrtke (Robert Pattinson) djeluje uglavnom kao snimka komorne kazališne predstave. Najlošiji su dio filma pseudofilozofski dijalozi likova, koji zvuče krajnje neuvjerljivo. Dramaturški i vizualno, Cronenberg je s ovim dosadnim i napornim filmom potpuno podbacio ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ultimativna melodrama

    Nedodirljivi (Intouchables), red. Olivier Nakache, Eric Toledano

    Piše: Dejan Durić
    Osim vješto izbalansiranih melodramatskih akcenata, Toledano i Nakache priču su vješto natopili humornim elementima. Iako im gegovi ponekada podilaze ukusu široke publike, osvježenje je u tome što njihov humor nije nimalo pristojan, a često ni politički korektan. Međutim, film ponajviše duguje dvojici glavnih glumaca – spomenutom Omaru Syju i Françoisu Cluzetu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kada se zaista voli...

    Dani europskog filma, Zagreb, Rijeka, Pula, 2. – 9 svibnja 2012: Albert Nobbs, red. Rodrigo García

    Piše: Nikola Strašek
    Glen Close u ulozi Nobbsa kao da posjeduje transcedentalne kvalitete, sa svojom gotovo prozirnom blijedom kožom, ukočenim izrazom lica i nježnim pogledom punim istovremeno suosjećanja i tihe odlučnosti vodi nas kroz film kao da na trenutke sanja, a na tenutke budna svjedoči surovoj ili banalnoj stvarnosti svijeta koji je okružuje. Albert Nobbs je vrlo dobar film, efektna i nenametljiva vizualnog prosedea ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva lica životne medalje

    5. ciklus suvremenoga brazilskoga filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 16. - 21. travnja 2012.; Art-kino Croatia, 5. – 9. svibnja 2012.: Ne zovem se Johnny (Meu Nome Não É Johnny), red. Mauro Lima

    Piše: Dejan Durić
    Redatelj je veliku pomoć imao i u glumcu Seltonu Mellu, koji je prije ovoga filma bio poznat uglavnom po ulogama u popularnim brazilskim sapunicama, a koji je prilično upečatljivo utjelovio glavnoga (anti)junaka. Film u cijelini često kombinira humorne i dramske naglaske, ozbiljno i komično, što je u konačnici dobro izbalansirano u prvom dijelu, no njegov je drugi dio mnogo slabije izveden
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pustoš u ljudima i oko njih

    Filmski festival Crossing Europe (Crossing Europe Filmfestival), Linz, 24. – 29. travnja 2012.

    Piše: Dean Kotiga
    Umjesto klasičnog talking heads pristupa u filmu Pisma iz Njemačke na ekranu gledamo puste gradske ulice, interijere ili snimke nadzornih kamera u bordelima, čime redatelj postiže toliko potreban efekt očuđenja. Te statične snimke uparene s glasovima distanciranih pripovjedača mislima gledatelja dopuštaju, ako ne i uvjetuju, povremeno lutanje, što je u ovom slučaju gotovo nužno ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nitko nije otok

    Dani europskog filma, Zagreb, Rijeka, Pula, 2. – 9 svibnja 2012: Kopno (Terraferrma), red. Emanuele Crialese

    Piše: Nikola Strašek
    Kopno je dobar film, umjetničko djelo koje uspješno daje slojevitoj, politički i društveno potentnoj temi primjeren, zaokružen i uvjerljiv oblik. Crialese je u devedeset minuta svojega djela stvorio zanimljiv i emocionalno angažiran film. Terraferma je idealan film za otvaranje Dana europskog filma jer pokazuje kako su se europski filmaši spremni baviti temama koje p(r)okazuju stvarnost i probleme s kojima se Europa suočava ...pročitajte cijeli tekst...
  • S distance

    Oslo, 31. kolovoza (Oslo, 31. august), red. Joachim Trier

    Piše: Marijan Krivak
    Redatelj nema razumijevanja prema naslovnome toponimu svojega filma, bilježeći ga s distance s koje se ne može ocrtati gotovo ništa lijepog i umirujućeg. Trierov je film beznadežno očajan i gorko lijep u tom svom nemiru i ružnoći. Hoće li se stvari srediti i sve doći na svoje mjesto (pita se jednom njegov protagonist)? Nedvosmislen je odgovor Joachima Triera i njegova filma: „Ne, neće!“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Backpackeri i danski dvor

    31. međunarodni filmski festival u Istanbulu (Uluslararası İstanbul Film Festivali), 31. ožujka – 15. travnja 2012.

    Piše: Tonči Valentić
    Iako je posljednja trećina filma kvalitativno mnogo lošija od vrlo upečatljivog i intrigantnog početka, dobitnik glavne nagrade, film Najusamljeniji planet Julie Loktev u cjelini uzevši donosi svježu i provokativnu priču o brutalnosti prirode čija se ljepota lako može pretvoriti u grozotu, a dugi kadrovi, skokovita montaža puna elipsi i improvizirani dijalozi nose izvjesnu dozu poetske meditativnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hrana života

    Ciklus turskog filma, Art kino Croatia, Rijeka, 13 – 17. travnja 2012.: Jaje (Yumurta) i Mlijeko (Süt), red. Semih Kaplanoğlu

    Piše: Dejan Durić
    Trilogiju JajeMlijekoMed u čvrstu i zaokruženu cjelinu povezuje ista, ciklička narativna struktura s istaknutom uvodnom i završnom sekvencom. Svaki dio započinje znakovito i na jednak način, točnije – na svome kraju. Početak filma zapravo naznačuje početak kraja priče. Trilogija Semiha Kaplanoğlua svakako zahtijeva strpljivoga gledatelja, no zahtjevnom gledatelju zauzvrat nudi mnogo ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad se izgubi sve

    Ubojstvo iz nužde (Essential Killing), red. Jerzy Skolimowski

    Piše: Dejan Durić
    U glavoj je ulozi izvrstan Vincent Gallo, koji izbezumljenost i prestravljenost vlastita lika uspijeva dočarati mimikom, gestama i minimumom dijaloga. Film se na zanimljiv način poigrava procesom dehumanizacije, odnosno ironično propitkuje demonizaciju neprijatelja kao potpuno dokidanje ljudskih osobina Drugih i njihovo svođenje na puki nagon, ali i konstruiranost takvih stavova
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kontrast tame i svjetla

    Ciklus turskog filma, Art kino Croatia, Rijeka, 13 – 17. travnja 2012.: Bilo jednom u Anadoliji (Bir zamanlar Anadolu'da), red. Nuri Bilge Ceylan

    Piše: Dejan Durić
    Za Ceylanove filmove treba imati strpljenja. Redatelj nije sklon razvedenim fabulama i bujnoj događajnosti nego kontemplaciji i stanovitoj defabularizaciji, koja naglašava prazninu u životima njegovih protagonista, s tim da u ovome filmu po pitanju navedenoga ide gotovo do kraja. Impresivna fotografija Gökhana Tiryakija bilježi pustoš u totalima čime izravno podcrtava velebnu prazninu koju osjećaju protagonisti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jeza na osami

    Žena u crnom (The Woman in Black), red. James Watkins

    Piše: Dejan Durić
    Unatoč zamjerkama Žena u crnom predstavlja zabavno ostvarenje koje ne zaglupljuje publiku, ali ne nudi ni ništa više od toga. Za razliku od većine suvremenih žanrovskih ostvarenja film ima razrađenu atmosferičnost i donekle napetost, no problem je u tome što su mu likovi odveć statični pa autor nije pokušao okruženje povezati s njihovim proživljavanjima te im produbiti psihološku stranu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Trnje sjećanja

    Ciklus filmova Amosa Gitaija, Kino Tuškanac, Zagreb, 26. ožujka – 3. travnja 2012.: Jednom ćeš razumjeti (Plus tard), Ruže na kredit (Roses à crédit)

    Piše: Nikola Strašek
    Jednom ćeš razumjeti naizgled je vrlo realističan film, emocionalno višeslojan, dramaturški kompaktan, vrvi prekrasno orkestriranim dugim kadrovima, ali je zapravo toliko precizno i s lakoćom satkan od više vremenskih razina, sjećanja, obiteljske prošlosti i pitanja identiteta da, možda preuzetno, možemo govoriti o proustovskoj „struji svijesti“ ili meditaciji o prošlosti i sadašnjosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad klauni polude

    Posljednji cirkus (Balada triste de trompeta), red. Álex de la Iglesia

    Piše: Dejan Durić
    Dinamična uvodna sekvenca, koja svojim stilskim postupcima naznačuje i cjelokupan redateljev pristup cjelini, važna je stoga što se njome otkriva tendencija povezivanja temeljne priče s društveno-povijesno-kulturnim kontekstom frankizma, koji će više desetljeća u formi krvoločne diktature vladati Španjolskom i uništavati živote brojnih Španjolaca ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad se žene pobune

    Ženska prava hoću (Made in Dagenham), red. Nigel Cole

    Piše: Vedran Jerbić
    Ženska prava hoću vrlo je solidan film koji afirmira radničku kulturu i borbu za radnička prava dajući im neki nostalgični šarm i energiju, a pritom u sasvim lagodnom tonu i bez previše serioznosti obrađuje neka i danas aktualna pitanja podsjećajući nas na sve ono što su postšezdesetosmaške generacije tako olako prodale za isprazno blještavilo konzumerizma ...pročitajte cijeli tekst...
  • Poluromansa bez pokrića

    Moj tjedan s Marilyn (My Week with Marilyn), red. Simon Curtis

    Piše: Dejan Durić
    Redatelj je bolji u stvaranju atmosfere vremena radnje nego u stvaranju zanimljivih odnosa među likovima, u čemu mu je odmogao i površan scenarij. Prvi dio filma puno je življi, dinamičniji i, općenito, bolji. U drugoj polovini film gubi na svježini, ritam mu postaje tromiji i počinje istavljati dojam televizijske melodrame lijepih slika u kojoj međutim nema emocionalnog naboja središnjega odnosa ...pročitajte cijeli tekst...
  • Polanski u leru

    Bračne svađe (Carnage), red. Roman Polanski

    Piše: Dejan Durić
    Bračne svađe romana Polanskog poprilično su nenadahnjujuća crnohumorna dramom o bračnim problemima i razmiricama, toliko beskrvnom da ju je zaista teško odgledati bez obzira na prilično kratkih osamdesetak minuta koliko traje, a koje kao da svjedoče o tomu da sam materijal nije dovoljno zaintrigirao redatelja da bi iz njega pokušao izvući maksimum ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lomljenje nesalomljive

    Željezna lady (Iron Lady), red. Phyllida Lloyd

    Piše: Dejan Durić
    Željezna lady prije svega je fascinantan glumački egotrip Maryl Streep, čija je kreacija zasjenila sve ostale aspekte filmskoga djela. Redateljica i scenaristica nisu znale na što bi se prije usredotočile – na privatni život ili javno djelovanje – pa im je materijal jednostavno iskliznuo iz ruku. Željezna lady film je o osobi koja iziskuje autorski stav, a to je ono što ovom filmu tragično nedostaje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U potrazi za pravim mjestom

    Queer MoMenti: Žigola (Gigola), red. Laure Charpentier

    Piše: Dejan Durić
    Motivacija Gigole, s obzirom na izgubljenu ljubav, u svojoj je srži melodramatska i opterećuje sam film, odnosno čini manjkavim profiliranje likova. Scenarij nije ponudio sustavnije psihološke i društvene konture protagonistice pa njezin lik ostaje nejasan i nerazrađen, čime karakter Georgije/Gigole ostaje tek na razini puke skice koja u filmu nikada uistinu ne uspijeva zaživjeti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Šarm starog Hollywooda

    Umjetnik (The Artist), red. Michel Hazanavicius

    Piše: Dejan Durić
    Umjetnik je neosporni crowd pleaser – vrlo dinamičan i duhovit film u čijem je središtu staromodna ljubavna priča. Glumačke su kreacije izvrsne i u potpunosti nose film. Jean Dujardin sjajno je i ekspresivno dočarao glumačku zvijezdu čije je vrijeme prošlo, a Bérénice Bejo podjednako je dobra kao njegova mlada konkurencija dok kemija između njih doprinosi šarmu i poletnosti cjeline ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kamilica umjesto psihoanalize

    Opasna metoda (A Dangerous Method), red. David Cronenberg

    Piše: Dejan Durić
    Redateljska konvencionalnost ne predstavlja toliki problem koliko površan pristup materijalu i pojedini krivo odabrani glumci. Keira Knightley tragično je pogrešno odabrana, a njezina glumačka neuvjerljivost jedan je od razloga zašto odnos između nje i Junga nikako ne uspijeva postati uvjerljiv i životan. Od glumačke postave jedino je Michael Fassbender (Jung) zaista izvrstan u svojoj ulozi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav u virtualnom svijetu

    Hej! Kako si? (Bună! Ce faci?), red. Alexandru Maftei

    Piše: Dejan Durić
    Tempo je filma polagan, a scenografija i kostimografija u svojoj pedantnosti i kolorističkom suglasju efektno nadopunjuju radnju te vrlo dobru glumačku igru Dane Voicu i Ionela Mihailescua, a istovremeno sugeriraju i odmak od društvene stvarnosti. Film je ovdje isključivo zabava i bijeg od stvarnosti, ali u pozitivnom smislu riječi jer ne zaglupljuje niti podcjenjuje gledatelje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Poigravanja žudnjom

    Queer MoMenti: Vikend (Weekend), red. Andrew Haigh

    Piše: Dejan Durić
    Redateljski pristup Andrewa Haigha neposredan je i gotovo dokumentaran pa gledatelj ima dojam kako voajeristički promatra susret dviju osoba koji je u isto vrijeme strastven, nježan i erotičan. Za uspjeh takva pristupa zaslužne su i izvrsne interpretacije Toma Cullena i Chrisa Newage, koji su svojom međuigrom uspjeli povezati različite aspekte čulnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Plemenite namjere i slabosti rezultata

    61. međunarodni filmski festival u Berlinu, 9. – 19. veljače 2012.: U zemlji krvi i meda (In the Land of Blood and Honey), red. Angelina Jolie

    Angelina Jolie (redateljica, scenaristica i producentica) zagrizla je prevelik zalogaj te su joj se potkrale početničke pogreške koje se ne bi očekivale od osobe koja s glumačke strane dobro poznaje filmski zanat. U zemlji krvi i meda film je u kojem ima dobrih dijelova, potresnih i uspjelih epizoda, no u konačnici teško se oteti dojmu da plemenite pobude njegove autorice nisu polučile filmski osobito vrijedan rezultat ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav i rutina

    Želim nešto više (Cosa voglio di più), red. Silvio Soldini

    Piše: Dejan Durić
    Želim nešto više lako je gledljiv film kojem dozu ozbiljnosti daje fotografija Ramira Civite, odnosno činjenica kako je film pretežno sniman kamerom iz ruke, čime se želi uhvatiti dašak neposrednosti, kao i nastojanje autora da priču filma provuče kroz širi društveno-ekonomski kontekst poput recesije, premda je to ipak ostalo odveć skicirano
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tri kutka svijeta

    Slava kurvi (Whore΄s Glory), red. Michael Glawogger

    Piše: Marijan Krivak
    Glawogger u Slavi kurvi ne docira. Što je još pozitivnije, ne moralizira. No nedostaje onaj moment komentara koji bi se uzdignuo iznad izjava protagonista. (Možda je isti ipak sadržan u soundtracku i glasu PJ Harvey?) To nije moralo biti izrečeno niti ispisano, nego je moglo sredstvima filmskog jezika biti jasnije uobličeno. Ovako, Glawogger niže sličice bez jasne dramaturgije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Špijun bez glamura

    Dečko, dama, kralj, špijun (Tinker Tailor Soldier Spy), red. Tomas Alfredson

    Piše: Dejan Durić
    Dečko, dama, kralj, špijun zahvaljujući izvrsnoj glumačkoj kreaciji Garyja Oldmana postaje priča o ostarjelom čovjeku i agentu, umornom od posla i životnih nedaća, koji se ponovno treba uhvatiti ukoštac s vlastitom životnom situacijom. Vrlo odmjereno i disciplinirano Oldman dočarava svoj višeslojan lik, a njegova je upečatljiva kreacija praćena i cijelim nizom izvrsnih glumačkih ostvarenja ostalih glumaca ...pročitajte cijeli tekst...
  • Teret rutine

    Queer MoMenti: Ljepota (Skoonheid), red. Oliver Hermanus

    Piše: Dejan Durić
    Deon Lotz odlično je dočarao svoj lik kao naglašeno maskulinoga muškarca na rubu živčanoga sloma. Doduše, priča nije tematsko-motivska novost na filmu, pa njezino povezivanje s konkretnim prostorom, odnosno određenim društvom, svakako cijeloj situaciji treba pridodati elemente društvene relevantnosti, premda je u tom segmentu redatelj ostao najnedorečeniji
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Može li (nam) svanuti?

    Zora (Aurora), red. Cristi Puiu

    Piše: Marijan Krivak
    Realističnost koju Puiu pokušava sugerirati djeluje – nerealno. Nestvarnost je ponajprije sadržana u sasvim vidljivo konstruiranom očaju koji sporo i neumitno vodi protagonista prema katastrofi. Iako će nizom epizoda autor pokušati sugerirati psihološki rasap svog protagonista nakon raspada obitelji, takva će psihologizacija djelovati plošno i neuvjerljivo jer smo autorovom namjerom otpočetka mistificirani ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad se ugasi petrolejka

    Torinski konj (A Torinói ló), red. Béla Tarr

    Piše: Marijan Krivak
    Torinski konj je duboko filozofijski film. Prije svega, radi se o filmskoj transpoziciji nekih temeljnih ontoloških pitanja. Crno-bijela fotografija Freda Kelemena je – fascinantna. Vizualno impresivniji film već dugo nisam vidio. Stoga ga preporučujem kao osebujno filmsko i filmofilsko iskustvo. Torinski konj je neupitno, uz Sotonski tango, najvažniji film Béle Tarrai, dostojan testament opusa!
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Otklon od obrazaca

    Vojvotkinja (The Duchess), red. Saul Dibb

    Piše: Vedran Jerbić
    Redatelja ponajprije zanima dvorski život i njegovo uniformirano funkcioniranje, nesnošljivost prema spontanom izražavanju emocija, pri čemu daje naslutiti tek kratke i nestalne procjepe u kojima njegovi junaci mogu/smiju skinuti maske i progovoriti jezikom neopterećeni svojim titulama. Film je mjestimice izrazito antipatrijarhalan, sa snažnom profeminističkom crtom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Majčina katarza

    Naša majka (Incendies). red. Denis Villeneuve

    Piše: Dejan Durić
    Villeneuve poprilično spretno postavlja ekspoziciju: upoznaje nas s glavnim akterima priče i intrigantno postavlja motivaciju za daljnji razvoj naracije. Međutim, prva polovina filma mnogo je bolja i upečatljivija jer se nakon Simonova dolaska u Palestinu cjelina počinje pomalo razvodnjavati. Smatram kako se priča mogla ipak uvjerljivije koncipirati, tim više što je film prilično dobro režiran
    ...pročitajte cijeli tekst...

Arhiv

kritike i eseji