Kolaž raznolikih eseja

Dejan Durić, Filmska slagalica, Parnas, Rijeka, 2008.

• Knjiga Filmska slagalica Dejana Durića sastoji se od desetak tekstova složenih u pet tematskih cjelina, a najbolje bi se mogla opisati kao niz kulturoloških, psihoanalitičkih, političkih i uže kritičarsko-filmoloških eseja o raznim filmskim fenomenima (kao što su interaktivnost, povijest filma, razvoj seksualnosti na filmu, nasilje, kolonijalizam, itd.), kao i klasičnih filmskih kritika koje strukturom slijede novinski obrazac, ali ga interpretativno nadilaze. Durić je istinski filmofil, a tek onda autor filmskih eseja, pa je format knjige koji nalikuje formatu filmskog platna adekvatna dizajnerska oprema kojoj bismo (unatoč pohvali za inovativnost) mogli zamjeriti činjenicu da se teško lista i s naporom drži u rukama. To se, međutim, ne odnosi i na sadržaj: Durićevi su tekstovi lako prohodno, tečno i vrlo informativno filmsko štivo u kojem ovaj autor mlađe generacije pokazuje solidno znanje novije i starije filmske produkcije, kao i osnovnih pojmova filmske teorije.
  
  Raspon tema doista je širok i pokazuje autorov interes za brojna područja, zanimajući se podjednako za film kao političko oružje (analize duge povijesti uporabe filma u svrhu političke i vojne propagande), njegove povijesne aspekte (ideološka podloga referiranja na povijesno-filmska razdoblja), razne žanrovske analize (napose melodrame i akcijskog filma) te raznorodne autorske opuse, kako artističke tako i holivudske. Durić se u ostalim tekstovima bavi i tehničkim aspektima poput suvremenog razvoja interaktivnosti odnosno kombinacije tradicionalnih kinematografskih tehnika s raznim softverskim tehnologijama ili pak usavršavanju vizualnog izraza koji se temelji na tehnološkom napretku (u eseju u filmovima kao videospotovima). Drugi dio knjige sadrži uglavnom kraće tekstove, od kojih su neki analiza autorskog opusa (Wong Kar-Waia, Davida Finchera, Rona Howarda, Gregga Arakija, Seana Penna i drugih) a neki klasične filmske recenzije.
  
  Filmska esejistika odnosno stil koji koristi Durić proniče u samu srž analiziranih filmova i autor vrlo vješto uspijeva u nekoliko stranica teksta kazati ono što je bitno za pojedino ostvarenje ili filmološku tematiku ako je riječ o iscrpnijim analizama poput onih s početka knjige. Tekstovi su, dakle, zanimljivi i pisani iz pozicije obaviještenog filmofila. No, postoji i problem – autor vrši klasičnu, gotovo dogmatsku podjelu na vrijedne i nevrijedne filmove, svrstavajući u prvu kategoriju nezavisne filmaše i manje poznate kinematografije, a u drugu holivudska ostvarenja i pri tome nema mogućnosti iskakanja iz nametnutih kategorija. Poznato je kako filmski kritičari često oklijevaju neko ostvarenje nazvati punim imenom ili kako se mnogi autori ne odvaže napisati što doista misle zbog raznih, najčešće izvanfilmskih razloga. Međutim, Durić odlazi u drugu krajnjost pa najveći broj filmova koji se spominju u knjizi klasificira kao "šrot", "smeće", "trešerski film pun klišeja", "tragičan promašaj" ili naprosto "bezvezno ostvarenje". Ovome bi najbolji komentar bio stav Živorada Tomića (jednog od većih filmofila na ovim prostorima) koji gotovo nikad nije napisao posve negativnu i gnjevnu kritiku, jer si pravi ljubitelj filma to ne bi mogao dopustiti.
  
  U cjelini gledano, Durićeva zbirka eseja (većim dijelom prethodno objavljenih u časopisnom formatu) na izvjestan je način kontradiktorna: oscilira između autorovog korektnog poznavanja filmske građe i ponekad proizvoljno donesenih stavova o pojedinim filmovima ili filmskim fenomenima (npr. film Sedam interpretiran kao kritika vjerskog dogmatizma, podjela filmova na predstavnike "oskarovskog subžanra", istovremene pohvale i pokude tzv. videospotovske poetike ili interpretiranje svih novijih holivudskih ili europskih filmova o Africi kao kolonijalnih).
  
  Filmska slagalica upravo je takva knjiga kakvu nam naslov sugerira: kolaž raznolikih eseja o filmu u kojem tek naknadno treba složiti koherentnu cjelinu, od djelića mozaika sastaviti jedinstven filmofilski pogled, pomalo raspršen brojnošću tema odnosno raznim žanrovskim, tehnološkim, estetskim i kulturološkim aspektima i tumačenjima.
  
  © Tonči Valentić, KULISA.eu, 26. sjiečnja 2009.

Piše:

Tonči
Valentić