Transformacija Pule u priču o intimnosti, identitetu i društvenim sukobima

Hotel Pula (prema romanu Pula Vladimira Stojsavljevića, 2009. ), red. Andrej Korovljev, 2023.

• Roman Pula (2009.) Vladimira Stojsavljevića koristi kompleksnu narativnu strukturu na način usmjeren propitivanju tema identiteta, seksualnosti i društvenih normi u malom provincijskom gradu. Autorov stil kombinira jednostavnost izraza s dubokom introspekcijom likova, a narativne tehnike omogućuju višeslojno razumijevanje njihovih unutarnjih svjetova i međusobnih odnosa. Riječ je o romanu koji pripada skupini književnih djela koja propituju oblikovanje gej, lezbijskih i biseksualnih identiteta u suvremenoj hrvatskoj književnosti, te aktualiziraju tzv. queer tematiku. No u Puli, čiji je pripovjedač voditelj književne radionice i poznanik tročlane obitelji, majke Franke i njezine djece Igora i Lune, queer je sreća koju je moguće ostvariti samo daleko od kuće (Stepanović 2020., str. 64). Međutim, queer problematika ne zauzima dominantno mjesto u romanu – Frankina sjećanja na rastavu i traženje posla, Lunina neplanirana trudnoća s izbjeglicom Mahirom i opisi netom završenog Domovinskog rata, jednako su važni kao Igorova kratka romansa s Leonom, zgodnim maturantom koji se „odijevao (…) u haljine i odlazio izazivati dokone muškarce“ (isto). Stoga, ne možemo govoriti o književnom ostvarenju kojega bi a priori uključili u korpus djela dominantno queer tematike.

  Valja, nadalje, istaknuti kako je roman pripovijedan iz perspektive sveznajućeg pripovjedača, što omogućuje čitatelju uvid u misli, osjećaje i prošlost likova. No, iako je pripovijedanje u trećem licu, zanimljivo je spomenuti kako se pripovjedač često usmjerava na unutarnje monologe likova, približavajući čitatelju njihove emocije i dileme. Drugim riječima, Stojsavljević koristi višestruku fokalizaciju, prelazi s jednog lika na drugi, čime omogućuje oslikavanje različitih perspektiva na iste događaje. Zauzimajući neutralni ton i neosuđujuću poziciju, pripovjedač otvara mogućnost čitatelju samostalno prosuđivanje moralnih i etičkih pitanja o kojima roman progovara. Autor koristi kratke rečenice i jednostavan jezik, a sve s ciljem pojačavanja dojma autentičnosti i realizma. Radnja se odvija sporim tempom, odražavajući život u malom gradu u kojem svakodnevni događaji dobivaju na značaju upravo kroz introspektivni prikaz.

  

  Međutim, Pula nije samo pozadina. Pula je aktivni sudionik priče, njezini prostori, plaže, hoteli, ulice – sve to utječe na emocionalno stanje likova. Svi likovi, naime, traže svojevrsni izlaz iz društvenih i emocionalnih okova. Naracija propituje i isprepliće odnose koji istražuju društvene norme (majčina lezbijska veza, Lunina ljubav s Mahirom, bratova homoseksualnost), istražuje načine na koje se pojedinci nose s traumama rata i obiteljskim razdorima. Ukratko, valja istaknuti kako naracija u romanu Pula Vladimira Stojsavljevića majstorski spaja introspektivne monologe, višeslojnu perspektivu likova i minimalistički stil pisanja s ciljem istraživanja kompleksnih ljudskih odnosa u društvenim i povijesnim okolnostima. Vješti pripovjedački stil ukazuje na činjenicu kako se ovdje ne radi tek o književnom djelu, nego i o suptilnoj studiji identiteta, seksualnosti i ljudske otpornosti.

  Nastao na temeljima romana Pula, film redatelja Andreja Korovljeva Hotel Pula iz 2023. godine, donosi intimnu priču smještenu u Pulu 1995. godine, istražujući odnose između bosanskog izbjeglice Mahira i Puljanke Une. Korovljev, inače poznat po dokumentarnim uracima, stvara autentičnost filmskog izričaja koristeći stvarne lokacije i gotovo naturalistički prikaz svakodnevice, vjerno oslikavajući Pulu iz 90-ih godina prošlog stoljeća i to s posebnim naglaskom na tadašnju alternativnu scenu i društvene prilike. Spomenimo uzgred kako je film prikazan na 70. Pulskom filmskom festivalu, a publika ga je ocijenila ocjenom 4,60.

  

  Problematika identiteta u romanu igra ključnu ulogu, posebice kroz lik Mahira, a čiji je osjećaj pripadnosti fragmentiran ratnim traumama i marginalizacijom. U filmu navedeni tematsko-motivski sklop s jedne strane dolazi do izražaja kroz glumu Ermina Brava, koji Mahira utjelovljuje suzdržano, čime pridonosi naglašavanju njegove unutarnje borbe i osjećaja izolacije. Koristeći minimalizam u izrazu lica i govoru tijela, Bravo vizualno prikazuje lik koji balansira između prošlosti i pokušaja obnove identiteta u nepoznatom okruženju. S druge, pak, strane Korovljev koristi statične, zatvorene kadrove u hotelskim sobama kako bi prikazao Mahirovu klaustrofobiju i unutarnju nesigurnost. Na taj se način stvara svojevrsni hibridni identitet oblikovan prošlošću i novim društvenim kontekstom. Nadalje, u romanu se seksualnost pojavljuje u ulozi sredstva za propitivanje društvenih normi. Korovljev adaptira ovu temu kroz kompleksne odnose između Une i Mahira, te kroz implicitne prikaze homoseksualnosti. Tako gluma Nike Grbelje, kao Une, donosi mladenačku energiju i ranjivost. Njezina izvedba odražava sukob između želje za slobodom i ograničenja koje nameću obitelj i društvo.

  Kako je već spomenuto, i romaneskna i filmska radnja smještena je u provincijski kontekst Pule u kojoj društvene norme oblikuju sudbinu likova. U filmskoj adaptaciji ovaj je aspekt naglašen kroz sekundarne likove (od ostalih glumačkih ostvarenja spomenimo Petru B. Blašković kao Majku, Niku Ivančić kao Marinu, Maju Izetbegović kao Vahidu, Jasmina Telalovića kao cimera, itd.), koji simboliziraju kontrolu i represiju zajednice, te kroz vizualne kontraste – otvorene prostore koji simboliziraju slobodu i zatvorene prostore koji predstavljaju društvenu represiju. Hotel Pula zapravo simbolizira tranziciju i privremenost, a plaža mjesto susreta, prostor slobode u kojem se odvija život izvan društvenih okvira. Navedenom posebno pridonosi i glazba (Dalibor Grubačević), koja se pojavljuje kao ključno sredstvo za prenošenje emocija, oblikovanje prostora i osnaživanje tematskih slojeva priče. Kombinacija alternativne glazbe, ambijentalnih tonova i tišine, naglašava unutarnja stanja likova i društveni kontekst radnje, čime se stvara višeslojna filmska atmosfera.

  

  Slijedom navedenoga valja nam zaključiti kako Hotel Pula vjerno prenosi tematske karakteristike romana Vladimira Stojsavljevića, ali ih adaptira za filmski medij prvenstveno kroz vizualnu simboliku, suptilne glumačke izvedbe i dokumentaristički realizam. Korovljev propituje problematiku identiteta, seksualnosti i društvenih normi kroz prizmu postratnoga konteksta, osnažujući dodatno priču suptilnom režijom koja spaja intimnost i društveni komentar.

  Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...

  © Iva Rosanda Žigo, FILMOVI.hr, 24. prosinca 2024. 

  Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Piše:

Iva Rosanda
Žigo