Društveni pritisak i pitanje osobnoga (ne)pristanka
Kako se poseksati (How to Have Sex), red. Molly Manning Walker, Ujedinjeno Kaljevstvo, Grčka, Belgija, 2023.
-
.png)
Svi oni stereotipi vezani uz mlade Britance koji jeftinim letovima Ryanaira i EasyJeta dolaze u mediteranska i sredozemna turistička odredišta gdje bjesomučno partijaju te do ruba nervnoga sloma svojim razularenim ponašanje dovode lokalno stanovništvo, potvrde su pronašli u debitantskom ostvarenju Kako se poseksati (2023) Molly Manning Walker. Radnja je smještena u Maliu, poznato ljetovalište na grčkom otoku Kreti i jednu od omiljenih turističkih destinacija kada govorimo o živopisnim noćnim provodima.
Redateljica je isključivo usredotočena na svoje protagonistice i protagoniste te njihov neposredan svijet doživljajnosti pa malo toga izvan njihova vidokruga uopće saznajemo. Generički turistički kompleksi koji su vidjeli bolje dane, a u koje ne vrijedi ulagati jer će ih ionako obijesna mladež uništiti, te konfekcijski noćni barovi i klubovi upućuju na homogenizirani pejzaž kapitalističke turističke ponude za osobe ne pretjerano visoke platežne moći, a ujedno sugeriraju kulturnu eroziju koja se dešava pod neizdrživim naletom partijanerskoga turizma, koji nema niti malo sluha za lokalnu kulturu.
Evidentno je to u činjenici da su čak i turistički animatori uvezeni iz Britanije kako bi po njihovoj mjeri organizirali noćne programe. Jedini put kada gledatelj uistinu ima mogućnost i priliku vidjeti Maliu s druge strane jest u specifično doba dana – svitanje, nakon što je partijana završila. Bezlična glavna ulica sastoji se od podjednako bezličnih kafića i objekata generičke prehrane poput pizza, pašte i gyrosa jer sve je prilagođeno ponudi i potražnji mladih turista, međutim ogromne količine smeća sugeriraju destruktivnu narav masovnoga turizma, ali i stanje svijesti njezine protagonistice nakon što je ludi provod završio.
Manning Walker gotovo je mogla snimiti film o razornim učincima turizma na male zajednice, ali ipak nije, nego je interes usmjerila na priču o odrastanju i spoznavanju životnih procesa, ali smješten u specifično okružje u kojem mladi imaju priliku svoje probleme, strahove i nedoumice ostaviti po strani. U središtu razmatranja tri su šesnaestogodišnje protagonistice – Tara (Mia McKenna-Bruce), Skye (Laura Peake) i Em (Enva Lewis), koje dolaze na višednevni odmor u Maliu, a u prijelomnom trenutku svoga adolescentskoga života. Dok čekaju rezultate završnih ispita, otvara se pitanje daljnjega školovanja i budućnosti jer djevojke su različitih ambicija pa je primjerice Tara, dobivamo naznake, slabija u školi, Em je podosta ambiciozna, a Skye je ponešto ravnodušna. Prije nego stresovi daljnjega života krenu, djevojke se žele opustiti i kako naslov sugerira – stupiti u prvi spolni odnos.
Film sadrži minimum radnje pa ne počiva na bujnoj događajnosti i klimaktičkim razrješenjima. Redateljica i scenaristica opredjeljuje se za reduciranu fabularnost u kojoj je naglasak na situacijama u kojima se likovi nađu, stanjima i njihovim nedoumicama. Djelo prati nekoliko dana u životu triju djevojaka koje susreću drugu skupinu vršnjaka – Badgera (Shaun Thomas), Paddyja (Samuel Bottomley) i Paige (Laura Ambler) te s njima stupaju u različite oblike prijateljskih i intimnih odnosa. Pritom redateljica vješto izbjegava nepotrebnu sentimentalnost, ljubavne zaplete te klišeje ljetnih romansi i narativa o odrastanjima, a opredjeljuje se za veću dozu realizma. Devedesetak minuta djela građeno je od rutina protagonistica: buđenje, odlazak na bazen, spremanje za izlazak, druženje s vršnjacima, tulumarenje u klubovima i tako nekoliko dana u krug. Autorica namjerno naglašava ovu bezličnu repetitivnost u životima likova, katkada joj gotovo dajući epski zamah. Navedenome je pridonio brz ritam filma koji nastoji pratiti egzistencijalnu energičnost likova gdje svaki, pa i najmanji trenutak, gotovo da ima status prijelomnoga životnoga događaja.
Manning Walker koristi dinamičnu kameru koja mahom prati djevojke i mladiće te je usmjerena na isključivo ono što vide i doživljavaju. pa je film smješten u jedan ograničen svijet specifičnoga generacijskoga konteksta. Osim situacija sada i ovdje, gotovo ništa ne postoji. Taj je sugestivno dočaran audiovizualnim elementima. Fotografija Nicolasa Canniccionija daje cjelini gotovo halucinantan štih, a glazba Jamesa Jacoba upečatljivo podcrtava atmosferu neprestanih noćnih izlazaka i beskonačnih zabava. Dojmu neposrednosti doprinosi i glumačka postava, u kojoj se posebice ističe Mia McKenna-Bruce (Persuasion, 2022) s dobro izbalansiranom mjerom entuzijazma i anksioznosti.
Unatoč naslovu koji može aludirati na humoristične elemente te neospornu dozu humora koju redateljica unosi u cjelinu, Kako se poseksati razmatra dvije vrlo ozbiljne teme – društveni pritisak i pitanje osobnoga (ne)pristanka.
Već u uvodnom dijalogu triju djevojaka pojavljuje se pitanje seksa, a ono posredno ili neposredno vodi njihovo ponašanje tijekom boravka na Kreti. Time djelo na suptilan način prikazuje problematiku društvenoga pritiska. Djevojke se na različite načine odnose prema pitanju seksualnosti, no evidentno je da ono zauzima bitan segment njihova mentalnoga prostora jer ljetni odmor na pragu punoljetnosti pravi je trenutak za gubitak nevinosti te ulazak u svijet iskusnih, odnosno odraslih. Međutim, a i upravo zbog navedenoga pritiska te nedostatka iskustva, ne znaju što na tom putu mogu očekivati. Manning Walker navedeno je dobro prikazala putem Tare, koja s jedne strane gaji romantične osjećaje prema nešto osjećajnijem ali nesigurnom Badgeru, ali zbog pritiska okoline – dobrim dijelom prijateljica – završava s nepouzdanim i predatorskim Paddyjem. Njihov seks na plaži daleko je od romantičnih mitova te je redateljica audiovizualnim elementima uspješno dočarala Tarine dvojbe te sve veći osjećaj nelagode.
.jpg)
Kroz odnos Tare i Paddyja uvodi se pitanje (ne)pristanka, koje je eksplicirano u posljednjoj trećini filma. Nakon što je s njim izgubila nevinost, Paddy misli kako polaže pravo na Taru te može u bilo kojem trenutku koristiti njezino tijelo, što u konačnici graniči sa seksualnim zlostavljanjem. Time Kako se poseksati ulazi na teren traume i traumatičnoga iskustva, što je Mia McKenna-Bruce ponovno glumački uvjerljivo izvela, naglasivši izoliranost lika te nerazumijevanje, napose prijateljica koje bi joj trebale biti oslonac. Ujedno predstavlja i komentar na muško toksično poimanje ženskoga tijela kao vlasništva i nečega što je neprestano na raspolaganju.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 24. rujna 2024.
