Rijetko koja knjiga ima bolje odabran naziv od Digitalnog abecedarija Nenada Puhovskog. Odnosno, trebalo bi se izraziti preciznije: rijetko koja knjiga rječničko-enciklopedijskog karaktera. Autor je, naime, potpuno u pravu kada, u uvodu Digitalnog abecedarija, kaže kako je vrlina njegove knjige u tome što je ona "priručnik kakvog [je] oduvijek želio nabaviti, a – nije ga bilo". Abecedarij, međutim, ima još nekoliko vrlina. Premda je njegov izdavač Hrvatski filmski savez, i premda sam autor implicira da je knjiga namijenjena primarno stručnoj filmskoj publici, zbog sinergije interesa i naglaska na digitalnom, knjiga će biti zanimljiva svim kompjuterašima. Ipak, glavnina Abecedarija posvećena je definiranju ključnih pojmova vezanih za sve audiovizualne umjetnosti i digitalnu tehnologiju. Tako ćemo u knjizi pronaći najosnovnije informacije o svim Intelovim procesorima u posljednjih dvadeset godina, ali i definicije svih formata pohrane zvuka i slike te vrlo temeljit popis hardverskih i softverskih pojava koje mogu sudjelovati u audiovizualnoj umjetničkoj djelatnosti.
Zanimljivo je što definicije pojmova nikada nisu u potpunosti neutralne niti lišene stava autora. Tako nam je za oko zapao zgodan i humorističan moment u definiciji akcijskih igara:
Akction_akcija_Akcijske igre uglavnom su usmjerene upravo na to – akciju. Lik igrača opremljen je nevjerojatnom količinom oružja i streljiva te je suočen s hordama neprijatelja kojima nema kraja a čiji meci nikada nisu brzi kao što bi trebali biti. Jasno, postoje mnoge varijacije na temu, ali srž igre je u trčanju, skakanju i nekom načinu napadanja neprijatelja. U akcijskim igrama ponekad postoje i pojedini elementi rješavanja zagonetki ili slagalica, ali žarište uvijek ostaje na nizu razina i akciji.
(Digitalni abecedarij, str. 15)
Svatko tko je ikada odigrao barem deset minuta Dooma, Duke Nukema 3D ili neku drugu pucačinu, zna da autor nimalo ne pretjeruje.
Digitalni abecedarij svojom opsežnošću i interdisciplinarnim karakterom svjedoči o sve većoj ulozi računalne tehnologije u filmskoj industriji. Međutim, čak i humanistički orijentirana publika u ovoj knjizi može pronaći ponešto za sebe: autor je, možda kao posvetu svojoj sociološkoj provenijenciji, naveo i objasnio niz pojmova kao što su peopleware, geeksploitation ili knowbie.
Jedina slabost koju bismo izdvojili jest ona koju je i sam autor primijetio, te se u uvodu ispričao – Abecedarij je u jezičnom smislu pomalo neujednačen, ali ne do mjere u kojoj bi to bila velika zamjerka.
Svakome koga zanimaju audiovizualni mediji toplo preporučujemo Digitalni abecedarij. Na kraju, možda je prikladno izraziti se jednim od internetskih idioma: autor je pokazao da nije noob (neiskusan), knjiga je kewl (zanimljiva) s mnogo suptilnih lolzova (humora).
© Bojan Glavašević, KULISA.eu, 25. studenog 2008.