Nastavak epske priče, neosporno visokih produkcijskih dosega
Dina: Drugi dio (Dune: Part Two), red. Denis Villeneuve, SAD, 2024.
-
Prvi dio Dine (Dune: Part One, 2021) izgledao je kao vizualno promišljena cjelina, koja je unatoč činjenici da je predstavljala adaptaciju samo segmenta prvoga romana iz višedijelnoga ciklusa Franka Herberta, funkcionirala kao relativno zaokružena i smislena fabularna cjelina, usredotočena na važnu etapu stasavanja protagonista. Denis Villeneuve potrudio se živopisno i dojmljivo dočarati fantastični svijet te njegovo društvo i kulturu, a pritom je vješto izbjegavao kičeraj i šarenilo. Svijet je Dine prikazao iznijansirano, a različite skupine likova i područja dojmljivo je vizualno diferencirao podcrtavajući njihove razlike i konfliktne odnose, a unatoč činjenici da je priča predvidljivo tvorena na principu potrage i modusa romanse. Villeneuve je u tom trenutku bio odličan izbor za ovakav projekt jer su mu prethodna dva ostvarenja (The Arrival, 2016; Blade Runner 2049, 2017) također rađena u znanstveno-fantastičnom žanru, predstavljala dobru pripremu za filmsku transpoziciju zahtjevnoga romanesknoga materijala, kojega se osamdesetih godina prošloga stoljeća dohvatio i David Lynch, što je ostalo upamćeno kao jedan od najbizarnijih kreativnih i komercijalnih promašaja u novijoj filmskoj povijesti (Dune, 1984).
Prvi je dio paralelno bio pušten u kino te streaming distribuciju (HBO Max) u nesretno doba pandemije koronavirusa, kada su također krenule žustre debate oko sudbine kinoprikazivačke djelatnosti. Kako se u to vrijeme život gotovo preselio u online sfere, predviđalo se da će slična sudbina zadesiti i filmsku industriju. Nes(p)retna odluka Warner Brosa. da djelo istodobno pusti na streaming servisu i kinodvoranama samo je rasplamsala polemike oko, mislilo se tada, nezavidne kinobudućnosti filma. S druge strane, uradak je u svojoj epskoj duljini, vizualnoj raskoši te impresivnom osmišljavanju fantastičnoga svijeta bio podesan za doživljaj na velikim kinoplatnima, čiji učinak ništa u kućnom izdanju ne može nadomjestiti, pa je u tom smislu Dina upravo predstavljala dokaz da će kinodvorane teško biti nadomjestive.
Priča nastavka nadograđuje se na prvi dio te je mahom smještena u negostoljubiv i opor pustinjski svijet Dine, među Fermane, koji se odlučuju na borbu protiv eksploatatorski nastrojenih Harkonenna, a pritom neki od njih vjeruju da je Paul Atreides (Timothee Chalamet) budući prorok te predvodnik pokreta otpora. Između njegove inicijacije u Fermane te osobnih previranja po pitanju osobne žrtve i kolektivnih ciljeva te (ne)prihvaćanja svoje buduće uloge, izmjenjuju se akcijski prizori te spletke različitih interesnih skupina, pa se priča filma gradi na nekoliko međusobno isprepletenih kolosijeka kako bi se stvorio učinak napetosti i iščekivanja. Dvije su temeljne fabularne linije prožete: jedna je vezana uz Paulove dogodovštine s Fermanima te njegov proces inicijacije u njihovu kulturu; druga se odnosi na spletke za postizanjem moći i kontrole među onima koji imaju vlast u svojim rukama. Roman, pa tako i film, neosporno koriste elemente sapunske fabularne kombinatorike, što se očituje u zamršenim otkrićima porijekla likova.
Villeneuve nastavlja razvijati postkolonijalnu parabolu koja preslikava odnos kolonizator – kolonizirani. U redateljevu znanstveno-fantastičnom orijentalizmu fermanska kultura ima podosta dodirnih točaka s arapsko-islamskom. Sličnosti se očituju u nomadskom načinu života, jeziku, elementima kulture i religioznosti, samo što je navedeno provučeno kroz high-tech znanstveno-fantastičnu prizmu. Začin predstavlja izravnu referencu na naftu, koju crpe razvijene kolonijalne sile s drugih, tehnološki i civilizacijski naprednijih planeta. Krvoločni Harkonneni odraz su beskrupuloznih kolonizatora kojima je kapital na prvome mjestu, kao uostalom i drugim plemićkim kućama. Antiimperijalna parabola, međutim, nema istu snagu kao u prvome dijelu, u kojem su njezine osnovne konture postavljene, a ujedno je prožeta i ekološkim elementima, s kojima scenaristi ne znaju što bi činili.
Za razliku od prvoga dijela, koji je unatoč spomenutoj fabularnoj otvorenosti djelovao kao promišljena cjelina, a u koju je autor uložio veliki trud i vrijeme, nastavak ostavlja dojam kao nešto što se moralo odraditi da se nastavi uspjeh prethodnika te da se fabula dodatno zaokruži. Djelo je neosporno visokih produkcijskih dosega te je evidentno veliko financijsko ulaganje, no cjelina dramaturški djeluje manje koherentno od prvoga dijela. Primjetan je prazan hod u fabuli, nastojanje da se stvori balans između dramski i psihološki nabijenih trenutaka te nabrijanih akcijskih prizora, no to ne funkcionira uvijek, tim više što psihološki segment radnje djeluje već viđeno. Nedoumice glavnoga lika scenaristički su skicirane te odveć retardiraju radnju pa je trajanje moglo biti puno kraće, što bi cjelini dalo na dinamizmu.
Villeneuve i dalje izvrsno uspijeva orkestrirati akcijske prizore, fotografija Greiga Frasera je impresivna, posebice kolorističke diferencijacije različitih društvenih i kulturnih konteksta. Okružje Fermana slikovito je dočarano u žutim i narančastim nijansama, totali uzavreloga pustinjskoga pijeska sugestivno dočaravaju tegoban život u tim predjelima planeta te sugeriraju da je okolina jednako opasna kao i imperijalisti. Prostor Harkonnena postavljen je u gotovo zasljepljujućoj bjelini, koja upućuje na jednoobraznost i uniformiranost njihova svijeta te društvenih struktura a upućuje i na totalitaristički kontekst. Odaje i nešto bezosjećajno i nasilno, jer je posrijedi društvo lišeno osjećaja i empatije. Kada se prikazuju njihove nastambe, gotovo da se mogu uočiti elementi distopijske i fašističke arhitekture u njezinoj sterilnoj monumentalnosti. Ipak, unatoč izdašnom budžetiranju, ne možemo se oteti dojmu da su poneki prizori rezultat ne-dobrog oblikovanja CGI-a, a ponajprije tu mislim na masovne scene koje se odvijaju u okruženju Harkonnena. Primjerice, borba Feyda Rauthe (Austin Butler) u areni protiv posljednjih pripadnika kuće Atreidas ostavlja dojam loše kompjuterske animacije koja kvari dojam uvjerljivosti.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 15. travnja 2024.
