Matrifokalni kultistički slowburn ispod kojeg vriju animozitetne strasti
Vradžbine (Brujería), red. Christopher Murray, Meksiko, Čile, Njemačka, 2023.
-
Kolonijalne brutalnosti nad indogenističkim vernakularnim kulturama svoj su poseban iskaz doživjele u specifičnom istinitom povijesnom slučaju na čileanskom arhipelagu Chiloé, na kojem je djelovala subverzivna starosjedilačka gerilska organizacija južnih Huiliče Araučana, zapravo magijsko-okultni tajni pokret otpora La Recta Provincia ili La Mayoríje, protiv autoritarno-arogantne opresivnosti, rasističko-genocidnog nametanja i otimanja resursa, običajnosti, slobode i dostojanstva odnosno miscegencije i akulturacije od strane lokalnih elita – europskih (mahom njemačkih) doseljenika, ali i vlastite perzistentne subalterne permisivnosti istima – riječju, revoltirana borba za neovisnost i ukidanje efemernog statusa.
S vremenom izrastaju u svojevrsnu državu u državi s internom kompleksnom hijerarhijom i vladavinom terora i straha kroz svekolike zlokobne maleficije, što je 1880. dovelo do kaznenog progona članova, kao i posljedičnog suđenja, no ne pod optužbom za izazivanje niza smrti vradžbinama i trovanjem nego radije pod striktno pravnim diskursom nedopuštenog udruživanja i nemodernosti oprečne ondašnjem suvremenom sustavu mišljenja. Usmena predaja kaže da organizacija porijeklo vuče iz duela između španjolskog mornaričkog časnika Joséa Manuela de Moraleda y Montera (1750–1810) i lokalne čarobnice Chillpile u kojem je Montero u lokalnom folkloru doživljen kao čarobnjak velikih shapeshifterskih moći a koji je pak Chillpilu obdario znamenitom magijskom knjigom koja je postala bazom rečenog La Recta Provincia pokreta.
Talentirani čileanski redatelj Murray takvu bizarnu povijesnu paradigmu prosijava kako kroz podžanr osvete (13-godišnje Huiliče djevojčice za ubojstvo oca), tako ujedno i folk-horora (evocirajući ostatke mahom farmakopejskih, matrifokalnih kultova drevnih vjerovanja), iščitavajući je kao opći bunt kontra masovnosti, uniformnosti, globalizacijskom, odnosno kao afirmaciju svjesnosti o specifičnim kulturalnim i topografsko-geografskim pripadnostima (pri čemu vradžbinska zlotvorstva primjerice postaju alegorija/metafora individualističkih činjenja izvan ustrojenih prototipskih obrazaca), zazivajući kako latinskoamerički magični realizam, jednako tako i spiritualno duboki cante jondo lorcanskih ruralnih tragedija ili pjesničkih formi ciganske seguidille. Pritom svoju izuzetnu protagonisticu s nekoliko historicističkih osobnosti (Mateo Coñuecar, Aurora Quinchén) smješta u izniman, likovima ravnopravan, telurski taman i jednako bremenit, puno više grub no arkadijski bukoličan, umnogome odbijajuć a u malome poželjan, ali svakako eluzivan i evazivan, izmičući i neuhvatljiv, nadasve uznemirujuć no svakako posvećen krajolik – tzv. overwhelming landscape.
Svojim svojstvima sivih maglovitih kiša, trnovitih i vjetrovitih šuma ili vulkanske hirovitosti, isti kao da podcrtava mračne čini protagonista (od kojih je najmakabričnija štavljenje personaliziranog macuña – svojevrsnog zaštitnog korzeta/košulje načinjene od kože preminulog, a koja čarobnjaku/šamanu omogućuje diversificirane moći – mjenjolikost, nevidljivost ili letenje, primjerice), ali i o(p)staje (gotovo ukletim) obitavalištem inih stvorova, koji u kontekstu filma i u rukama mladog Murrayja dobivaju ominozan predznak: janjadi (zaklane), ptica (mrtvih), pasa (nekoć djece), ali i prelijevajućeg obilja bujajućih voda u svim formama – mora, kiša, slapova, rijeka... Lijepo, smireno komponiran kadar i slowburn narativ ispod kojeg vriju ključale animozitetne strasti ponešto narušava pomalo mlačan završetak, nerazmjerno mekši od cjelokupnog tona dotadašnjeg pripovijedanja djela.
©Katarina Marić, FILMOVI.hr, 22. travnja 2024.
