Zakučasta igra strasti i moći

Mary & George, Ujedinjeno kraljevstvo, Netflix, 2024.

  • Julianne Moore (Safe, Far from Heaven, Still Alice) ima tu sposobnost da protagonistice koje utjelovljuje katkada može učiniti zastrašujuće hladnima i proračunatima, ali istodobno u njihovoj nesimpatičnosti i zarazno zabavnima. Slučaj je to i s Mary Villiers, groficom od Buckinghama, stvarnom povijesnom ličnosti i majkom Georgea (Nicholas Galitzine) iz naslova ili prvoga vojvode od Buckinghama, za kojega povijesni trač kaže da je bio omiljeni ljubavnik kralja Jamesa VI. i I. Priča serije, koju autorski potpisuje dramski pisac i scenarist D. C. Moore (Killing Eve) upravo sugerira da je Mary svoga drugoga sina, jer je prvi bio mentalno bolestan a time i beskoristan za njezine velebne ambicije, htjela uzdignuti na društvenoj ljestvici pa ga je proračunato namjestila kralju koji je volio zgodne i lijepe mladiće. Majka naravno to nije učinila toliko zbog djetetove budućnosti koliko zbog vlastitih socijalnih aspiracija.

    U seriji od sedam nastavaka ona glacijalno i kalkulantski upravlja obiteljskim procesima te životima djece kao vlastitim podanicima, pijunima u igri za stjecanjem moći i novca, a napose utjecaja. Posrijedi je određena vrsta gladi koja se u njezinu slučaju ne može utažiti jer uvijek želi više i bolje od onoga što je dobila. Mary je majka-krokodil koja ne pušta djecu iz svojih ralja i koja su u potpunosti uvjetovana njezinom žudnjom za napuštanjem društvene periferije i primicanjem centru. Roditeljske emocije tu ne igraju nikakvu ulogu, gotovo da i ne postoje, jer su osobne ambicije na prvome mjestu, a djeca predstavljaju tek sredstva za postizanje ciljeva. Opsesivna i kontroli sklona, uvijek se uspijeva izvući iz svakojakih situacija u koje upada i koje se naizgled u potpunosti doimaju bezizlaznima, a pritom ostaje pribranom i ravnodušnom. Odlično to ilustrira scena u završnoj dijelu posljednje epizode kada joj sluškinja saopćava da joj je sin poginuo na ratištu, ali ne u borbi, te je iznenađeno pita – zar ne želi znati kako, a ona odgovara da je taj podatak ne zanima te da joj je nebitan. Pritom serija odlično prikazuje njezin gradirani napredak od priproste pripadnice nižega i ruralnoga plemstva do samosvjesne velikašice čije su ambicije neispunjive i koja ne može samu sebe zaustaviti kao što je nekim čudom niti drugi ne uspijevaju spriječiti u njezinim naumima jer uvijek uspijeva doći korak ispred njih.

    Kroz njezin je lik ujedno provučena i suptilna feministička kritika jer se samosvjesno probija u svijetu u kojem vladaju muškarci, za koje se ispostavlja da joj nisu dorasli u umjetnosti vođenja intriga. U dobu u kojem žene nisu imale mogućnost obrazovanja te izlaska na tržište rada, Mary poticajno izokreće matricu bračnih priča Jane Austen. Mnogo je sposobnija i inteligentnija od svojih bračnih partnera kojih se vješto rješava ili ih uspijeva neutralizirati, a veza sa sposobnom prostitutkom Sandie (Niamh Algar) naglasak stavlja na žensku senzualnost i potrebe te ide onkraj materijalnoga. Posrijedi je odnos koji nije posljedica društvenoga ugovora, pa time ne predstavlja financijsku transakciju. Dvije žene se razumiju te predstavljaju moćan tandem koji vješto prkosi svakom nastojanju da ih se marginalizira.

    Manje je uvjerljivo izveden lik Georgea koji predstavlja pijuna u majčinoj igri i ambicijama, no scenaristički je beskrvnije izveden od Mary, nedostaje mu energičnosti te je sveden na zgodnoga lutka kojem prija novokomponirani društveni status, no temeljno mu nedostaje inteligencije. Nicholas Galitzine (Red, White & Royal Blue) ponešto zaostaje u glumačkoj kreaciji u odnosu na Julianne Moore, iako je cijela glumačka postava poprilično solidna i razigrana te doprinosi vrckavosti i poletnosti cjeline, koja ne pretendira biti ozbiljna povijesna drama.

    D. C. Moore, u ekranizaciji nefikcionalnoga no ne i povijesno verificiranoga djela The King`s Assassin (2017) Benjamina Wooleyja, stvara kostimirano ostvarenje koje je sumnjivo nastalo na valu uspjeha filma The Favourite (2018) Yorgosa Lanthimosa. U njemu se bavio životom na dvoru u vrijeme kraljice Anne, koju je odlično utjelovila Olivia Colman. Između filmskoga i serijalnoga djela postoje sličnosti u tonu i stilu. Serija je neosporno raskošno producirana te se pazilo na kostimografske i scenografske detalje, no istodobno je cjelina očuđena na način da krši mimetičke kodove, pa dok gledate ostvarenje imate dojam kao da je posrijedi neka inačica alternativne povijesti, ali još uvijek prispodobive sa stvarnom. Mnogo više od historijskih činjenica, autora zanimaju ljudska priroda i intrige. Narativna progresija temeljena je na neprestanoj izmjeni spletaka i obrata koji kontinuirano mijenjaju položaj likova. Fabularna kombinatorika tako podsjeća na stratešku igru ili čak partiju šaha, gdje je cilj stići do kralja te ga prikloniti za vlastitu inačicu priče. Iz navedenoga razloga je ritam pripovijedanja brz i dinamičan s mnoštvom queer erotskih elemenata, koji su dobro uklopljeni te vješto podcrtavaju isprepletenost moći i politike te potku o manipulaciji seksualnošću u svrhu postizanja i osiguravanja pozicije moći. Priča je dobro i čvrsto vođena ,pa cjelina ostavlja dojam izbalansiranosti i koherentnosti.

    Mary & George naglasak stavljaju na satiričan pristup te se katkada potenciraju apsurdističke situacije, slično kao u Lanthimosovu ostvarenju. Politika je sagledana kao zakučasta igra u kojoj svatko nastoji što bolje odigrati svoje promjenjive uloge, koje ovise o neobičnim savezništvima i paktovima. Ironija je u tome što sve uspijeva nadmudriti osoba nestabilnoga društvenoga porijekla koja se na kraju pokazuje sposobnijom i inteligentnijom. Lanthimos je u The Favourite napadno koristio širokokutne objektive kako bi očudio stvarnost, prikazao iskrivljenu narav politike te prirodu života na kraljevskom dvoru, a u seriji neprestano dolazi do poigravanja s fokusom, čime se upućuje na problematiku perspektive i viđenja te (ne)mogućnost prosuđivanja. Izvandijegetska glazba, elektronska, također je čimbenik očuđenja, što seriji, u kombinaciji s ranije spomenutim elementima, sporadično daje camp štih.

    ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 27. ožujka 2024.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji