Klaustrofobičnost i eskalirajuća izgarajuća napetost
Crveno nebo (Roter Himmel), red. Christian Petzold, Njemačka, 2023.
-
Plan hvaljenoga njemačkog redatelja Christiana Petzolda jest napraviti tetralogiju, temeljenu na elementima vode, vatre, zemlje i zraka. Undine, snimljena 2020. godine, koja naslovom referira na vodenu nimfu, pokrivala je vodu, a Crveno nebo (Roter Himmel, 2023) referira na vatru te je osvojilo Srebrenoga medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu prošle godine. Za preostala dva elementa trebat ćemo pričekati nekoliko narednih godina.
Priča se djela odvija tijekom ljeta, u bezbrižnom okruženju ljetnikovca u šumi na Baltičkom moru pokraj Ahrenshoopa. Vrijeme je sunčano i naoko toplo, priroda djeluje mirno i idilično kao nešto što može imati smirujući učinak na protagoniste. Već inicijalne peripetije naznačavaju da situacija ipak neće možda biti tako lagodna. Prijatelji Leon (Thomas Schubert) i Felix (Langston Uibel) putuju u vikendicu Felixove majke, gdje namjeravaju provesti radni odmor. Prvi želi raditi na rukopisu svoga drugoga romana, a drugi na mapi fotografija za prijemni ispit na berlinskoj likovnoj akademiji. Desetak kilometara od odredišta, negdje u šumi, pokvari im se automobil pa ostatak puta moraju nastaviti pješice. Nakon što prežive prvu nedaću, shvaćaju da u kući neće biti sami nego je moraju dijeliti sa stanovitom Nadjom (Paula Beer), za koju se uskoro ispostavlja da noću voli vrlo glasno voditi ljubav, što namrgođenom i osjetljivom Leonu izaziva nesanice. U kući se razvijaju različite dinamike odnosa, posebice nakon što Leon i Felix upoznaju navodnoga Nadjina ljubavnika, spasioca na plaži Devida (Enno Trebs) te nakon što ih posjeti Leonov urednik Helmut (Matthias Brandt).
U središtu razmatranja je nesimpatičan, gotovo odbojan lik Leona kojega izvrsno i pogođeno tumači Thomas Schubert, koji je sjajno dočarao rezerviranost i iziritiranost protagonista te njegov nekorektan, gotovo bezobrazan pristup ostalim likovima. Iza toga probija nesigurnost koju dodatno podcrtava Nadjina prirodna inteligencija te činjenica da ona nije neka priprosta prodavačica sladoleda, kako ju je netom doživljavao, nego doktorandica književnosti koja je itekako kompetentna tumačiti i ocjenjivati njegov rukopis. Nemogućnost razvijanja odnosa s njom u Leonu dodatno potiče sumnje i nesigurnosti. U drugom slučaju razvoj gej odnosa Felixa i Devida dodatno pojačava njegove anksioznosti vezane uz krhko mu poimanje vlastite muškosti, što se dodatno potencira nemogućnošću razvijanja adekvatne komunikacije s Nadjom.
Radnja Crvenoga neba u potpunosti je izolirana na prostor kuće i okućnice te lokalnu plažu, što stvara klaustrofobične odnose među likovima, koji pokazuju veliku dozu međusobnoga nerazumijevanja. Felix je neodlučan te mu je potrebno odobravanje prijatelja, a Leon je rezerviran, neprestano nezadovoljan i čangrizav, neiskren u svojoj usmjerenosti na rad. Njegov problem, kako sam naveo, predstavlja nesigurnost, pa će se ispostaviti kako se muči s rukopisom svoga književnoga djela koje Helmut smatra izrazito manjkavim. Protagonist ne može prihvatiti kritiku, što će kulminirati Nadjinim čitanjem teksta te nepovoljnom kritikom. Ona i Devid pak svojom spontanošću i lagodnom vedrinom, iskrenom prirodnošću predstavljaju kontrapunkt Leonu i njegovu izrazito teškom ponašanju. Priča se ipak neće razviti u konvencionalnu ljetnu romansu pa će je redatelj naposljetku zaogrnuti u metafikcionalno okrilje, iako motivacija za takvo razrješenje nije sasvim jasna. Film koji gledamo zapravo je priča narednoga Leonova romana, koji je izbjegao propuste prethodnika, a temeljen je na događajima razmatranoga ljeta.
Petzold ima izrazito nenametljiv redateljski rukopis, koji nastoji fingirati mimetičnost i neposrednost, ostaviti dojam prirodnog odvijanja događaja koji su spori kao i lijeni ljetni dani. Klaustrofobičnost okruženja u kombinaciji s polaganim ritmom pripovijedanja omogućuje da se naglasak stavi na likove – kako njihove pojedinačne pojavnosti, tako i na međusobne interakcije, iako ostaje dojam da su trebali biti scenaristički razrađeniji te malo više životniji, jer cjelina sporadično pati od umrtvljenosti. Primjetno je da redatelj ujedno veliku pažnju posvećuje dizajnu zvuka, napose u domeni korištenja šumova za koje se inače smatra da također pogoduju stvaranju dojma mimetičnosti. Zvukovi su poprilično naglašeni, osobito iritantno zujanje insekata, koje svojim ponavljanjem počinje upućivati na sebe te poprima ulogu simbola. Time označava iritaciju, smetnju, neprestana promišljanja Leona koja ga zaokupljaju, kao i nezadovoljstvo koje mu ne da mira. Bjesomučno zujanje remeti dnevni mir danju kao i glasno vođenje ljubavi noću, a oboje upućuju na nemirne unutrašnjosti protagonista. Strogo linearno-kronološko slaganje naracije također počiva na nastojanju da se ostvari neposrednost te postigne dojam prirodnoga, polaganoga tijeka događaja tijekom kojega se ništa sudbonosno ne događa, ako izuzmemo završni plot twist. Međutim, on ulazi u domenu onoga za što se često kolokvijalno kaže da se odvilo „kao u romanu“, dakle na nesvakidašnji, odnosno neočekivan način. Posrijedi je ironičan komentar na pisanje romana te oblikovanje situacija u njemu, što u kontekstu filma djeluje kao dosjetka.
Naslov upućuje na prirodnu nepogodu koja prijeti protagonistima, a vezana je uz element vatre koji se manifestira u obliku opasnog i razornog požara koji se sve više približava. Vatru nikada ne vidimo, ali je naslućujemo putem sredstava javnoga priopćavanja, opaski stanovnika, neprestanih sirena u vozilima vatrogasaca, nadlijetanju kanadera, što također podiže tenzije kako u likovima, tako i u njihovim interakcijama. Predstavlja neposrednu opasnost koja se do završnice ne manifestira, a i sam je redatelj rekao da ga je Čehov nadahnuo za scenarij, što je uočljivo i u ovim elementima neizravne akcije. Požar metaforički stoji za odnose među likovima, koji su u početku podosta suzdržani, no postepeno se razvijaju dok u konačnici ne eruptiraju.Crveno nebo u početku dobro postavlja dramske situacije i tenzije, no kako se razvija, tako počinje gubiti dah.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. veljače 2024.
