Krhkost ljudske egzistencije pred silama prirode
Snježno bratstvo (La sociedad de la nieve), Španjolska, Čile, Urugvaj, SAD, Netflix, 2024.
-
Ako bi postojao žanr oskarovskih filmova, iako se u kritičarskim i medijskim natpisima ta kategorija često navodi kao legitimna i postojeća, onda bi Snježna družina (2023) svakako ulazila u navedenu domenu. Određivanje nečega kao oskarovskoga filma sugerira da očito postoje strategije i konvencije koje upućuju je li nešto više ili manje oskarovski uradak pa njihovo eventualno korištenje može dovesti bliže osvajanju te nagrade. Mnogi su to producenti u Hollywoodu uočili i katkada zlorabili, pa su se u filmskom žargonu takva ostvarenja počela nazivati Oscar bait. Što bi dakle oskarovski film bio? Posrijedi je djelo koje je više formalno i sadržajno konvencionalno nego subverzivno, iako često zna vješto skriti vlastitu konvencionalnost. Mora počivati na važnoj, odnosno društveno ili povijesno ili politički relevantnoj temi te se obraćati srednjostrujaškoj publici, premda se to na prvu ne mora takvim činiti. Također mora postojati balans između ozbiljnosti i sentimentalizacije gledatelja, mjera koja treba biti neprimjetno ostvarena kako publika ne bi uočila da se njome balansira. Epska duljina i povijesni događaji, često tragične pozadine, oduvijek su bili na osobitoj cijeni, a preferirano vrijeme premijere je kraj kalendarske godine, kada kreću razmatranja i nominacije za raznorazne filmske nagrade.
_3.png)
Snježno bratstvo bavi se događajima koji su se odigrali u Južnoj Americi, ali je posrijedi prvenstveno španjolska produkcija. Prema stilskim i oblikotvornim karakteristikama djelo se ne razlikuje od sličnih holivudskih uradaka, što sugerira da u potpunosti nasljeđuje i preuzima strategije američkoga mainstream filma. Uostalom, redatelj J. A. Bayona karijeru je izgradio na mješavini žanrovskih filmova te onih koji se dotiču ozbiljnijih i tragičnih događaja. Primjerice, debitirao je hororom El orfanato (2007) a nastavio fantastičnim filmom A Monster`s Calls (2016) te jednim od nepotrebnih nastavaka Jurskoga svijeta podnaslovljenim Fallen Kingdom (2018). Između toga, Bayona je u španjolskoj produkciji snimio film na engleskom jeziku The Impossible (2012) s Naomi Watts, Ewanom McGregorom i Tomom Hollandom u glavnim ulogama, a bavi se posljedicama katastrofalnoga tsunamija koji je pogodio Indijski ocean 2004. godine. Priča o nesreći i nastojanju da se preživi u uvjetima kada se priroda okrenula protiv čovjeka The Impossible povezuje sa Snježnom družinom, a tema i njezina egzekucija redatelju su za potonji naslov pribavile nominaciju za Oscara u kategoriji najboljega filma izvan engleskoga govornoga područja.Djelo progovara o skupini mladeži iz Urugvaja, od kojih je većina bila u ranim dvadesetim godinama i članovi crkvenoga rugby teama iz Montevidea, te su dobili priliku otići zrakoplovom na prijateljsku utakmicu u Santiago de Chile. Avion je poletio iz Montevidea, no do čileanske prijestolnice nikada nije stigao jer se 1972. godine, zbog greške pilota, srušio u nepristupačnim planinskim vrletima Andi. U konačnici je od četrdeset i pet putnika preživjelo njih šesnaest: dio je odmah poginuo pri padu, dio od zadobivenih teških ozljeda, a dio od lavine koja je uslijedila šesnaesti dan nakon nesreće. Događaj je bio podosta publiciran nakon što su preživjeli uspjeli sami doći do pomoći jer su službene vlasti obustavile potragu vjerujući da zbog prirodnih uvjeta nitko nije preživio. Ljudi, koji su na planini proveli sedamdeset dana, morali su pribjeći kanibalizmu kako bi opstali pa su jeli meso poginulih kolega, što je u onovremenoj javnosti izazvalo kontroverzne reakcije.
S obzirom na poveći interes javnosti te nevjerojatnu sposobnost preživljavanja koju su unesrećenici pokazali, ne iznenađuje što je veliki broj publicističkih naslova napisan o ovom slučaju, primjerice Alive: The Story of the Andes Survivors (1974) britanskoga spisatelja Piersa Paula Reada ili La sociedad de la nieve (2009) urugvajskoga autora Pabla Viercija, čiju ekranizaciju predstavlja i Bayonin film, kojem je prethodila nekoliko desetljeća ranije američka adaptacija Readova uratka. Nju je 1993. redateljski potpisao Frank Marshall (Strah od pauka, Kongo), inače u filmskom svijetu poznatiji kao vrlo uspješan producent, a u glavnoj je ulozi nastupao Ethan Hawke. Što je Hollywood privuklo ovoj nesreći, ne treba niti objašnjavati. Poradi promijenjenoga društvenoga konteksta, očito se pokazala potreba za autentičnom, urugvajskom verzijom događaja u kojoj će nastupiti mlade glumačke nade južnoameričkoga filma te koja će biti naoko lišena holivudske pompozne sentimentalnosti te mnogo neposrednije ocrtati tegobne uvjete u kojima se skupina ljudi našla. Navedena dva ostvarenja nisu jedina jer je o zrakoplovnoj nesreći od sedamdesetih godina do danas snimljeno nekoliko televizijskih, dokumentarnih i kinofilmova.
Snježno bratstvo otvara se kratkim prvim činom, koji traje svega petnaestak minuta, pa tek ovlaš uspijevamo razabrati likove, putnike u avionu te pripreme za put jer nas redatelj što prije nastoji smjestiti u zlokobni zrakoplov. Radnja filma odvija se u turbulentnom razdoblju urugvajske povijesti, obilježenom društvenom i političkom nestabilnošću, u osvit pojave krvoločne vojne diktature, no sve je to ostalo izvan domene interesa četiriju scenarista: J. A. Bayone, Bernata Vilaplana, Jaimea Marquesa i Nicolasa Casariega, koji su naglasak isključivo stavili na moduse preživljavanja protagonista. Nakon što redatelj naturalistički inscenira prizor avionske nesreće u kojem vrlo pomno prikazuje lomljenje ljudskih kostiju te kako različiti dijelovi unutrašnjosti zrakoplova mogu postati smrtonosni čimbenici u njegovu srazu s terenom, gledatelj je ostavljen sa skupinom ljudi koji nastoje preživjeti, na što otpadaju ostala dva čina u trajanju od sto dvadesetak minuta. Trajanje je u svakom slučaju moglo i trebalo biti kraće.
Javlja se raskorak između velebne ali zlokobne prirode, u kojoj mir i bjelina ostavljaju dojam ledenoga pakla koji na različite načine može biti poguban po ljudski život. Bayonini su snježni totali impresivni te naglašavaju krhkost ljudske egzistencije pred silama prirode, a cjelini daju lirsku i refleksivnu notu koja je u oštrom kontrastu naspram egzistencijalne situacije protagonista. Međutim, previše je likova istodobno postavljeno u fokus pa se ne uspijevaju razraditi i okarakterizirati na adekvatan način te su ostali tek skicirani, psihološki nedorađeni. Linearno-kronološka naracija prošarana sporadičnim analepsama, koje su unesene više radi efekta nego što su dramaturški opravdane, izravno naglašava spomenute preokupacije preživljavanjem. Pritom se vizualna epičnost povezuje sa sentimentalnim, dok redatelj igra na očekivanu kartu podcrtavanja izdržljivosti ljudskoga duha.
Nema ništa osobito lošega sa Snježnim bratstvom. Posrijedi je solidno, gledljivo ostvarenje, vrlo dobro odglumljeno, tehnički više nego korektno izvedeno, koje može zaokupiti pažnju gledatelja. No istodobno je vrlo konvencionalno, stilski predvidljivo, za nagrade ispolirano.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. veljače 2024.
