Intiman portret bratskoga odnosa u problematičnom društveno-kulturnom kontekstu
Never Let Him Go, mini-serija, SAD, Hullu, Disney+, 2023.
-
Dugi niz desetljeća u australskoj se javnosti, prvo vrlo stidljivo a potom sve otvorenije i polemičnije, počelo govoriti o gej ubojstvima na plažama i klifovima oko Sidneyja. Danas se procjenjuje da su razne i mahom maloljetničke bande usmrtile gotovo devedeset muškaraca, što je povelik broj. Pritom su vlasti i policijske snage propustile sustavnije se uhvatiti ukoštac s ovim problemom, provesti razgranate istrage, locirati i privesti počinitelje, a o njihovoj nezainteresiranosti upravo svjedoči činjenica da se sa sigurnošću ne može utvrditi koliki je broj stvarnih žrtava. Razlog tome treba tražiti u homofobiji, napose sistemskoj homofobiji koja je vladala u policijskim krugovima, gdje se bavljenje nasiljem nad gejevima smatralo nebitnim. Posebice u uvjetima kada su mediji potpirivali netrpeljivost tijekom pandemije AIDS-a jer je isključivo jedna skupina etiketirana kao odgovorna za njegovo širenje.
Ubojstva i nestanci s vremenom su poticali sve veće zanimanje javnosti, napose raznih medija, tim više što su se javljali pojedinačni i skupni glasovi koji su zahtijevali da se vlasti sustavnije pozabave ovim višedesetljetnim slučajem, koji je potom prešao i u popularnu kulturu. Tako je 2016. godine snimljena australska miniserija u četiri nastavka Deep Water, koja je ovu temu sagledavala kroz kriminalističku prizmu. U središtu razmatranja je detektivski par – Tori Lustigman (Yael Stone) i Nick Manning (Noah Taylor) – koji u suvremenosti istražuju slučaj ubojstva za koji počinju pretpostavljati da je vezan uz gej ubojstva i nestanke tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća. Djelo redatelja Shawna Seeta intrigantno je jer nas smješta u poziciju onih koji su zlodjela ignorirali, dakle mačističko i homofobno policijsko okruženje. Istovremeno je u distribuciju bio pušten i dokumentarac Deep Water: The Real Story (2016), koji je nastojao ponuditi povijesni uvid u događaje pozivajući se na činjeničnu građu.
Dokuserija Never Let Him Go (2023) australskim zločinima pristupa na drugi način, odnosno dijelom iz izvanjske, neaustralske perspektive. Prati nastojanja obitelji, konkretnije brata jedne od žrtava da u dugačkom vremenskom periodu od preko tridesetak godina dokaže kako njegov brat nije počinio suicid nego je njegova smrt rezultat nasilnoga čina. Scott Johnson bio je američki doktorand u kasnim dvadesetim godinama, koji se preselio u Australiju krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća kako bi bio bliže svom partneru, kojega je upoznao tijekom studija na Cambridgeu u Velikoj Britaniji. Iako je bio na glasu kao povučen, često je odlazio u Sidney, gdje je postojala živa gej scena, dok određenoga jutra njegovo beživotno tijelo nije pronađeno golo na stijenama podno klifa u predgrađu Sidneyja. Policija nije puno dvojila te je slučaj vrlo brzo zaključila, okarakteriziravši ga kao očito samoubojstvo. Scottov brat Steve, međutim, nikako se nije mirio s rezultatima policijske istrage te je nastojao potaknuti ponovno otvaranje istrage. Kako su australski dužnosnici bili gluhi za njegova nastojanja, angažirao je poznatog istraživačkog novinara Dana Glicka da ode u Sidney i pokuša sakupiti što više činjenica koje bi primorale policiju da još jednom razmotri pokretanje istrage, što je ona i dalje odbijala unatoč Glickovim saznanjima. Da skratim priču, zločin je svoj epilog dobio tek prije nekoliko godina, kada je otkriven napadač te je izveden pred lice pravde.
Serija koju su režirali Jacob Hickey i Jeff Dubre u produkciji ABC-ja, a prikazuje je streaming servis Hulu/Disney+, formalnim i stilskim odrednicama predstavlja konvencionalno dokumentarističko ostvarenje koje kombinira nekoliko prepoznatljivih metoda. Primjerice, postupak dokazivanja ostvaruje se korištenjem različitoga faktografskoga materijala: novinskih članaka, policijskih dokumenata, bilješki, arhivskih te amaterskih snimki i sličnoga kako bi se stvorio dokumentaristički autoritet te uvjerljiva rekreacija vremena odvijanja događaja i društveno-kulturnoga konteksta bitnoga za njihovo razumijevanje.
Druga metoda je vezana uz razgovore s članovima žrtvine obitelji, zatim političarima i novinarima te istražiteljima koji su radili na istrazi. Time se stvara višeslojan zahvat u građu. Obiteljska perspektiva nudi osoban, subjektivan uvid u tragediju koja je odredila njihove živote, što se posebice očituje u Stevovoj dubokoj, gotovo fanatičnoj posvećenosti slučaju i nastojanju da pronađe ubojicu brata. Vidokrug političara i novinara sagledava šire društvene i političke implikacije slučaja, kako je on utjecao na australsku javnost te promjenu javnoga mišljenja i društvene svijesti vezane uz seksualni identitet. Ponajprije u smislu razmatranja homofobije koja je bila dugo i snažno prisutna u australskom društvu. Treća perspektiva nudi tumačenja istražitelja te nastoji odgovoriti na pitanje zašto je slučaju trebalo toliko dugo da se razriješi. Osim sistemske homofobije u policijskim strukturama, drugi očiti problem bila je nekompetentnost osoba koja su vodile istragu, kao i činjenica da je policija sebe doživljavala kao zatvoreni sustav te nije gledala blagonaklono na kritičare izvana. Ova izmjena točki gledišta doprinosi dinamizmu odvijanja serije kroz sučeljavanje različitih, često suprotstavljenih i konfliktnih stajališta. Primjerice, serija uvodi u razmatranje i klasnu dimenziju jer Steve s vremenom postaje uspješan poslovni čovjek koji na raspolaganju ima znatne financijske resurse, a oni mu posljedično omogućuju financiranje privatne istrage te vršenje utjecaja na političare. Djelo time otvara pitanje što je sa svim onim obiteljima preminulih koji nisu mogli, zbog ograničenosti resursa, pokrenuti tako agresivnu kampanju te snažnije doprijeti do javnosti. Stoga očito nemaju svi jedan pristup pravdi. U segmentu razgovora treba istaknuti kako redatelji paze da postave izbalansiran prikaz u kojem različite strane dobivaju priliku iskazati svoje viđenje, čime se nastoji postići objektivna slika. Unatoč tome, dokuserija vrlo jasno predstavlja kritiku policijske homofobije i nestručnosti, s kojima nastoji suočiti gledatelje.
Osim hrabroga zahvata u društvenu problematiku, djelo predstavlja i intiman portret bliskoga bratskoga odnosa, u prikazu kojega redateljski dvojac često ne može izbjeći zamke sentimentalnosti. Unatoč tome, Never Let Him Go vrlo je dobro ostvarenje koje precizno i dubinski ulazi u predmet razmatranja te osvjetljava jedno vrlo problematično razdoblje neposredne povijesti.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 12. veljače 2024.