Neizgovoreno naličje vesterna presvučeno velom melodrame

Čudan način života (Extraña forma de vida), red. Pedro Almodóvar, Španjolska, Francuska, 2023.

• 

  Prije gotovo dvadeset godina Ang Lee režirao je Planinu Brokeback (Brokeback Mountain, 2005) prema istoimenoj pripovijetki Annie Proulx, koja je razmatrala višedesetljetni ljubavni odnos dvojice muškaraca (Heath Ladger i Jake Gyllenhaal) negdje u američkoj zabiti zadrtoga Wyominga. Film, koji je često etiketiran kao gej neovestern, za američku je mainstream kinematografiju ipak puno značio jer je do tada sustavnije i ozbiljnije bavljenje ovom tematikom izostalo. Na vidljivosti se radilo u nezavisnoj produkciji, primjerice New Queer Cinema devedesetih godina prošloga stoljeća odigrao je u tom pogledu veliku ulogu, no on je imao ograničeniju publiku vezanu uz art kina pa je dopirao do manjega i liberalnijega segmenta publike. Ujedno je vestern, kao jedan od najameričkijih žanrova, oduvijek bio na glasu kao izrazito konzervativan te u dosluhu s oblikovanjem nacionalne američke mitologije, tim više što je temeljen na graničarskim maskulinim mitovima. Ljubavna priča dvojice muškaraca u Planini Brokeback stoga je imala potencijal subverzirati i propitivati nacionalnu i mačističku mitologiju.

  Spominjem navedeni film jer filmskopovijesna glasina kaže da je projekt nekoć bio ponuđen Pedru Almodovaru (Žene na rubu živčanoga sloma, Visoke pete, Sve o mojoj majci, Loš odgoj), no on ga je odbio. U razgovoru za The Hollywood Reporter Almodovar je otkrio kako je odustao od režije jer do tada nikada nije snimao na engleskom jeziku (to će se dogoditi tek 2020. s kratkometražnim ostvarenjem The Human Voice s Tildom Swinton u glavnoj ulozi) te se nije osjećao sigurnim u stranoj produkciji, a pritom mu se činilo da u Hollywoodu ne bi imao potpunu kreativnu slobodu, što nije daleko od istine. Danas možemo samo zamišljati kako bi taj film izgledao da ga je Almodovar režirao, no zasigurno ne tako čedno kao što je ispao u Leejevoj inačici. U dva sata djela i dvadesetak godina veze protagonista autori su Planine Brokeback zaista pomno pazili da ne izazivaju zazor kod široke publike koju nastoje privući. Jedini prizor seksa u ostvarenju s razlogom je (ne)osvijetljen tako da se ništa ne vidi, a tijekom višedesetljetne ljubavne priče pazilo se da dvojica muškaraca ne razmjenjuju previše nježnosti.

  

  U svom novom kratkometražnom filmu, također snimanom na engleskom jeziku, Almodovar je odlučio posjetiti američki Divlji zapad, dakle isti prostorni kontekst koji je zauzimala Planina Brokeback, te se humorno poigrati onim aspektima kojih se Leejev film strašio, ali i maskulinim premisama na kojima žanr počiva.

  Zaplet je anegdotalan. Nakon dvadeset i pet godina Silva (Pedro Pascal) odlučuje posjetiti svoga prijatelja Jakea (Ethan Hawke), šerifa u nekoj nedođiji Divljega Zapada. Inicijalni susret protječe u prisjećanju zajedničke prošlosti, večeri i seksu, ali i razmatranju raskola koji je doveo do kraja njihova odnosa. Silva je želio da počnu zajedno živjeti na ranču, a Jake nije htio pristati na to, očito se bojeći reakcije okoline. Nakon ovoga trenutka dinamika odnosa se mijenja: Jake počinje biti sumnjičav oko Silvine pojave, tvrdeći da je došao kako bi spasio svoga sina Joea (George Steane), koji je bio ljubavnik udovice Jakeova brata te ju je, sudeći prema dostupnim dokazima, ubio. Silvino nastojanje da pomogne Joeu dovodi do oružanoga sukoba u kojem Jakea ranjava bivši ljubavnik, ali nakon toga čina odlučuje preuzeti brigu o njemu kako bi mu dokazao da mu je i dalje stalo te da nikakve zle namjere nije imao.

  

  Kao što je primjetno, Almodovar se u priči poigrava s nekim od arhetipskih elemenata žanra. Javljaju se, prvo, dvojica otpadnika od kojih jedan u zreloj dobi postaje šerif. On predstavlja stranu zakona te mora provesti pravdu tako što hvata ubojicu te ga sankcionira za društvenu transgresiju, čime se progovara o kultiviranju divljine, uvođenju reda, stvaranja vjere u čovjekov razum te društvene institucije koje su tu da čovjeka štite. U rješavanje slučaja neminovno se uključuju i osobni razlozi: žrtva je obiteljski povezana s predstavnikom zakona, ali to je dodatno razrađeno jer je i prijestupnik u odnosu s nekadašnjim šerifovim ljubavnikom, što situaciju usložnjava i subverzira. Ovako isprepleteni odnosi rezultiraju oružanim okršajem koji treba presuditi, a posrijedi je dvoboj protagonista i antagonista, koji se ovdje ponovno subverzira uplitanjem treće strane. Duel nema klasičan ishod prema predvidljivoj matrici sukoba dobra i zla te pobjede dobra, a njegov rezultat služi da bi se pažnja usmjerila na odnos glavnih likova. Ikonografija je također tipično vesternovska, ali primjetno sa stilistom, jer je kostimografiju radio Anthony Vaccarello iz Yvesa Saint Laurenta. Fabularna struktura te peripetije u Strange Way of Life s razlogom ima blago parodičan prizvuk, no na stilskoj i oblikotvornoj razini redatelj nastoji pastiširati određene postavke klasičnoga američkog vesterna. Struktura filma odaje dojam pedantnosti. Gotovo je staromodno ispripovijedan, kompozicije kadrova su rafinirane i klasično precizne, a uočljiva je inače almodovarovska sklonost krupnim planovima, tim više što je naglasak stavljen na likove i njihovu interakciju.

  

  Protagonisti vesterna uvijek su više ljudi od akcije nego od riječi – maskulini i stoički nastrojeni. Takvi su i Almodovarovi protagonisti: dvojica sredovječnih, ogrubjelih muškaraca koji su vodili neautentičan život nakon dvomjesečne romanse u mladosti. S druge strane, Almodovar je poznat po pričljivim filmovima, britkim i duhovitim dijalozima, što uočavamo i u ovom ostvarenju, jer Silva i Jake više razgovaraju nego što djeluju, a središnja preokupacija vezana je uz mogućnost zajedničkoga življenja, odnosno činjenicu da nisu uspjeli postići konsenzus oko toga. Na kraju Silva i odgovara na nekadašnje Jakeovo pitanje o tome što bi dvojica muškaraca mogla raditi živeći zajedno na ranču u smislu da bi se mogla brinuti jedan o drugome. U tridesetak minuta filma, na humorističan način, čine rekapitulaciju vlastitih života i odnosa. Mačizam žanra propitan je relacijom likova u kojoj oni promišljaju o svojim emocijama i odabirima, što je presvučeno suptilnim velom melodrame, žanra koji redatelj inače vrlo cijeni. Strange Way of Life tako predstavlja naličje vesterna, sve ono neizgovoreno i prešućeno u ovom žanru, podcrtavajući segmente intime: dijeljenje donjega rublja, brigu o drugome.

  ©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 4. veljače 2024.

Piše:

Dejan
Durić