Uvjerljiva kriminalistička misterija koja neće razočarati gledatelje
Deca zla, sezona 1, red. Ivan Stefanović, Vladimir Tagić, Srbija, 2023.
-
Srbija se nastoji uključiti u globalni trend kvalitetne televizije već nekoliko godina.
Prvo su Senke nad Balkanom autora Dragana Bjelogrlića (koji ujedno tumači i glavnu ulogu) i Stevana Koprivice doživjele dvije sezone (2017, 2019) te ih je Amazon otkupio za globalno prikazivanje. Obuhvaćala je na Balkanu turbulentno razdoblje od 1928. do 1940. godine te je slobodno povezivala fikciju i fakciju, odnosno povijesne je činjenice u velikoj mjeri fikcionalizirala te ih živopisno domaštavala. Kriminalistička priča smještena je u raskošno povijesno ruho, s mnoštvom obrata vezanih uz dinamične povijesne procese upakirane u obilje lokalnoga folklora te sa šarolikom glumačkom postavom pokupljenom iz regije (Goran Bogdan, Leona Paraminski, Toni Mihajlovski, Miha Rodman…). Porodica Bojana Vuletića (2021) s Borisom Isakovićem i Mirjanom Karanović u glavnim ulogama ambiciozna je miniserija od pet nastavaka koja je predstavljala kroniku neposrednoga pada Slobodana Miloševića te je obiteljsko povezivala s društveno-političkim, a razmatrala je jedan od ključnih događaja po suvremenu Srbiju. Na navedeni niz nastavljaju se Deca zla (2023), ekranizacija istoimenoga bestselera Miodraga Majića, koja ima niz poveznica s uracima koji su joj prethodili. Kao Senke nad Balkanom posrijedi je kriminalistička priča koja svoje temelje ima u nedavnim povijesnim zbivanjima, odnosno ratnim događajima devedesetih godina prošloga stoljeća te ratnim zločinima koje je srpska vojska činila nad nesrpskim stanovništvom. S Porodicom je povezuje seciranje suvremenije problematike te niza društvenih pitanja. To nije slučajno, jer se upravo kriminalistički žanr oduvijek smatrao dobrom bazom za progovaranje o društvenim stranputicama, a kroz priče koje, zločina poradi, dovode u pitanje stabilnost i opstojnost društvenoga poretka te vjeru u društvene institucije i njihovu zaštitu.
Naslov je serije naravno metaforičan, pa se gledatelj tijekom deset gotovo jednosatnih epizoda pita tko su djeca zla iz naslova. Posrijedi su generacije koje su doživjele traume u djetinjstvu zbog ratnih zbivanja devedesetih godina prošloga stoljeća nakon raspada Jugoslavije i čiji su životi posljedica ratnih zastranjenja, pa u jednom segmentu djelo secira generacijsku traumu te njezine učinke na sudbine niza ljudi. Međutim, ne trebamo biti pretenciozni. Ostvarenje autora Bojana Vuletića i Katarine Mitrović ne želi se pretvarati da je posrijedi kompleksno djelo kojem je za cilj dubinski secirati društvene i političke procese sadašnjice te utjecaj povijesnih događaja na suvremenost, iako se naravno ne libi uperiti pokoju kritičku oštricu. Posrijedi je čistokrvno žanrovsko ostvarenje koje za cilj ima zabaviti publiku te je držati u neizvjesnosti što je dulje moguće. Navedeno je izazvalo i pokoju kontroverzu, jer su određeni prigovori išli u smjeru da uradak podosta mlako sagledava ulogu Srbije u ratnim zbivanjima devedesetih godina, dok se drugi nisu libili istaknuti da se samo jedna strana sagledava kao problematična.Deca zla, kao i mnogi drugi izdanci kriminalističkoga žanra, kreće od društvene transgresije koja je konkretizirana u činu ubojstva, koji pokreće istragu. Prema žanrovskim konvencijama, inicijalno ubojstvo potiče nekoliko novih. U središtu razmatranja, međutim, nije policijska istraga, nego privatno istraživanje odvjetnika Nikole Bobića (Radovan Vujović), koji se pristankom da brani osumnjičenoga Dragana Pažina (Peđa Marjanović) za ubojstvo utjecajnoga opozicijskoga političara Radovana Kovača (Dejan Cicmilović) upliće u niz zamršenih situacija te potom otkrića. Oni povezuju visoku politiku, sudstvo, policiju, medije, ali i kriminalni milje te se reflektiraju na istražiteljeve tegobne situacije kako iz trenutnoga privatnog života (propala veza s državnom tužiteljicom Anom Bastom /Milica Janevski/) tako i iz prošlosti (samoubojstvo oca zbog montiranih optužbi koje su usporedive sa sadašnjom Bobićevom situacijom).
Serija se koristi poznatim konceptom opterećenoga lika u krizi, koji se tijekom istrage treba riješiti osobnih demona, a ujedno je posrijedi i protagonist koji se bori protiv sustava koji obilježavaju mnogi međusobno isprepleteni i vrlo kompleksni interesi te odnosi. Radovan Vujović (Državni službenik) dobro se snašao u glavnoj ulozi te je uvjerljivo prikazao postepen psihički i fizički rasap osobe koja se više ne može nositi s brojnim kako osobnim, tako i društvenim pritiscima. Za njim ne zaostaju niti Milica Janevski (Ubice mog oca) u ulozi ambiciozne tužiteljice opterećene sumnjama uz djelovanje svoga partnera i policijskoga detektiva Alekse Drobnjaka (Nikola Kojo). Vrlo je dobra i Jovana Stojiljković (Područje bez signala, Senke nad Balkanom) u ulozi novinarke Bojane Novaković, a tim se likom u priču unosi neizostavni novinarski segment te agresivni tabloidizam, koji ima moć uništiti brojne živote svojom beskrupuloznom žudnjom za senzacionalizmom.
Na tragu brojnih izdanaka kvalitetne televizije na području bivše Jugoslavije (Matanićeve Novine, Područje bez signala i Šutnja; Tanovićev Uspjeh; Znam kako dišeš Jasmile Žbanić), Djeca zla dotiču se brojnih postranzicijskih stranputica u državama nastalima raspadom Jugoslavije. U razmatranom primjeru cijelo je društveno tkivo također prikazano kao korumpirano te ogrezlo u osobne interese. Stoga prvenstveno nedostaje društvene kohezije te borbe za opće dobro naspram partikularnih interesa. Utjecaj političkih centara moći na policiju i sudstvo je evidentan, ali i sprega policije te kriminalnoga miljea, dok su mediji gladni senzacionalističkih priča. U takvom nezavidnom okruženju likovi nastoje opstati te očuvati moralni integritet.
Autori su se opredijelili za serijalni format, pa se jedan slučaj proteže na deset epizoda, što je omogućilo sustavniju i razrađeniju karakterizaciju likova te složenu raščlambu priče, odnosno njezino zakučasto zaplitanje koje se odvija na dva fronta, kao i detaljnije ocrtavanje složenoga društvenog okruženja. Autori dobro vode priču, pazeći da ne postane odveć konfuzna, iako bi cjelina mogla biti ponešto kraća. Neke od epizoda pate od sporadičnoga praznog hoda koji nepotrebno retardira radnju, a i nisu svi podzapleti najuvjerljivije izvedeni. Deca zla izvedena su na produkcijski visokoj razini te gledatelje željne kriminalističkih misterija neće razočarati.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 8. siječnja 2024.
