Fabularno i narativno promišljeno i zabavno
Bodies, UK, Netflix, 2023.
-
.png)
Serija se naslanja na učestalo korišteni motiv znanstvene fantastike – putovanja kroz vrijeme te mogućnost da se putem njega utječe na pojedinačne i kolektivne sudbine, otvarajući pitanje slobode odabira te njegove posljedice po daljnji tijek povijesti. Snimljena je prema istoimenom stripu izdavača DC Vertigo, koji je pisao Si Spencer, a u britanskoj produkciji za Netflix. U moru jednoličnih i beznadnih serijalnih produkata kojima nas u posljednje vrijeme streamer bombardira, Bodies, koji autorski potpisuje Paul Tomalin (The Frankenstein Chronicles, Shameless), predstavlja dobro osvježenje.
Slično kao brojni narativi o putovanju kroz vrijeme, serija ima usložnjenu vremensku strukturu koja se odvija u četirima razdobljima: 1890, 1941, 2023, 2053, koja se nalaze u ispremreženim i kompleksnim odnosima. Fabularni okidač kriminalističke je prirode. U svakoj od navedenih godina u zabačenoj ulici Longharvest Lane pojavljuje se leš nagoga muškarca s prostrijelnom ranom u oku, međutim metak nije izašao iz glave a niti jedan od patologa ga ne može pronaći u spomenutom dijelu tijela. Misteriozan slučaj dodijeljen je četvorici policajaca: viktorijanskom detektivu inspektoru Alfredu Hillingheadu (Kyle Hiller), ratnom detektivu naredniku Charlesu Whitmanu (Jacob Fortune-Lloyd), suvremenoj policajki Shahari Hasan (Amaka Okafor) te detektivki iz budućnost Iris Maplewood (Shira Hass). Misterij ubojstva odbija se razriješiti, osim ako se u razmatranje ne uzmu okolnosti koje se ne mogu objasniti parametrima naše iskustvene zbilje ili postojećim znanstvenim postignućima.
Svaki od protagonista vezan je uz određeni društveni problem svoga vremena. Hillinghead živi u restriktivnom viktorijanskom dobu, ćudorednom i konzervativnom, ugledan je obiteljski čovjek koji mora potiskivati vlastitu seksualnost, koja je tada bila društveno neprihvatljiva. Whiteman živi u antisemitističkim ratnim godinama kada je London izložen teškim zračnim napadima nacista, a neprestano isticanje njegovih kolega da je anglicizirao svoje židovsko ime i prezime upućuje na nepovjerenje i predrasude okoline prema njemu. Hasan je muslimanka i pripadnica etničke skupine koja je došla u kolonijalnu metropolu iz nekada koloniziranih krajeva. Njezin društveni status podcrtan je inicijalnom situacijom tijekom koje je upoznajemo: mora kao pripadnica državnih organa reda biti prisutna na desničarskom protestu koji širi rasnu netrpeljivost i ksenofobiju. Maplewood u svijetu budućnosti pristaje raditi za državu kako bi se mogla riješiti tjelesnoga hendikepa te pripadati idealno organiziranoj zajednici. Kao što vidimo, svako doba nosi neke od problema za koje lijek nudi tajna organizacija. Cilj joj je stvoriti navodno savršeno društvo budućnosti u kojem će bilo koji oblik nepravdi i netrpeljivosti biti zauvijek iskorijenjen.
Kroz četiri narativne linije, serija se vješto poigrava različitim žanrovskim obrascima te određenim i za njih karakterističnim društvenim pitanjima. Segment iz 1890. kostimirana je detektivska priča smještena u viktorijansko doba, prilikom čega se nastoje rekonstruirati tada prevladavajuće policijske istraživačke metode te skicirati društveno-kulturna kretanja. Navedeno je upakirano u ljubavnu priču zaogrnutu žanrovskim konvencijama kostimiranoga filma, gdje detektiv mora birati između sebe i svoje ljubavi. Priča iz 1941. atmosferično postavlja kontekst Drugoga svjetskoga rata, kaosa, napetosti i neizvjesnosti, a navedeno je prošarano elementima noira i klasične detektivske priče o korumpiranim policajcima i njihovu putu iskupljenja. Sugestivno je dočarana ratna paranoja te kriminal koji buja u pozadini, sporednim i sumnjivim ulicama, kojima nastupa moralno upitni istražitelj. Suvremeni dio u razmatranje uvodi rasne i rodne preokupacije nastojeći ostati na tragu društvenoga realizma. Posrijedi je središnja priča, u kojoj se slučaj zapliće pa posljedično utječe na ostale. Pritom Shahara mora probijati svoj put kroz društvo opterećeno predrasudama prema migrantima i njihovim potomcima. Posljednji narativni rukavac priču zaogrće u utopijsko-distopijsko ruho. Maplewood navodno živi u utopijskom okruženju, nastalom nakon terorističkoga čina prije trideset godina, koji je pobio veliki broj stanovnika Londona. No kako to obično biva, nečija utopija drugome predstavlja distopiju.
Četiri narativne linije stilski su diferencirane u skladu sa žanrovskim konvencijama kojima se poigravaju. Primjerice, fotografija u viktorijanskom dijelu ostvarena je u tonovima sepije. Drugi svjetski rat naglašeno je postavljen u mračnim i prijetećim tonovima kroz poigravanje svjetla i sjene, što korespondira sa zakulisnim igrama moći. Primjetna je naglašena uporaba gornjega rakursa kojim se sugerira da Whiteman neprestano biva nadgledan. Suvremeni segment nastoji ostvariti dojam prirodnosti te svijeta nalik onome u kojem gledatelj živi. Budućnost djeluje sterilno i hiperrealno, što je karakteristično za okruženja koja počivaju na strogim pravilima ponašanja, sugerirajući utjecaj tehnologije te nadgledanja. Serija često koristi konvenciju podijeljenoga ekrana kako bi podcrtala paralele između različitih doba, ali i u suodnos postavila likove detektiva i detektivki, koji iako djeluju u različitim dobima, bivaju suočeni s oblicima društvene marginalizacije pa se među njima javljaju brojne paralele.
Bodies je fabularno i narativno promišljeno postavljena serija. Četiri priče su tijekom osam jednosatnih epizoda vješto isprepletene, a cjelina djeluje produkcijski raskošno. Nesporno se osjeti utjecaj popularne njemačke serije Dark (2017-2020) te njezine složene mozgalice o putovanju kroz vrijeme, iako se britanska serija kloni pretjeranoga utjecaja filozofije i fizike te nastoji ne postati odveć zamršena i konfuzna. Dok je Dark otvarao egzistencijalna pitanja te putovanja kroz vrijeme usložnjavao paralelnim stvarnostima, Bodies nastoji biti zdrav proizvod televizijske zabave koja neće pretjerano umoriti gledatelja, ali ga neće niti zaglupljivati.
.png)
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 17. prosinca 2023.
