Nepokolebljivošću i ustrajnošću do uspjeha
Nyad, red. Jimmy Chin, Elizabeth Chai Vasarhelyi, SAD, Netflix, 2023.
-
.png)
Free Solo bio je ambiciozan dokumentarac koji su 2018. godine snimili Elizabeth Chai Vasarhelyi i Jimmy Chin te osvojili Oscara u kategoriji najboljega dugometražnoga dokumentarca. Djelo je pratilo penjača Alexa Honnolda u nastojanju da se kroz slobodno penjanje popne na stijenu El Capitan u američkom nacionalnom parku Yosemite. Posrijedi nije bio prikaz samo jedne sportske discipline te opasnosti koje sa sobom nosi, nego i vrlo predanoga i upornoga čovjeka, koji je cijeli život posvetio jednom preciznom cilju. Honnolda upravo njegova odlučnost i nepokolebljivost povezuje s Dianom Nyad, američkom novinarkom te sportašicom, odnosno maratonskom plivačicom koja je postavila svjetski rekord kada je 2013. godine u komadu preplivala zahtjevnu rutu od Kube do Floride. To joj je bio peti pokušaj, a sportašici su svi prognozirali neuspjeh, ponajprije zbog treće životne dobi. Smatralo se kako je nemoguće, s medicinske točke gledišta, da tijelo 61-godišnje osobe izdrži takav pritisak i napor.
Redateljski je dvojac napravio transfer iz dokumentarnoga u igrani film, no i dalje je ostao na sportsko-biografskom terenu. Tamo gdje je Free Solo bio intrigantan zbog opasnosti sporta te nekonvencionalne ličnosti sportaša, Nyad postaje konvencionalan. Čini se kako je rodovska promjena uvjetovala da se autori upristoje jer ne samo da slijede konvencije biografskoga filma, nego i klišej sportskih priča u kojima je protagonist ili protagonistica izložen predrasudama i/ili nepovjerenju okoline, ali ipak u konačnici, zbog silnoga truda i ustrajnosti, uspijeva u naumu. Nyad zaogrće modus romanse u sportsko ruho: Diana (Annette Bening) je u načelu dobra junakinja koja kreće na putovanje, a ono predstavlja ispunjenje želje. Pritom ima brojne pomagače, prije svega svoju ekipu predvođenu prijateljicom i trenericom Bonnie (Jodie Foster), ali i odmagače: medicinski kružok, nepovjerljivu javnost te osobito vremenske uvjete. Fabula je usmjerena na razrješenje u kojem ona treba uspjeti ili posrnuti, a s obzirom da je temeljena na stvarnoj životnoj priči, ishod je unaprijed poznat. Film se pritom ne bavi cjelokupnom poviješću protagonistice nego je usredotočen na njezin posljednji poduhvat, u kojem joj društvo čini Bonnie. Priča predstavlja svojevrsnu kroniku njezina projekta u rasponu od treniranja do organiziranja ekipe i logistike, a zatim se prikazuje nekoliko neuspješnih pokušaja do posljednjega koji rezultira uspjehom i potvrđivanjem.
.png)
Pritom se ocrtava karakter Nyad: usmjerenost na sebe, upornost, čvrstina, nepokolebljivost, egocentričnost, tvrdoglavost, govorljivost. Gledatelj je svjestan ambivalencije protagonistice, no ostaje dojam da je redatelji te scenaristica Julia Cox (koja je adaptirala plivačičine memoare naslovljene Find a Way) svim silama nastoje prikazati kao, unatoč manama, simpatičnu osobu, iako je priča očišćena od kontroverznih segmenata vezanih uz njezin lik i djelo kako bi se naglasio feel good aspekt ostvarenja pa govorimo o ponešto jednodimenzionalno portretiranom liku. Primjerice, njezin posljednji uspjeh, koji dramatizira ovo djelo, nije odmah priznat kao takav te je prije nekoliko mjeseci opet pokrenuta istraga, koju je vodila World Open Water Swimming Association, sa zaključkom da se rezultat neće priznati.
Film se vrlo malo dotiče njezine prošlosti pa su uzgred postavljene natruhe odnosa s roditeljima i trenerom koji ju je seksualno zlostavljao, a o čemu je ona podosta govorila u javnosti. Mahom su predočeni u ne osobito inventivno oblikovanim analeptičkim scenama, koje cjelini daju nepotrebno televizičan prizvuk. Djeluju kao da su više ovdje radi nužnosti da se dobije barem nekakav uvid u njezinu predpriču, nego što su ti aspekti prošloga života funkcionalno dramaturški iskorišteni ili pridonose razvoju lika.
Odnos roda i godina u ejdžistički nastrojenom društvu poticajan je aspekt djela, no čini se nedovoljno iskorištenim jer se gledatelje nije htjelo zamarati teškom problematikom. Međutim, društveni pritisak oko godina te sagledavanje ljudi treće životne dobi kao otpisanih provlači se kroz iskustva protagonistice u rasponu od medicinskoga stajališta da žensko tijelo određene dobi ne može izdržati toliku plivaću rutu pa sve do sponzora koji ne žele ulagati novac u osobe za koje smatraju da su na zalazu karijere.
Nyad je prvenstveno film po mjeri glumaca, pa stoga i počiva na upečatljivim glumačkim kreacijama Annette Bening (The Kids Are All Right, Being Julia) i Jodie Foster (Kad jaganjci utihnu, Optužena), koja u posljednje vrijeme nije nešto pretjerano glumački aktivna. Bening živopisno tumači naslovnu protagonisticu te vješto naglašava njezinu energiju i nepokolebljivost, ali katkada i napornost te iritantnu tvrdoglavost. S druge strane, Foster kao najbolja prijateljica predstavlja nužan kontrapunkt, koji odnos zaogrće velom humora i cinizma tako što uprizemljuje Nyadin ego. U toj glumačkoj međuigri stvara se dinamika između dvaju karaktera, sasvim oprečnih stavova ali čvrsto vezanih jedan uz drugi, na temelju čega se dodatno funkcionalno oslikava junakinja. Upravo glumačka međuigra Bening i Foster, njihova vrckavost i međusobno zadirkivanje, cjelini daje dozu humora i opuštenosti, koji donekle daju život konvencionalno posloženoj cjelini.
Redateljski dvojac radnju razvija jednostavno i pregledno, uz pokoju analepsu, a naglasak je stavljen na sadašnji trenutak i proživljavanje likova, što predstavlja standardni obrazac postavljanja sportskih biografskih priča. Redateljski stil je nenametljiv, sporedni likovi tek ovlaš skicirani pa ništa o njima ne saznajemo, što također cjelini daje televizičan prizvuk. U cjelini Nyad djeluje kao solidan televizijski film koji nam želi ponuditi velike životne pouke, što se apostrofira i u završnici kada junakinja iskazuje tri načela koja su dovela do njezina uspjeha.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 18. prosinca 2023.
