Djelomično uspjelo slojevito iščitavanje književnog klasika

Svjetska književnost i film 2: Kinoteka Junior, Mala sirena (Malá mořská víla), red. Karel Kachyňa, Čehoslovačka, 1976.

  • Andersenova Mala sirena (Den lille Havfrue, 1937), toliko prijelomno djelo svjetske književnosti unikatnog ganuća i ultimativne poetske melankolije, teško je prenosivo u svoj svojoj slojevitoj ljepoti na veliki ekran i uistinu bi samo veliki majstor iznimnog senzibiliteta bio kapacitiran za toliko zahtjevan zadatak – u ilustraciji uspjeli su to učiniti uz Rackhama i Pedersena, i Helen Stratton i Jessie M. King a u domaćem nam prijevodu nenadmašan Josip Tabak. Nastranu više ili manje uspjele ekranizacije počesto samo labavo inspirirane djelom – od ruske Rusalochke Vladimira Bychkova iz 1976. (s doduše ljupkom Viktoriyom Novikovom) do Disneyeve bezočno očerupane vedre verzije iz 1989.; najuspjelijima su se pokazale dojmljivo animirana Rusalochka Ivana Aksenchuka iz 1968. te vrlo mekan, ali emotivno zaokružen japanski anime Anderusen Dōwa Ningyo Hime (Hans Christian Andersen's The Little Mermaid) iz 1975.

    U popis zemalja ubrojila se i Čehoslovačka, znana kako po komedijama, tako upravo i plodno-proliferantnim ekranizacijama bajki; potpisnik pak – redatelj Karel Kachyňa u svojim je djelima poznatiji po snažnim kritikama režima negoli fantastičnome štivu. Ipak, ovdje otkriva navlastit smisao za vizualno i svojevrsnu avangardnu, gotovo eksperimentalnu estetiku. Bez onodobne mogućnosti uporabe specijalnih efekata, naime, snoliku atmosferičnost postiže upravo sredstvima slikovnog prikaza, eteričnošću glazbe, glumačkih ekspresija (sestre Miroslava i Libuše Šafránková kao Mala sirena i Princeza, tragično preminuli Petr Svojtka kao Princ) – poglavito hladnih plavičastih filtra tonova podmorskog svijeta, zanimljivo elaboriranim, gotovo kazališno-skulpturalnim kostimima njegovih stanovnika i ponekim inspiriranim kadrovskim kompozicijama.

    U suradnji s Otom Hofmanom, scenaristički zadire u originalnu naraciju uvodeći primjerice lik preminule majke (nejasne i nedovršene elaboracije), Sirenina zaručnika i brojnih svita i rangova podmorskih nastavatelja, pri čemu je od navedenog nešto uspjeliji motiv naglašavanja njihove gotovo lešinarske uloge sakupljača dragocjenosti s potonulih brodova odnosno prezentiranje Sirene kao Prinčevog srećonoše, pri čemu on ostaje slijep čak i za takav eksplicitan poklon. Višestruka iščitavanja djela – od komentara na ljudsku glupost/sljepilo i posljedičnu okrutnost koja je toliko ogrezla da je nesposobna vidjeti nesebičnu ljepotu viših sfera, preko simboličkog tumačenja o duhovnom tragaocu (duši) koja se odriče sebstva radi sjedinjenja s božanskim, do ominozne prekognicije o neminovnoj fatumskoj propasti jer se bezrazložno žrtvuje vlastito ja kako bi se postalo netko drugi tko nisi – brojni su slojevi radnje koje Kachyňa samo djelomično uspijeva poloviti (prebrzo finale i uopće, svega zadnja trećina opadaju na realizaciju Sirenina zemaljskog života).

    Njegov, doduše unikatan coming-of-ager, ipak ostaje okrljašten za toliko andersenovsku bolećivu dimenziju razdirućega čeznuća i samozatajnog samožrtvovanja koje ostaje neotkriveno – mali nagovještaj chestertonovskog uzvišenja poniznih – exaltavit humiles, kod Andersena divno zaokruženog nagradom patničkog bezazlenog bića prelaskom među zračne vile, Kachyňa zaključuje procvjetalim morem. Princu ni to, ipak, ne otvara oči (kod Aksenchuka ganuće je naglašeno Sireninom posmrtnom pjesmom, za koju Princ misli da je pjeva njegova Princeza, i ovdje žrtvu ostavljajući nevidljivom i time bolnijom). „To je jedini od mojih radova koji me se i samog kosnuo dok sam ga pisao“, zapisao je Andersen 1836. Dakle 300 godina, koliko je pisano da Mala sirena mora provesti u formi zračne vile čineći dobra djela kako bi stekla besmrtnu dušu, nije ni približno blizu – bit će to tek 2136. Gotovo pa sigurno je da joj u tome neće pomoći ni novonajavljeni ovogodišnji Disneyev igrani remake rečenog animiranog naslova iz 1989. A divno bi bilo da konačno dobije toliko zasluženu nagradu, svakako i u celuloidnoj formi!

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 20. veljače 2023.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji