Višeslojno sagledavanje izvora vjerskoga fundamentalizma kroz misterij zločina
Under the Banner of Heaven, SAD, Disney+, 2022.
-
Američki mediji očito su fascinirani mormonskom sektom pa s vremena na vrijeme iskoči neki filmski ili televizijski uradak koji se bavi određenim aspektima njihove kulture. Nedavno je Netflix pustio u opticaj vrlo dobar dokumentarac Keep Sweer: Pray and Obey (2022) redateljica Rachel Dretzin i Grace McNally, koji je predstavljao intrigantnu kroniku Fundamentalist Church of Jesus Christ of Latter Day-Saints (FLDS Church). Posrijedi je ekstremistički ogranak mormonizma koji se protivi ukidanju poligamije, koju su mormoni napustili nakon 1890. godine jer kontroverzna praksa nije išla ruku pod ruku s američkim zakonodavstvom i modernizacijskim društvenim trendovima. Međutim, doku-serija sugerira, poligamija je predstavljala opravdanje vođi sekte Warrenu S. Jeffsu za držanje žena u pokornosti te u konačnici za seksualno zlostavljanje maloljetnica, zbog čega je naposljetku skončao u zatvoru. Mormoni vrlo su utjecajni u američkom društvu, no istodobno imaju i kontroverzan status zbog odveć rigidnoga, krutoga i nepomirljivoga sa suvremenošću shvaćanja vjere te izolacionizma, pa žive u isključivo bijelim mormonskim naseljima gdje imaju i vlastitu policiju. Zbog toga nastoje da ih javnost ne povezuje s fundamentalističkim strujama unutar istoga vjerskoga kružoka, što je katkada teško za postići jer svako odveć rigidno shvaćanje vjerskih doktrina prije ili kasnije završi u pogubnom fanatizmu.
Dobar primjer za navedeno je događaj koji se zbio u prvoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća te je postao predmetom obrade nefikcionalne knjige Under the Banner of Heaven (2003) autora Jona Krakauera, u kojoj je nastojao istodobno iznijeti dvije strane priče te podcrtati korelacije između njih. S jedne strane sagledava se razvoj Church of Jesus Christ of Latter Day-Saints (LDS) u periodu od početka djelovanja njezina osnivača Josepha Smitha do njegove nasilne smrti. S druge stane, posrijedi je kronika o braći Lafferty, pripadnicima utjecajne mormonske obitelji iz Utaha, koji su zabrazdili na fundamentalističku mračnu stranu, što je rezultiralo dvostrukim i vrlo brutalnim ubojstvom Brende Lafferty i njezine petnaestomjesečne kćeri Erice, koje su 1984. godine ubili Ron i Dan Lafferty, braća njezina supruga Allena, smatrajući je odveć liberalnom za mormonske poglede te krivom što je Dana napustila supruga a Allen se otuđio od obitelji. Braća su tako postala fiksirana na ponovno uvođenje poligamije te krvnu osvetu, a vjerovala su kako ih je za njihov čin nadahnuo božanski duh.
.png)
Spomenuta je knjiga poslužila kao predložak cijenjenom filmskom i televizijskom scenaristu Dustinu Lanceu Blacku (Milk (2008) Gusa Van Santa – dobitnik Oscara za najbolji originalni scenarij) da autorski uobliči istoimenu seriju, koja predstavlja uspješan spoj fikcije i fakcije. Okosnica priča ostaje utemeljena u stvarnom događaju te rekonstruira kontekst i tijek zločina, no pritom Lance Black u ime dramatizacije unosi nove likove te mijenja određene situacije. Primjerice, detektivski dvojac Jeb Pyrie (Andrew Garfield) i Bill Taba (Gil Birmingham) fikcionalni su likovi (na stvarnom je slučaju radio jedan detektiv), uvedeni u priču na temelju iskušanoga buddy buddy tropa, samo što se on sada nastoji rekonceptualizirati, tako što se fizičke i karakterne suprotnosti para nijansiraju. Prvi je mormom te tijekom obavljanja posla ima zahtijevan zadatak da se ne zamjeri zajednici, napose moćnim svećenicima, koji imaju utjecaja na sve pore društva pa tako i pravosuđe i policiju. Pritom njegovo rasuđivanje često biva pod utjecajem religijskih dogmi. Drugi je indigenističkoga porijekla te nemormon, vjerski indiferentan, usmjeren na činjenice i svjetovna objašnjenja, a kao takav bojom kože u izrazito bijelom, pasivno-agresivno rasističkom okruženju te nedefiniranom vjerskom opredjeljenošću predstavlja autsajdera. Upravo ta pozicija Tabi omogućuje pogled izvana, koji je trezven te predstavlja prijeko potrebnu protutežu vjerskoj gorljivosti stanovnika East Rockwella, također fikcionalnoga i naoko uspavanoga gradića u Utahu u kojem se radnja odvija.
.png)
Kao i svaki kriminalističku zaplet, tako i ovaj započinje činom transgresije, koji predstavlja narativni okidač: ubojstvom Brende (odlična Daisy Edgar-Jones) i Erice Lafferty, nakon čega dvojica detektiva pokreću zahtjevnu istragu, koja ih vrlo brzo dovodi na trag ugledne obitelji i njezinih sinova, no iziskuje neko vrijeme da se identificira konkretan počinitelj te motiv za ubojstvo. Ograničena serija građena je od sedam epizoda koje traju u rasponu od šezdeset i pet do devedeset minuta, što je, priznat ćete, dosta vremena. Postoji razlog za takvu minutažu. Uradak, kao što smo vidjeli, kreće od konvencija kriminalističkoga žanra, no posrijedi je tek vanjski plašt jer nastojanje da se razriješi misterij zločina postaje poticaj da višeslojno sagledavanje izvora vjerskoga fundamentalizma te njegove psihologije. Drugim riječima, okosnica i povod priče su kriminalističkoga porijekla, no Lancea Blacka više zanimaju likovi, njihova proživljavanja i psihologija pa su posrijedi aspekti na koje serija stavlja naglasak, a za to je potrebno više vremena.
Cjelina se sporo razvija te katkada epizode imaju problema s ritmom pripovijedanja, tim više što je serija bogata likovima i zbivanjima. Međutim, atmosfera je izvrsno dočarana. Direktor fotografije Gonzalo Amat primjerice često koristi zagasite tonove i prigušeno osvjetljenje kako bi dramatizirao događanja i proživljavanja likova te potencirao dojam ozračja, često klaustrofobičnoga, zatvorenoga doslovno fizički, ali i mentalno, psihološki te u kontekstu međuljudskih odnosa. Serija se vješto poigrava prostornom dimenzijom pa kada se braća sve više okreću fundamentalizmu, a njihov stil života udaljava od suvremenosti, tako i prostor – kuće i okućnice, prirodno okruženje – postaju sve arhaičniji. Udaljavanje od razuma doslovno se manifestira kao prostorno izmještanje iz centra na periferiju, ali i iz suvremenosti na arhaičniji stil života.
.png)
Naracija se račva na tri rukavca koja se odvijaju simultano. Prvi je vezan uz tijek istrage, odnosno nastojanje detektiva da riješe slučaj te prepreke na koje na tom putu nailaze. Drugi je vezan uz braću Lafferty te rekonstrukciju njihove obiteljske priče, kao i zaokreta prema vjerskom fundamentalizmu. Treći se odnosi na prošlost odnosno na prikaz nastanka mormonske vjere. Svaki od njih uvodi drugačije tematsko-motivske komplekse. U slučaju istrage i detektiva Pyriea pratimo njegovo suočavanje s krizom vjere te obiteljskim pritiscima, a posrijedi je najslabije razvijena idejna nit, kojoj nedostaje odrješitosti i psihološke uvjerljivosti, iako je Andrew Garfield u vrlo dobroj glumačkoj kreaciji dojmljivo podcrtao sumnje svoga lika, koji u konačnici prebrodi nedoumice te sačuva obitelj, što se očituje u prekonvencionalno postavljenoj završnici. Kroz iscrtavanje životnih putanja braće sagledava se problematika izvora vjerskoga fundamentalizma. Ovaj rekonstruktivni aspekt vrlo je intrigantan jer nasilno i vjerski rigidno obiteljsko okruženje moglo je podjednako doprinijeti rađanju ekstremističkih ideja, kao što su se one mogle javiti same od sebe ili je njihov poticaj mogao doći iz američkoga individualizma.
Primjerice, odbijanje maski ili cjepiva pravo je kao i neplaćanje poreza, a kada se nekoga nastoji prisiliti, pokušat će u nečemu pronaći opravdanje, u vjeri možda. U slučaju Rona Laffertyja (vrlo dobri Sam Worthington) vrlo su suptilno naznačeni edipovski temelji grandioznoga sebstva. Najstariji i najumjereniji brat, koji se otuđio od oca koji ga kažnjava prepuštanjem obiteljskoga vodstva mlađem sinu Danu (Wyatt Russell), postaje najradikalniji te se počinje doživljavati kao odabrani vjerski vođa nakon susreta s radikalnim mormonskim elementima. Time se doslovno ostvaruje tvrdnja njegove majke da je jedini i pravi obiteljski patrijarh. Prošlost i nastanak mormonizma neprestano su kontrapunktirani narativnoj sadašnjosti te se izvori ekstremizma možda mogu sagledati u njihovoj ishodišnoj točki. Nije li Joseph Smith bio uspješan šarlatan koji je uvjerio druge da ima vjerske vizije te da mu je prenesena božja objava, a kako bi mogao manipulirati masama, što su njegovi nastavljači znali dobro iskoristiti? Potonji aspekt vjerske manipulacije Under the Banner of Heaven vrlo dobro raščlanjuje.
U seriji se javlja sukcesija drugostupanjskih pripovjedača, dakle homodijegetskih, koji su umetnuti u okvirnu objektivnu naraciju. Primjerice, povijesni aspekti rezultat su kazivanja tih umetnutih pripovjedača. Allen (Billy Howle) ih tumači Pyrie u stilu svojevrsnih poučnih priča, vjerski vođa upućuje Tabu u navodni odnos mormonskih kolonizatora te njegova indigenističkoga naroda, prorok Onias objašnjava detektivima pak neki drugi oblik mormonske povijesti itd. Odnos prvostupanjskoga i drugostupanjskih pripovjedača dobro je osmišljen i postavljen, a bitan je jer su potonji nepouzdane prirode, dakle subjektivni su, pa su njihova tumačenja zaogrnuta predrasudama, ignorantnošću, stanjem svijesti, indoktrinacijom. Spomenuti vid nepouzdanosti pokazuje se krucijalnim.
Posrijedi je pogled lika na religiju i njezine izvore te kao takav rezultat je osobne interpretacije. Religije i sekte tako interpretiraju svoju povijest i tekstove da bi opravdali stavove, postupanja ili u konačnici vlastiti fundamentalizam. Uostalom, kada Pyrie pita vjerske očeve o prošlosti mormonizma, oni mu savjetuju da se ostavi tih priča jer su one svojina nekoga drugoga vremena te da vjeruju isključivo tumačenju sadašnjih proroka. Ideje se mijenjaju i prilagođavaju kako bi bile u skladu s vremenom te kako ne bi iziskivale postavljanje previše neugodnih pitanja. Stoga Taba u konačnici postaje agens samoosvještavanja za Pyriea, koji u posljednjoj epizodi ne želi vjerovati svjedocima jer su ateisti. Partner mu otvara oči pokazujući da je upravo njegova religija, kao uostalom i mnoge, sazdana na lažima, manipulacijama i nasilju te da moralnost i empatija nadilazi bilo koje vjersko opredjeljenje.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 3. siječnja 2023.
