Ambiciozan pokušaj nadrealističke psihodrame

Da li ste videli ovu ženu?, red. Dušan Zorić, Matija Gluščević, Srbija, Hrvatska, 2022.

  • Brojka 20, lijepa je i okrugla. Dvaput po deset, četiri puta po pet… uvijek zvuči dobro. Kada neki festival proživi 20 godina, to je već podatak za uvažavanje. Human Rights Film Festival, izniknuo iz malene radionice Multimedijalnog instituta kluba MaMa, i ove je godine, uz selekciju Petra Milata i Igora Markovića, ponudio cijeli niz intrigantnih naslova svih triju filmskih rodova: igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog. Ipak, autor ovoga napisa u posljednje je vrijeme sklon u igranom filmu najbolje uvidjeti kvalitetu i smislenost kino-uratka.

    Da li ste videli ovu ženu? debitantski je dugometražni prvijenac dvojice autora. Dušan Zorić i Matija Gluščević udružili su snage u ovoj srpsko-hrvatskoj koprodukciji. Od nominacija koje su za ovaj film polučili, najjače odzvanja ona za Veliku nagradu na međunarodnom tjednu kritike ovogodišnjeg Venecijanskog festivala. Već i stoga, ovome ću filmu pristupiti vrlo kritički.

    Autori su se odlučili svoj film posvetiti ključnoj figuri svačijeg odrastanja – Majci. Ksenija Marinković u filmu inkarnira upravo osobu koja je u svojoj pojavnosti paradigmatična za tolike žene i majke koje u svojoj 50. godini, nakon pola stoljeća života, pokušavaju uhvatiti toliko traženu nit smislenosti egzistencije. Film na samome početku rekonstruira navodno istinit događaj. Narečena Draginja nestaje iz svog 55 kvadrata velikog stana u Beogradu. Njezini su nakon pet godina traganja pomalo i odustali od nade da će je pronaći. Mladi dvojac autora svojoj kino-storiji pristupa s dubokom sviješću o artističkoj intenciji samoga filma. Nakon fingiranog žurnalističko-dokumentarnog uvoda, najprije Draginju vidimo kao akviziterku usisavača, koja po BG-stanovima nastoji prodati ovaj proizvod za kuću. U vrelini asfalta, obilazeći dijelove velegrada, na koncu ulazi u stan s mrtvim tijelom žene koja joj umnogome sliči. Prijelomni je to trenutak njene sebespoznaje. Nakon noćne pustolovine s opijatima i tehno-glazbom, vrativši se u svoj stan, sprema ručak a zatim umorna sjeda na starinski krevet. U tom se trenutku autori služe fantastičko-oniričkim detaljima kako bi prikazali Draginjino nestajanje. I dok njezin suprug ništa ne sluti, ona polako blijedi, i nestaje!

    Sljedeći i središnji dio ovog kino-triptiha usredotočuje se na novi Draginjin lik. Ksenija Marinković sad inkarnira medicinsku sestru u beogradskom porodilištu. Ljeto je još vrelije i nesnošljivije… Poprilično dotjeranija, sada crvenokosa Ksenija utjelovljuje potragu za identitetom tako što želi postati – Majka. A kako će to učiniti? Jednostavno tako što će iz bolnice ukrasti novorođenu djevojčicu i simulirati majčinstvo, koje će upotpuniti njezinu duhovnu prazninu i čemer. Ići će i dalje… Preko video-oglasa angažirati će i muškarca (Boris Isaković) koji će za njenu udaljenu rodbinu u Australiji odglumiti njezina Muža. Dakle, psihoanalitički trokut je dovršen. Majka, Otac i Dijete, ipak, ovdje su tek simulakrum za nesavršeni frojdovski obrazac (koji u sebi uključuje Edipa kao sina). Prije bi se reklo da je ovdje riječ o kapitalističko-shizofreničnom modelu Deleuzea i Guattarija, iz njihovih dvaju knjiga istoimena ciklusa, Antiedipu i Tisuću platoa. Proslava Draginjina rođendana, pak, pretvara se u glazbeno-scenski performans, a kojime autori apostrofiraju priređenost ne samo Draginjine nego i egzistencije svih ostalih likova. Svi oni jednostavno fingiraju nešto što bi se tek uvjetno moglo nazvati – životom. Ovaj središnji, možda i najzabavniji dio filma, završava dovršetkom igre. Draginja vraća dijete u porodilište. Ali, taj se krug nastavlja.

    Završni, treći dio Da li ste videli ovu ženu? započinje evokacijom jednog čuvenog performansa. Naime, sjećate li se ikoničke scene klasičnog bunkeriranog filma Plastični Isus (1971.), proskribiranog, kasnije i zatvaranog Lazara Stojanovića? Tamo Tom Gotovac gol trči središtem Beograda, uz zbunjene poglede prolaznika. Ovdje ogoljena Ksenija Marinković, snimana s malo veće distance, noću trči naga kroz isti grad. Sada to više nije spektakularni performans nego bizarna eskapada. Ovaj će se dio filma nastaviti protagonističinim prekopavanjem kontejnera, iz kojeg izvlači odjeću koja će je utopliti u sada ledeno hladnom, zimskom Beogradu. Kao iz podsvijesti, tada začuje glas svojega Oca, a zatim se s njime upućuje u čemeran Dom, čije će ozračje upotpuniti i tiranska Majka. No, Draginja/Ksenija se ne predaje… Zajedno s prijateljicom Jagodom (Jasna Đuričić) upućuje se u pustolovinu upoznavanja s distopijskim i groteskno morbidnim, noćnim velegradom. Ovdje, između ostalog, prisustvuje i bizarnoj porno-seansi, a kao suprotnost tomu, dešava se i susret s privlačnim joj neznancem (Goran Bogdan). Noćnoj avanturi bit će kraj kada protagonistica, u lutanju za izgubljenim pamćenjem, pregazi mladu ženu.

    Da li ste videli ovu ženu? zanimljiv je artistički pokušaj, ali ponajprije zbrkani galimatijas. Naime, cijeli je film vrlo plastičan prikaz estetike ružnoće, no koji se želi prikazati nadrealističkom psihodramom, vrlo visokih ambicija. Mladi su autori nastojali i emotivno reminiscirati odnos s Majkom/Ženom, koja je za svakoga od nas onaj ključni čimbenik odrastanja, sazrijevanja i duboke emocije. No, jesu li u tome i uspjeli? Teeeško… Rekao bih i da su pali pod teretom velike Teme. Naoko inspirativna storija na koncu se pretvara u plakatski provedenu vizualnost, koja se u svojoj poruci služi jeftinom alegorijom i vizualnom fantastikom. Iako nas možda u jednom trenutku Ksenija/Draginja svojim povratkom među ljude može podsjetiti na jednu od protagonistica Pasolinijeva Teorema (1968.), ovdje se radi o režijskom nesnalaženju autora da zaokruže film. Posebično im u tome ne pomaže groteskno fantastična sekvenca u šumi. Da, da, današnja tehnologija pruža svakojake vizualne mogućnosti, no ovo je bilo previše.

    Ako nešto u Da li ste videli ovu ženu? gledatelja čini pozornim za vrijeme cijela njegova trajanja, onda je to nesumnjivo odlična Ksenija Marinković. Odigrala je cijeli niz osobnosti, ostajući – osobnom! U sve tri (pa i više) svoje inkarnacije, Ksenija kao Draginja vlada filmskim platnom. Čini se, ovo je njezin glumački tour de force. Svaka joj gesta i izraz lica plijene glumačkom kreacijom.

    Film stiže u ZG-kina s proljećem sljedeće godine. Siguran sam, dotad, Da li ste videli ovu ženu? osvojit će i poneku festivalsku nagradu. No, iako se vidi da autori imaju stanovit potencijal za dobar film, piscu ovih redaka on je ovdje – izostao.

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 12. prosinca 2022.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji