Ljubav veća od života

Ljubavnik Lady Chatterley (Lady Chatterley´s Lover), red. Laure de Clermont-Tonnerre, Netflix, 2022.

• 

  Ekranizacija klasika D. H. Lawrencea Ljubavnik Lady Chatterley bilo je svakakvih: kinofilmskih i televizijskih, dugometražnih i serijalnih, američkih, britanskih, indijskih, čeških te francuskih. Potonju je potpisao Just Jaeckin 1981. godine s Sylvijom Kristel u glavnoj ulozi te u produkciji legendarnih kraljeva filmskoga treša Yorama Globusa i Menahena Golama (Cannon Films), očito želeći ponoviti uspjeh kultnog erotskog ostvarenja Emmanuelle (1974), što samo upućuje na zaključak koji su aspekti romana bili najprivlačniji filmskoj industriji. Istina je da Lawrenceov roman, koji je u vrijeme nastanka krajem dvadesetih godina prošloga stoljeća te u vrijeme izdavanja početkom tridesetih smatran kontroverznim djelom zbog slobodnoga prikaza ženske žudnje i seksualnosti, nekako nije imao sreće s audiovizualnim adaptacijama. Problem je, čini se, predstavljala činjenica da se višeslojan predložak redovito nastojao pojednostaviti na romantične i tjelesne aspekte odnosa Constance Chatterley i njezina ljubavnika Olivera Mellorsa, a pritom su bili zanemarivani ostali segmenti teksta koji su podjednako bili poticajni.

  Postavlja se pitanje je li recentni Ljubavnik Lady Chatterley (2022), koji potpisuje francuska redateljica Luare de Clermont-Tonnerre (The Musatang, 2019), uspio promijeniti navedeno stanje i što nam priča s početka dvadesetoga stoljeća eventualno može reći o našem vremenu? Nastoji li redateljica u stotinjak godina starom tekstu pronaći poticaje za nova (filmska) čitanja ili je tek posrijedi raskošna kostimirana rekreacija vremena koje je u nepovrat prošlo?

  

  Priča filma slijedi romanesknu. Constance Reid (Emma Corrin) udaje se tijekom Prvoga svjetskoga rata, povijesnoga događaja koji će među ostalima presuditi i britanskom imperiju te njegovoj strogoj klasnoj i rodnoj hijerarhiji, za imućnoga baruna Clifforda Chatterleyja (Matthew Duckett), koji nakon ranjavanja na bojištu ostaje paraliziran, a da on i supruga nisu pošteno konzumirali brak. Život u uspavanoj i naoko idiličnoj provinciji i monotonom odnosu bez strasti sve više guši njezinu prirodu i potrebe. Navedeno se mijenja u trenutku kada upoznaje suprugova lovočuvara Mellorsa (Jack O`Connell) s kojim započinje preljubnički odnos, koji predstavlja svojevrsnu kompenzaciju za u braku zapriječenu žudnju.

  Film dobro portretira dinamike odnosa među likovima pa stoga kontrastira nekoliko parova, no u središtu razmatranja je supostavljanje supružničke i ljubavničke relacije te njihovo zrcaljenje. Connie i Clifford zapravo su nezreo i nekompatibilan par, a tek se nakon ranjavanja pokazuje njegovo pravo lice. Suprug gotovo doživljava regresiju na infantilnu, dječju razinu. Kao što malo dijete očekuje da će mu majka neprestano biti na usluzi, tako i Clifford nesvjesno očekuje da će se Connie podčiniti njegovim svakodnevnim potrebama. Pritom njezine želje i žudnje nisu važne, a seksualne nisu jedine koje su u igri. Ujedno je i rob patrijarhalnih te klasnih predrasuda. Smatra da se žene ne trebaju miješati u poslovne probleme i javnu sferu pa tijekom svojih umjetničkih i poslovnih aspiracija zanemaruje partnericu. Odraz je stare, veleposjedničke klase koja je na izdisaju pa se nastoji prilagoditi novom, tehnološki izazovnijem dobu. Clifford želi nasljednika kojega ne može imati pa supruzi sugerira da bi trebala zanijeti s drugim muškarcem, kojega ne poznaje, ali i zbog kojega ga neće ostaviti. Pritom taj muškarac mora biti dobroga klasnoga položaja. Odnos s njegovom bolničarkom, a nekadašnjom dadiljom gospođom Bolton (Joely Richardson) dodatno naglašava to svođenje na djetinju razinu. Connie je tako, sudeći prema suprugovu ponašanju, isključivo sagledana kroz figuru kulturnoga ideala majke: prvo kao majčinski i njegovateljski produžetak za njega, a potom i za produženje loze.

  

  Međutim, Clermont-Tonnerre ove nijanse u ponašanjima i odnosima manje prikazuje kroz verbalne razmjene protagonista a više putem njihova držanja, postupanja, gestikulacija, ponašanja, što svakako predstavlja dobro rješenje. U tome je imala pomoć i od vrlo dobre glumačke postave, napose glavne trojke koju čine Emma Corrin (The Crown), Matthew Duckett i Jack O`Connell (Unbroken). Posebice do izražaja dolazi glumačka kemija između Corrin i O`Donnella, koji su odlično prikazali eruptivnu strastvenost u odnosu likova.

  Kroz portretiranje Connie redateljica nastoji prikazati slobodno i asertivno poimanje ženskosti, koje ide onkraj rodnih i klasnih ogranićenja. Clifford naspram nje fetišizira svoj klasni status, a Connie na određeni način pokazuje sklonost fetišizaciji radničkih tijela. Mellors je privlačan jer je rezerviran i suzdržan, škrt na riječima, pomalo grub, pa time i zagonetan. Njihov preljubnički odnos zaogrnut je dinamikom klasnih odnosa moći, pa se postavlja pitanje je li za okolinu veći grijeh preljub ili činjenica da je počinjen s osobom nižega klasnoga statusa.

  

  Naracija je organizirana linearno-kronološki, bez sižejnih poigravanja, vrlo pravocrtno konvencionalno, no navedena odluka rezultat je redateljičine težnje za stvaranjem dojma prirodnosti, neposrednosti i razigranosti. Priroda predstavlja bitan motiv te je središnji par postavljen u suglasje s njom. Mellors je lovočuvar koji živi na rubu imanja, u izoliranoj kućici, što predstavlja rub, marginu, bojazan od prekoračenja. Zbog svoga je društvenoga statusa više blizak polu prirode nego kulture. Connie, kako bi prebrodila monotonu svakodnevicu, često odlazi u šetnje u prirodu. Na jednom od takvih poduhvata dolazi i do realizacije njihova odnosa. Ljubavni prizori često su inscenirani u prirodi te je njihovu postavljanju redateljica posvetila veliku pažnju. Kadrovi prirode dani su u različitim uvjetima i osvjetljenjima, korespondiraju s radnjom i likovima te su katkad lirski intonirani. Clermont-Tonnerre pedantno postavlja prizore seksa, nastojeći podcrtati strastvenost i eksplozivni erotizam odnosa, dok im pritom daje specifičnu vizualnu auru. Međutim, seksualnost u djelu više nema radikalan i subverzivan ton nego je normalizirana te svedena na romantične aspekte ljubavnoga odnosa jer se relacija Connie i Mellorsa promeće u vrstu ljubavi veće od života, što je potencirano završnicom.

  Ljubavik Lady Chatterley dobro je odglumljen i vizualno vrlo dopadljiv film, čijih dva sata trajanja prođe u trenutku, no istodobno je nekako odveć pristojan i neprovokativan.

  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 10. prosinca 2022.

Piše:

Dejan
Durić