Televizijski prikaz mitske pretpovijest Tolkienova Međuzemlja
Gospodar prstenova: Prstenovi moći (The Lord of the Rings: The Rings of Power), Amazon Studios, 2022.
-
.png)
U današnje doba sveopće serijalizacije, književno stvaralaštvo J. R. R. Tolkiena predstavlja neiscrpno vrelo priča i likova. Njegova maštovito postavljena mitska pretpovijest precizno je osmišljen i razgranat svijet temeljen na načelima romanse, pa time dobrih i plemenitih likova koji se bore protiv sila zla neprestano se izlažući brojnim opasnostima i bezizlaznim situacijama. Nakon uspjeha serije Game of Thrones (2011–2019) Davida Benioffa i D. B. Weissa te njezina recentnoga prednastavka The House of Dragon (2022) Ryana Condala i Georgea R. R. Martina, žanr fantasyja je u formi televizijskih serija doživio veliku popularnost i procvat, što uostalom potvrđuje i The Witcher (2019–2021) Lauren Schmidt Hissrich. Stoga je bilo za očekivati da će se producenti uskoro dosjetiti kako bi mogli dobro zaraditi na Tolkienu, tim više što je njegov mitski univerzum toliko ekstenzivan da se može eksploatirati na duge staze. Ovaj je autor jako dugo čekao na filmske ekranizacije, ponajprije stoga što su iziskivale, zbog obujma priče, više prostora, dakle niz filmova, što ujedno znači veliku količinu novca.
Peter Jackson je trilogijom Gospodar prstenova (2001, 2002, 2003) uspio dobro dočarati tolkienovski svijet na filmskom platnu, što se ne može reći za njegova Hobbita (2012, 2013, 2014), u kojem je kratak roman nepotrebno razvukao na tri predugačka filma. Oba projekta pokazala su se izrazito financijski uspješnima. Taj tolkienovski filmski univerzum očito je morao dobiti i svoju serijalnu nadopunu, jer su ostala druga autorova djela koja nude mogućnost adaptacije. Kako su posrijedi ostvarenja bogatoga kulturnoga kapitala i velike fanovske sljedbe, uspjeh im je naočigled zajamčen. Televizijski serijalni format uostalom predstavlja bolji medij za Tolkienove zaplete jer omogućuje puno više vremena da se priče odgovarajući razrade.
The Lord of the Rings: The Rings of Power labavo se naslanja na Silmarilliona, iako dobrim dijelom razvija vlastite fabule temeljene na autorovoj mitologiji, likovima i prostorima te pritom širi temporalni zahvat nastoji ponešto komprimirati. U širem smisli seriju bismo mogli shvatiti kao prednastavak Gospodara prstenova i Hobbita jer gledatelja vremenski vraća u razdoblje prije radnje navedenih ostvarenja te jednim dijelom objašnjava postanak određenih lokaliteta poput Mordora te pojavu pojedinih skupina, kao i likova poput Saurona i Gandalfa.
.png)
Amazon Studios ambiciozno je krenuo u projekt u suradnji s kompanijom New Line Cinema koja produkcijski stoji iza filmskih Gospodara prstenova i Hobbita, iako nitko od redateljske, scenarističke i produkcijske ekipe navedenih djela nije surađivao na seriji, osim što je iskorištena glazbena tema Howarda Shorea zbog prepoznatljivosti. Međutim, i površnim gledanjem recipijent upoznat s Tolkienovim filmskim adaptacijama uočit će da su se autori serije J. D. Payne i Patrick McKay naslanjali na dosadašnje ekranizacije u vizualnom sloju jer se kostimografija i scenografija uvelike nadovezuju na rješenja iz filmskih ostvarenja. Navedeno je opravdano jer je Peter Jackson uspio vizualno dobro izbalansirati filmove, izbjegavši nepotreban kič. Štoviše, Gospodara prstenova je osmislio u izrazito mračnim tonovima, što se nekima nikako nije svidjelo. Serija time, sugerira se, s filmskim naslovima čini čvršću cjelinu. Amazon Studios i New Line Cinema ujedno su bili podosta hrabri kada su ambiciozan projekt povjerili Payneu i McKayu jer je u posrijedi u serijalnim te filmskim vodama relativno nepoznat scenaristički dvojac, a upravo se njihov nedostatak iskustva ovdje pokazao kao izrazito otegotna okolnost.
Kada kao predložak uzmete zbirku priča koje su tek labavo povezane i nedovršene, izlažete se bojazni da neće uspjeti postići dovoljan stupanj fabularne koherencije. Tolkienove priče vezane uz Međuzemlje i okolne lokalitete nesređene su i razbacane, barem kada govorimo o Silmarillionu koji nije uspio završiti. McKay i Payne odlučili su se uhvatiti ukoštac s njima u nastojanju da im podare red i strukturu te oblikuju zaokruženu serijalnu cjelinu koja će imati smisla. Radnja je smještena u Drugo doba Međuzemlja te u komprimiranom obliku iznosi nekoliko paralelnih narativnih linija: vilenjaci i njihovo izumiranje te odnos s patuljcima; prognana Galadriel i njen pokušaj da za svoju bitku pridobije ljude s otoka Numenora; Agar i orci te nastanak Mordora; Harfoots i njihov svakodnevni život te susret s Gandalfom; Sauronov ponovan uspon; nastanak prstenova moći. Problem nastaje jer svaka od tih fabularnih linija zahtijeva određenu minutažu, a podosta velik segment otpada na kontekstualizaciju, u tolikoj mjeri da cijela sezona djeluje kao predugačak i neizbalansiran pokušaj kontekstualizacije. Fabularne linije pritom su slabo povezane pa katkad ostavljaju dojam kao da gledate više serija koje su napadno sklepane u jednu. Također je previše retardacija u radnji, napose vezanih uz iritantne moralizatorske i poučne govorancije likova koje često odišu ljigavom patetikom, a u suštini ničemu ne doprinose.
S obzirom na to da govorimo o seriji koja se smatra jednom od najskupljih do sada snimljenih, nevjerojatno je da su specijalni efekti loši, pa je u brojnim scenama naočigled primjerno da je riječ o ne odveć uvjerljivoj kompjuterskoj animaciji ili CGI-u. Pritom su glumci često neuvjerljivi i drveni poput Morfydd Clark (Dracula, His Dark Materials) u ulozi Galadriel koja tijekom deset dugih epizoda facijalnu ekspresiju ne mijenja. Katkada niti likovi nisu scenaristički razrađeni te su odveć tipski i formulaično postavljeni. Jasno je da govorimo o fantasyju koji počiva na strategijama romanse te tipskim likovima, no danas bismo ipak očekivali nešto više scenarističke sofisticiranosti.
The Rings of Power unatoč silnom novcu upumpanom u projekt djeluje kao ne osobito maštovit televizijski projekt u kojem papirnati likovi blude po animiranim pozadinama te sporadično djeluju kao da niti sami ne znaju što bi sa sobom, često izgovarajući sladunjave dijaloge, a glumačke izvedbe su u najboljem slučaju prosječne. Pritom pretjerano očita animiranost djeluje odbojno te ubija živost cjeline jer joj daje umjetan štih.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 2. prosinca 2022.
