Raskošna kraljevska kronika skandala

Kruna (The Crown), sezona 5, Netflix, 2016-2022.

  • Središnju metaforu pete sezone britanske serije The Crown autora Petera Morgana, koja se bavi životom i djelom nedavno preminule Elizabete II., predstavlja brod, odnosno jahta simbolički nazvana Britannia, koja je u uporabu ušla 1953. a umirovljena je gotovo pola stoljeća kasnije, 1997. godine. Prva epizoda, naslovljena Queen Victoria Syndrome, otvara se crno-bijelom analepsom koja nas vraća u vrijeme prije radnje aktualne sezone, odnosno u pedesete godina dvadesetoga stoljeća te porinuće plovila. S vremenom je jahta postala sinonim za vladaricu te stabilnost i tradiciju koju britanska Kruna jamči. U razmatranoj epizodi princ Philip (Jonathan Pryce) shvaća da je brod u nedobrom stanju te mu je potreban neodgodiv remont. Naravno, kao i uvijek, postavlja se pitanje tko će to platiti. Odgovor na njega vješt je scenaristički trik koji u priču uvodi bitni sporedni lik, jer sezone serije nisu organizirane samo oko određenoga vremenskoga perioda kraljičine vladavine, nego i uz pojedine premijere koji vode britansku vladu i s kojima Kruna mora uskoro surađivati.

    Nakon detroniziranja Margaret Thatcher (Gillian Anderson) na kraju prethodne sezone, sada na scenu stupa staloženi i uštogljeni konzervativac John Major (Jonny Lee Miller), tijekom čijih se sedam premijerskih godina proteže deset nastavaka. Kraljica (Imelda Staunton) drži oštru lekciju premijeru što brod predstavlja za nju i britansku tradiciju te zahtijeva da vlada odriješi kesu i pripomogne u remontu. Majoru je vrlo neugodno jer njegovi stranački kolege smatraju da bi trebalo krenuti u državnu štednju te da je kraljevska jahta nepotreban luksuz, no daje obećanje da će pokušati nešto učiniti po tom pitanju. Tijekom dvaju mandata političar ne uspijeva pomoći kraljici i jahti, koja znakovito u mirovinu odlazi nakon što su 1997. godine na parlamentarnim izborima više nego uvjerljivo pobijedili laburisti na čelu s Tonyjem Blairom (Bertie Carval). Novi premijer, na svekoliko iznenađenje kraljevske obitelji, u zaključnoj epizodi Decommissioned ne predlaže slanje broda u rezalište nego kupovinu nove jahte, nazvane prema političkom sloganu njegove kampanje koja će biti financirana putem kapitalističkih modusa, no kraljici je to odveć radikalno, da ne kažem moderno i priprosto rješenje.

    Životni vijek jahte tako biva poistovjećen s vladavinom kraljice Elizabete, njezinim svjetonazorom i ponašanjem, pa umorno plovilo na kraju svoje karijere stoji za vladaricu i njezin dugovječni državnički staž, za koji se postavlja pitanje ide li u skladu s vremenom i dalekosežnim promjenama koje nosi. Stoga je i sezona omeđena izborima dvaju premijera oprečnih političkih opcija. Temeljni je naglasak stavljen na propitivanje tradicije i njezina dekonstruiranja, pitanja je li kraljevska obitelj devedesetih godina propustila priliku za modernizacij, odnosno rebrendiranje vlastite slike i ponašanja, koji bi više išli u skladu s vremenom, odnosno tendencijama suvremenoga i pluralističkoga društva.

    Morgan rastakanje tradicije kao i pukotine u njoj potencira na svakom koraku. Prvo kroz odnos Charlesa (Dominic West) i Diane (Elizabeth Debicki), za čiji je brak i njegovu nesretnu sudbinu kriva upravo kraljevska obitelj, a potom i brakorazvodne parnice većine kraljičine djece, kao i odnos vladarice i supruga joj Philipa, koji se osjeća otuđeno od nje. Zatim putem anegdotalnih dosjetki o kupovini naprednije vrste televizijskoga prijemnika, satelitske antene i daljinskoga upravljača pa sve do promjena u programskoj koncepciji BBC-a kao jednoga od bastiona britanske tradicije. Načela primarnosti edukacije i informiranja sada dolaze pod udar, što se sagledava kroz dvije epizode – No Woman`s Land i Gunpowder – koje rekonstruiraju okolnosti koje su dovele do (ne)slavnoga intervjua Martina Bashira (Prasanna Puwanarajah) s princezom Dianom kao i sam razgovor. Pritom je Morgan domaštao da je potencijalni pokretač promjena upravo princ Charles, koji s obojicom premijera razgovara o modernizaciji monarhije te radi majci iza leđa. Unatoč neprestanim kritikama da je Morgan povijesno nevjerodostojan, na što ima pravo jer je posrijedi djelo fikcije, veći problem predstavlja mlako tretiranje glavnih likova, kod kojih se izbjegava snažnije zagrebati ispod površine te iznijeti kritiku.

    U sezoni je manji naglasak stavljen na društvene, kulturne te političke događaje i okolnosti kraljičine vladavine, a više se razmatraju obiteljski skandali i neugodne situacije, koji su devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bili uvelike medijski popraćeni. Svoje mjesto u priči našli su Tampongate – objavljivanje Charlesova vrlo privatnoga razgovora s Camillom Parker Bowles (Olivia Williams), lizanje stopala Sarah Ferguson, spomenuti Dianin televizijski razgovor s Bashirom, požar u dvorcu Windsor koji također potencira potku o propasti tradicije, te pojava obitelji Fayed. Primarno je u središtu razmatranja odnos Charlesa i Diane te njihova rastava braka, a ostali su aspekti priče naspram ovoga donekle stavljeni u pozadinu, pa Kruna počinje nalikovati na senzacionalističku kroniku skandala koja potiče gledateljeve tračerske sentimente te sve više počinje nalikovati na raskošno produciranu sapunicu.

    U skladu s koncepcijom serije, scenografija, kostimografija te fotografija odražavaju produkcijsku raskoš, a zadržava se epizodičan format u kojem svaka epizoda čini zaokruženu fabularnu cjelinu, iako se sporadično koriste fabularni lukovi, kao što je slučaj sa spomenutim segmentima No Woman`s Land i Gunpowder. Nastavke u cjelinu povezuje protagonistica te obilježja razdoblja, kao i pomak u njezinu životnu iskustvu. Kako se primarno razmatraju kraljevski skandali, a manje kraljičina vladavina i društveno-kulturni procesi, cjelina djeluje odveć digresivno i nekoherentno.

    Recentna sezona ima ponešto krivo odabranu glumačku postavu. Nakon odličnih Claire Foy i Olivije Colman, koje su uvjerljivo „skinule“ mimiku, geste, način govora i suzdržanost Elizabete II, Imelda Staunton (Vera Drake) odveć trepće te je dočarava kao dragu baku iz susjedstva. Jonathanu Pryceu (Evita) nedostaje odlučnosti i držanja njegovih prethodnika Matta Smitha i Tobiasa Menziesa. Elizabeth Debici (Widows), inače jako dobra glumica, sporadično upada facijalnim ekspresijama u glumački manirizam, a Dominic West (The Wire) sasvim je neobičan glumački odabir za utjelovljenje Charlesa, tim više što nema nikakvih fizičkih sličnosti s njim. Situaciju spašavaju Jonny Lee Miller (Trainspotting) koji je vrlo dobro odigrao Johna Majora te odlična Lesley Manville (Secret & Lies) u ulozi princeze Margaret.

    Kruna 5, čini se, najviše će zadovoljiti ljubitelje televizijskih sapunica te pasionirane pratitelje tračeva s kraljevskih dvorova.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 24. studenog 2022.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji