Ni vizualna pedantnost i raskoš ne uspjevaju sakriti sadržajnu prazninu

Sluškinjina priča (The Handmaid´s Tale), sezona 5, (2017-2022.), Hulu, HBO Max, Disney+

• 

  Iskušavajući strpljenje gledatelja, Sluškinjina priča uspjela je dogurati do pete sezone. Poprilično je to težak poduhvat kada uzmemo u obzir da je fabularni materijal romanesknoga predloška iscrpljen u prvoj sezoni pa se autor Bruce Miller morao domišljati na različite načine što će se dalje dogoditi s Fredovom/June Osborne te teokratskim Gileadom. Nekako mu to nije krenulo za rukom. U romanesknom je predlošku spisateljica Margaret Atwood glavnu protagonisticu nastojala prikazati uprosječeno, dakle kao prosječnu i tipičnu srednjeklasnu urbanu ženu svoga doba, koja promišlja o svom novonastalom položaju, nastoji donekle prkositi situaciji u kojoj se našla na neposredan način, no nikako nije osoba od akcije. Priznat ćete, za komercijalni film i televiziju to je jako teška pozicija junakinje jer pasivnost može rezultirati monotonijom za gledatelja. Stoga je Miller nastojao učiniti kompromis između romaneskne neaktivnosti te određene akcionosti koju televizija traži. Fredova/June Osborne u tumačenju Elizabeth Moss postavljena je kao osoba snažnoga karaktera i prkosa koji, kako vrijeme prolazi, dolazi sve više do izražaja. Napose se to očitovalo na facijalnim ekspresijama Moss, koje je serija prečesto nastojala istaknuti krupnim planovima, želeći reći da je posrijedi priča lika a ne u tolikoj mjeri djelovanja.

  Međutim, ako želite priču razvući nepotrebno na previše sezona a nemate ideja kako da to učinite na odgovarajući način, morat ćete ubaciti određene akcijske segmente u fabulu. Tako June nastoji pobjeći, pa neki put ne uspije, a kada i uspije, onda je hvataju i tako se to naokruglo vrtilo dok napokon nije uspjela uteći u Kanadu, nakon čega smo se ponadali da će popustiti nasilje i tortura nad ženama kojima nas je Miller tako predano i gotovo fetišistički izlagao. Koncept lovca i lovine s vremenom je postao izrazito repetitivan da je rezultirao gledateljskim zamorom.

  

  U četvrtoj i petoj sezoni June se dakle našla u željenoj Kanadi pa je serija nastojala staviti naglasak na traumu koju su ona i druge protagonistice iskusile u Gileadu te različite načine kako se s njom nositi. Navedeno nikako nije lako, jer u Kanadi ujedno borave i njezini dušmani Fred (Joseph Fiennes) i Serena Joy Waterford (Yvonne Strahovski), što situaciju čini posebice napetom, osobito nakon što je u četvrtoj sezoni June lišila Freda života te pretvorila trudnu Serenu u udovicu.

  U recentnoj sezoni protagonistica se osjeća nezadovoljnom jer je odvojena od kćeri Hannah, koja se u školi za žene u Gileadu uči kako postati dobrom suprugom i majkom. Istodobno Serena nastoji djelovati kao neformalna ambasadorica Gileada u inozemstvu te predstaviti njegove grozomorne doktrine u pozitivnom svjetlu. Zapovjednik Joseph Lawrence (Bradley Whitford) pokušava liberalizirati Gilead tako što po uzoru na Kinu i Hong Kong želi stvoriti sustav jedne države s dva modela upravljanja, pa gradi naselje na otoku na kojem neće vrijediti isti zakoni kao u ostatku države, a u svrhu podilaženja međunarodnoj zajednici i povratka prebjega. Miller je iz nekog razloga zaista umislio da je to dobar podzaplet, bez da porazmisli o tome kako on uistinu djeluje. Zar bi se itko tko je osjetio krvavu teokratsku diktaturu, zaista želio vratiti u takvu državu kako bi živio u getoiziranom području, strepeći kada će manijaci promijeniti mišljenje? Pogađate, June intenzivno počinje promišljati o povratku jer bi na taj način, smatra, mogla biti bliže starijoj kćeri. Pred kraj sezone Miller ipak odustaje od ovoga podzapleta koji ne vodi nigdje, a odlučuje potencirati fabularnu liniju vezanu uz kanadsku rastuću ksenofobiju te negativan odnos prema izbjeglicama iz Gileada, koja ima potencijala, no on nije dovoljno iskorišten jer se previše vremena izgubilo na nepotrebne elemente zapleta u prvome dijelu sezone.

  

  Osim toga, junakinja završava u ambivalentnom odnosu sa Serenom nakon što biva oteta, a potonja intrigantno u Kanadi biva postavljena u neformalan položaj sluškinje, čime se sugerira da sada iz prve ruke može iskusiti kako su se žene u Gileadu osjećale zbog državnoga uređenja kojemu je i sama pridonijela. U slučaju Serene posljednjih se nekoliko sezona javlja izrazita scenaristička nekonzistentnost, koja se ogleda u scenarističkoj nemotiviranosti, napose evidentnoj u njezinu odnosu naspram sada već pokojnoga Freda, kojega se jednom odriče pa ponovno traži njegovu zaštitu da bi u konačnici poželjela vratiti se u Gilead.

  Miller se neprestano muči s fabularnom kombinatorikom te naočigled ne zna kako bi dalje razvijao priču, koja se nepotrebno razvlači na deset dugih epizoda u kojima se malo toga događa. Navedeno nastoji biti zakamuflirano putem ideje da je naglasak stavljen na odnose među likovima, pa se tako neprestano potenciraju razilaženja u mišljenju June i supruga joj Lukea (O-T Fagbenle). No evidentna je činjenica da je serija izgubila dah te bi je što prije trebalo privesti kraju jer jednostavno joj opada relevantnost te upada u bizarnu fabularnu kombinatoriku koja nema osobitoga smisla. Primjerice Serenin boravak kod obitelji Wheeler kao da je izvučen iz nekoga jeftinoga camp horor ostvarenja, koje se vrti oko izrazito jezivoga bračnoga para krajnje bizarnih obrazaca ponašanja. Prevelik je naglasak također stavljen na potenciranje planova lika, napose krupnjake lica Elizabeth Moss te njezinih ekspresija, koje opasno prijete pretvoriti se u facijalni grč, a u recentnoj sezoni ih je više nego inače.

  Nigdje se toliko ne vidi problematičnost serije koliko u njezinu audiovizualnom sloju. Sluškinjina priča je kroz pet sezona zadržala konzistentan, razrađen i raskošan vizualni izgled, koji ulazi u domenu kinematografizacije televizije pa serija nastoji izgledati izrazito filmično i skupo. Pedantno osmišljeno osvjetljenje, upečatljivo korištenje boja, kutovi snimanja i pokreti kamere kao i dizajn zvuka koji naglašavaju stanja protagonistica te otkrivaju njihov unutarnji svijet, naglasak na potenciranju specifične atmosfere, vizualno diferenciranje mjesta radnje te likova i njihovih svjetonazora sastavni su dio serije, što u petoj sezoni, više nego ranije, postaje samo sebi svrhom. Iz audiovizualne točke gledišta sve izgleda pedantno osmišljeno, no ne može sakriti sadržajnu prazninu, propuh u priči, likovima te idejnom sloju.

  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 11. studenog 2022.

Piše:

Dejan
Durić