Zabavna i dinamična dvorska serija za eskapistički užitak
Carica (The Empress), Netflix, 2022.
-
Miniserija autorica Katharine Eyssen i Lene Stahl, snimana u njemačkoj produkciji za Netflix, na vizualno vrlo svjež način pristupa životu Elisabeth od Austrije, koju su od milja zvali Sissi. Omiljena carica, koja se teško prilagođavala životu na austrijskom dvoru, zakulisnim igrama, posesivnim svekrvama, zarana je postala popularno-kulturalna ikona te odraz borbe protiv tiranije prošlosti i tradicije. Njezin status u popularnoj kulturi dodatno je ojačan gledanom filmskom trilogijom, snimljenoj pedesetih godina prošloga stoljeća u austrijskoj produkciji. Sissi (1955), Sissi – mlada carica (1956) i Sissy – vjerne godine carice (1957) redateljski potpisuje Ernst Marischka, a Romy Schneider utjelovljuje povijesnu ličnost. Filmske Sissi bile su raskošno producirane melodrame, koje su znale na koji način podilaziti publici. U tom je kontekstu Europa imitirala Hollywood te njegove stilske i formalne obrasce, stvarajući glamuroznu i raskošnu produkciju o teškom probijanju kroz život znamenite ličnosti.
Naspram takvih sentimentalizirajućih narativa, namijenih kišnim nedjeljnim poslijepodnevima te blagdanskim ozračjima, serija Eyssen i Stahl odabire drugačiji pristup, koji bi trebao biti u dosluhu sa suvremenim dobom te svjetonazorom današnje, napose mlade publike. Sudeći prema završetku šeste epizode, nije izgledno očekivati da će priča Carice stati samo na jednoj sezoni, pošto se priča prekida u napetom i za protagonisticu (Devrim Lingnau) prijelomnom trenutku. Ostavljamo je u situaciji kada treba odlučiti hoće li, trudna, zaista napustiti supruga Franza Josepha (Philip Proisant) i dvor ili će mu se vratiti te pokleknuti pred zahtjevima njegove autoritativne i vječno namrgođene majke Sophie (Melike Fotoutan), koja vjeruje da niti jedan od njezinih sinova nije sposoban biti vladarom jedne od najvećih onovremenih europskih sila.
Autorice odabiru nekonvencionalniji pristup biografskom žanru. U prvoj sezoni uzimaju jedan segment protagonističina života koji s razlogom, s obzirom na vrijeme radnje, vežu uz motiv braka. Mlada Elisabeth crna je ovca u obitelji, koja više cijeni vlastitu slobodu od imperativa unosne udaje, koja je za djevojke onoga doba bila glavni zadatak. Time se u priču odmah uvodi odrješit ženski lik koji želi upravljati svojom sudbinom, umjesto da upravljaju njom, što se vidi prema njezinim za ono doba atipičnim postupcima. Brak s mladim Franzom Josephom, nakon početnih peripetija, također predstavlja iznimku jer je posrijedi zajednica zasnovana na ljubavi, što je neočekivano za aristokratske slojeve spomenutoga vremena, gdje je brak prije svega predstavljao vrstu praktičnoga saveza: političkoga, ekonomskoga, vlastodržačkoga te mu je u konačnici svrha bila produljenja loze.
Život na dvoru daleko je od romantičnih i bajkovitih narativa o prinčevima i princezama te ovisi o iskustvu i mogućnosti balansiranja između različitih interesnih skupina. Pritom je ljubav sama po sebi najmanje bitna. Stoga prva sezona nastoji pratiti put junakinjina prilagođavanja dvorskome životu, što nikako ne uspijeva. U pozadini njezine intimne drame odvijaju se složene društvene preturbacije – ratni sukobi Francuske i Rusije te očekivanja čiju će stranu zauzeti Habsburška Monarhija, kao i sve veće nezadovoljstvo siromašnih društvenih skupina koje smatraju da ih aristokracija bespoštedno iskorištava te drži u nepovoljnom položaju.
Sissi će se kroz seriju nastojati istodobno isprofilirati kao feministička i narodna junakinja. Pokušat će ostati dosljedna sebi te se oduprijeti nastojanjima Sophije, koja je želi učiniti sebi podložnom te pokornom suprugom i majkom da bi nastavila kraljevsku lozu. Odnos s Franzom Josephom uvjerljivo je iznijansiran, sugerirajući da Sissi možda bolje razumije državne potrebe od supruga, posebice šire narodne mase, kojem će u završnici dati do znanja da je kukavica koja nema snage niti volje oduprijeti se kontroli vlastite majke, koja je u fabulu uvedena gotovo kao odraz kakve gotičke negativke. S druge strane Elisabeth, za razliku od ostatka aristokracije, shvaća da se razborit vladar treba nastojati približiti običnim ljudima a ne držati distancu naspram njih, te da represivan državni aparat nikako ne može predstavljati dobro i uspješno rješenje za ekonomsko i socijalno nezadovoljstvo. Eyssen i Stahl stvaraju svojevrsni paralelizam između položaja Sissi i podređenih klasa u Monarhiji jer su oboje izloženi nehumanom i ograničavajućem tretmanu. Ujedno uspijevaju i dobro okarakterizirati lik Franza Josepha te njegovu suočenost s brojnim osobnim i državničkim dilemama te nastojanjima za modernizacijom države u dosluhu s novim industrijskim dobom i njegovim tekovinama.
Kolikogod serija nastojala u razmatranje uzeti društveno-ekonomsku problematiku, to čini na poprilično naivan način. Carica temeljno naglasak stavlja na naslovnu protagonisticu, njezine interpersonalne odnose, život i relacije na dvoru, a kao element uzbudljivosti umeće se društvena problematika kako bi se priča začinila, kako bi joj se dala doza krize u trenutku koje se odvija ljubavna priča veća od života. Djelo se zapravo vrlo površno, tek uzgred dotiče uvjeta i života nižih klasa, a navedeno je u priču uvedeno kako bi se junakinja mogla isprofilirati kao spasiteljica naroda, ona koja nosi drugačiji senzibilitet od okoštale vladarske obitelji.
Pritom autoricama nije važna povijesna vjerodostojnost, pa cjelina predstavlja dinamičan spoj fikcije i fakcije, što je na tragu popularnih serijalnih naslova poput Bridgertona (2020–2022) autora Chrisa Van Dusena i recentne ekranizacije Jane Austen Persuasion (2022) redateljice Carrie Cracknell, koji se odvijaju u prošlosti. Dok su potonji naslovi upadali u nepotrebni kič i političku korektnost, Carica fikcionalizaciju povijesti čini na mnogo odmjereniji i elegantniji način – kako kroz sadržajne aspekte, tako i kroz audiovizualne strategije uobličavanja djela. Kostimografija i scenografija neprestano tako naglašavaju nekonvencionalni karakter junakinje, pokretna kamera i različiti tipovi vožnji pojedinim epizodama daju potrebnu dozu dinamizma, ocrtavaju osjećaje likova te kaotičnu i nesigurnu narav života na dvoru.
Carica je produkcijski raskošno ostvarenje u kojem se s jedne strane pazilo na povijesno ozračje, a s druge strane unose se brojne sitne subverzije naspram povijesnoga materijala. Serija Katharine Eyssen i Lene Stahl predstavlja guilty pleasure, eskapistički užitak koji počiva na očekivanim fabularnim premisama te konvencionalnim fabularnim okidačima poput dvorskih spletki, bratskog suparništva, posesivnih majki, infiltriranih revolucionara, političkih i socijalnih nemira, ljubomornih i posesivnih likova, no unatoč tome dobro je napisana, napose dinamični dijalozi, te je odlično odglumljena, a njezina je zabavljačka funkcija vješto i odmjereno izvedena da ne zaglupljuje publiku.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 31. listopada 2022.
