Eklektičan i provokativan debitantski uradak izdašne žanrovske erudicije

Divljaci, red. Dario Lonjak, Hrvatska, 2022

• 

  Dugometražni filmski prvijenac Darija Lonjaka žanrovski se označava akcijskom komedijom. Međutim, to žanrovsko preklapanje ne opažamo tijekom čitavoga filma. Naznačena komičnost ustupit će mjesto akciji – što je opet vrlo nespecifično za domaći film poglavito sklon drami. I kao što se redovito piše o ovom filmu – i u vrijeme nastanka, putem propagandnih materijala, pa i u dosadašnjim recenzijama, namjera je autora i bila stvoriti drugačiji film. Kada Zolja (Alen Liverić), Jasmin (Branko Janković) i Mali (Borko Perić) krenu u pljačku benzinske crpke negdje u ruralnim dijelovima Hrvatske, čine to da bi skupili novac za odlazak na finale Svjetskoga prvenstva u Rusiji. No pljačku im osujeti mjesni policajac (Dražen Mikulić) i nađu se u bijegu, prvo automobilom a zatim pješke kroz šumu. Pritom prijeđu u Bosnu i Hercegovinu i skrivajući se u kamionu zateknu u terorističkom kampu koji vodi Enver (Dejan Aćimović). Štura je to okosnica fabule ovoga filma čijega su scenarija potpisnici Velimir Grgić, Ivo Balenović i sam Lonjak.

  Ako se u prvom dijelu filma Divljaci mogu učiniti kao domaća varijanta žanrovskih arhetipova – pljačka koja krene krivo, potjera, sukob s policajcem, skrivena vožnja središnjega trojca kamionom postaje poput mitskoga prelaska iz običnog u specijalan svijet. I upravo u vožnji nešto više saznajemo o samim protagonistima, ali se prigodom susreta s teroristima sve stubokom mijenja. Zolja se iznova definira akcijskim principima, Jasmin je bojažljiv i nespretan, a Mali u bijegu strada od eksplozije potezne mine. Percepcija terorista, kao i njihovi postupci, seže u raspon od karikiranja do egzistencijalne opasnosti zbog fundamentalizma.

  

  Pojavljuje se i ženski lik Ane (Maja Jurić) koja misli da je Zolja špijun i želi da ju odvede iz kampa i u drugačiju egzistenciju. Između komedije, drame i akcije autori posežu za motivom filma kao prijelomnoga vizualnoga medija jer, jedan od terorista malom digitalnom kamerom snima neka zbivanja, što opet može biti povod duhovitim opaskama. A i usporedno ispitivanje Zolje i Jasmina povezano Enverovom prisutnošću postaje i retoričnim redateljskim postupkom. I dok teroristi smišljaju kako izvesti poguban napad tijekom samoga finala a Zolja pokuša pobjeći, zbivanja se uskovitlaju, akcija postaje prijelomnom, a protagonisti bježe kroz stare tunele JNA – njihovo djelovanje ispod razine zemlje iznova dobiva mitske konotacije. Unatoč novoj razini arhetipske strukture akcijskoga predznaka, ne zazire se ni u iznenađenjima, kao što je završno, pa se izbjegava i redundantnost ili predvidljivost.

  Premda se može ustvrditi da scenaristički predložak nije sasvim cjelovit – nedostaje mu više slojevite karakterizacije i potpuna preciznost strukture zapleta, sasvim je jasno da Dario Lonjak u redateljskim postupcima pokazuje nadarenost i kvalitetu. Bez suvišne transparentnosti i s dostatno retoričnosti, oslonio se postmodernistički i sasvim filmofilski na naslijeđe sedme umjetnosti – i domaće i svjetske, dakako s naglaskom na američku. Primjerice, razvidan je oslonac o poetiku Waltera Hilla, koja ipak nije dublje razrađena. Ipak, čini se da je Lonjak samosvojan autor a ne tek epigon, unatoč jasnoga eklekticizma i filmske i izdašne žanrovske erudicije. Evokativnost i ugođaj snimateljskoga rada Mirka Pivčevića je više nego dobra, akcijska struktura montaže Ivora Sonje učinkovita, baš kao i scenografija Antonija Patljaka ili pak kostimografija Branke Tkalčec. Zanimljiva je i glazba Bojana Petkovića u variranju raznih glazbenih idioma.

  

  U glumačkome postavu zasigurno su najdojmljiviji Alen Liverić kao Zolja i Dejan Aćimović kao Enver. I dok Borko Perić, unatoč činjenici da glumi dvije uloge – Maloga i jednog od terorista, nije dobio isuviše prostora, Branko Janković je uvjerljiv u ulozi Jasmina. Šteta je i što uloga Maje Jurić nije kompleksnija, premda je to mogla, čak i trebala biti. Tako naposljetku Divljaci doista jesu drugačiji hrvatski film, a ne treba zanemariti da mu u nekim segmentima ne nedostaje ni provokativnosti, iako se potpisniku ovih redova čini da nije i sasvim cjelovit, odnosno da je mogao biti i bolji.

  © Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 25. srpnja 2022.

Piše:

Tomislav
Čegir