Nostalgičan i socijalno osjetljiv akcijski kino-hit s dobro uklopljenim humornim elementima

Specijalna dostava (Special Delivery), red. Dae-min Park, Republika Koreja, 2022



  • Prvoga dana 24. izdanja talijanskoga Far East Film Festivala, koji se ove godine održao u hibridnom izdanju, prikazan je nakon službenog otvorenja i južnokorejski film Special Delivery. Film je to redatelja i scenarista Parka Daea-mina, u produkciji Kima Bonga-seoa, s Park So-dam, Song Sae-byeok i Kim Eui-sung u glavnim ulogama. Montažu potpisuje Kim Sun-min, a glazbu Hwang Sang-jun. Film je dosad prikazan na festivalima kao što su Fantasy Filmfest Nights i Rotterdam International Film Festival, a trenutno je nominiran u dvije kategorije na 58. Baeksang Arts Awards – za  najbolju žensku ulogu i za tehnički aspekt, odnosno martial arts vještine.

    Nakon prvih dvaju filmova – Private Eye i Seondal: The Man Who Sells the River, ovo je redateljev treći film, a kako je i sam izjavio, uzore vidi u redateljima kao što su Oscarom ovjenčani Bong Joon-hoo i Takeshi Kitano, koji je na ovogodišnjem izdanju FEFF-a primio Golden Mulberry – nagradu za životno djelo. S obzirom na to da je redatelj Dae-min izjavio i kako želi snimiti blockbuster, čini se kako je u svojem naumu uspio, a tome u prilog ide i činjenica da je trenutno Special Delivery četvrti film po zaradi u Koreji. Osim prikazivanja na festivalima, film je dostupan na platformama kao što su IPTV, TVING, NAVER TV te KakaoPage Go.

    Film donosi priču o Eun-ha, 28-godišnjakinji koja u Busanu radi kao vozačica, to jest dostavljačica, no samo za specijalne dostave – one koje normalna poštanska dostava ne radi, kako i sama kaže. Njezina je učinkovitost u dostavljanju stopostotna, a u svojem je poslu vrlo učinkovita i bez greške, reći će njezin šef koji smatra kako ga je nadmašila, jer je bolja nego što je on to bio u svojim najboljim danima. Ipak, jedna će naručena dostava iz Seula do Busana, osim uobičajene jurnjave autima i adrenalina koji je sveprisutan, sve promijeniti, a svojim će angažmanom privući pažnju organa reda i onih koji taj red svojim sumnjivim i ilegalnim aktivnostima narušavaju. Iako se ovdje radi o tipskoj priči kakvu smo već mogli vidjeti, jer film po mnogočemu nalikuje rage-road znamenitim akcijskim uracima kao što su Bad Boys, Policajac s Beverly Hillsa, Smrtonosno oružje ili domaći južnokorejski Taxi Driver koji je bio korejski kandidat za Oscara 2017. godine, redatelj je ipak uradio dobar posao, a rezultat je pravi blockbuster, kino-hit kojeg se ne bi posramio niti jedan holivudski studio.

    S obzirom na to da radnja donosi zavrzlamu oko velike količine novca, što je predmet rage road potjere koja se zbiva u autu, žanrovski možemo govoriti o krimi-filmu i njegovom akcijskome podžanru, a uz to film također, kao što to nerijetko biva s akcijskim obrascem, uključuje i dobro uklopljene manje humorne elemente.

    Već u prvim kadrovima filma dobivamo uvid u način djelovanja protagonistice i njezin posao, a potom film otvara pjesma znakovita naziva Can You Drive?, koja nostalgičnim zvukom priziva neka prošla vremena. Takva glazbena nota, koja se u filmu inače javlja više puta, na samome početku ostavlja neki zarazan dojam nostalgije te neodoljivo podsjeća na američke akcijske filmove s kraja osamdesetih i devedesetih godina općenito, kao i na neke ranije spomenute naslove.

    Što se tiče kamere, svakako je žanrovski pripadajuća – brza, okretna te često koristi približavanja i udaljavanja, poput kadra u kojem se na samome početku prikazuje protagonistica u autu kako vozi na mostu, a potom se kamera udaljava od mosta dok ga ne vidimo u totalu, da bi se kasnije, već u sljedećem kadru, ta ista kamera s razdaljine mosta prebacila i/ili približila na njezina šefa koji iz svojeg ureda dogovara unosne ali i opasne poslove iz kojih Eun-ha uvijek izvlači živu glavu. U takvoj jurnjavi autom potrebno je, jasno je, biti dobar vozač, okretan, brz, no i onaj koji predviđa i promišlja o onome što bi se moglo dogoditi ili kako što izbjeći. U jurnjavi gradskim i nacionalnim cestama Eun-ha zadržava osobinu svojstvenu kulerici, frajerici koja manevrira vozilom kao da je u njemu rođena, a nerijetko i usput uspije posrkati i piće na slamku koje se, zanimljivo, nikad ne prolije, što je upravo svojevrsna potvrda njezine vješte vožnje i lika kulerice.

    Na svojem specijalnom zadatku protagonistica dobije neočekivanu specijalnu dostavu koja se proteže od Seoula do Busana, a spletom okolnosti mora se brinuti za maloljetnog dječaka čiji otac zbog povezanosti s ilegalnim radnjama strada. Iako je očev profil nepotpun zbog njegove sudbine, ipak je dovoljan kako bi se ocrtala njegova ljubav prema malodobnome sinu kojem je otac jedina obitelj. Zašto je otac, inače uspješan sportaš, bio upleten u nezakonite radnje ne saznajemo, što u ovome slučaju nije nužno propust ili manjkavost, a pojašnjavanje te činjenice ili aspekta njegova lika i djelovanja moguće da bi pridodalo značenju radnje.

    Odnos protagonistice i njezina šefa, od kojeg stalno traži povišicu, također je dovoljno ocrtan. Iako se površinski čini da je glavna odlika njezina šefa sebeljublje u smislu profita i zarade a manje nagrada dobroga radnika, njihov je odnos ipak više od onog šef-radnik/ca, što iščitavamo pred sam kraj filma, koji je tragičan. Također, na temelju priče šefa o protagonistici saznajemo njezinu životnu pozadinu i težak životni put koji ju je doveo od totalitarnog sjevernokorejskog režima do slobodnijeg, modernijeg i naprednijeg južnog dijela toga poluotoka, a upravo su takva životna situacija i nedaće napravile od nje debelokošca, onog koji je vrlo snalažljiv, ima instinkt i nagon za preživljavanjem te je iznimne fizičke spreme/snage i okretnosti/borbenosti.

    Iako to ostaje potpuno neizrečeno, posve je jasno da njezin neočekivan kontakt s maloljetnim sinom sportaša te činjenica da ostaje siroče izazove u njoj neku suštinsku empatiju koja ju podsjeti na njezin život i na njezinu borbu, kao i na činjenicu da u životu zapravo jedino ima mačka, dok su njezin šef i radni kolega, afrički imigrant-mehaničar, jedine osobe s kojima i stupa u bilo kakav (dublji) kontakt.

    Film je također, možemo reći, svojevrsna kritika jednoga sustava, onog koji svim građanima jamči jednakost i pravdu i koji treba održavati red, a u kojem također ima različitih – od onih pokvarenih kojima je ispred svega profit, do onih koji predstavljaju oličenje morala i zakona koji se uvijek jednako provodi i za sve. U tome smislu detektivka s više nacionalne instance opozicija je lokalnome policajcu, glavnome detektivu. Sve uloge redom donesene su vrlo dobro, a posebice se ističe maloljetni sin sportaša, Eun-ha koju tumači Park So-dam koja je u Koreji sve popularnija nakon njezina istaknuta i nagrađena nastupa u Oscarom nagrađenom južnokorejskom hitu Parazit, zatim negativac kojeg tumači Song Sae-beyok te detektivka iz viših redova.

    Film Specijalna dostava kroz priču o iskvarenome južnokorejskome dijelu sustava koji bi trebao značiti red, zakon i pravdu zapravo propituje neka opća sveprisutna pitanja i probleme – imigranata, samaca, povjerenja, empatije – te donosi već dobro prožvakanu i poznatu priču u južnokorejskome ruhu, onu koja ipak neće ostaviti nezadovoljna gledatelja.

    © Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 16. lipnja 2022.

Piše:

Ervin
Pavleković

kritike i eseji