Kvalitetan i realističan prikaz tmurne hrvatske svakodnevice

Šutnja, red. Dalibor Matanić, 1. sezona, (2021-2022.), po motivima romana Izborna godina Drage Hedla



  • Dalibor Matanić ima veliku naklonost prema gradovima koji se rastaču iznutra i izvana. Nakon Rijeke u Novinama i njezine vječne kiše te oronulih fasada koje prijete da se prolaznicima obruše na glavu, preko imaginarnoga Nuština zastalog u socrealističkom vakuumu u Području bez signala, na red je došao Osijek, koji je postao poprište radnje kriminalističke priče temeljene na motivima romana Izborna godina Drage Hedla. U seriji koju autorski potpisuju Miodrag Sila i Nebojša Taraba – producentski dvojac koji stoji iza Novina, a scenaristički Marijan Alčevski (Uspjeh), slavonska prijestolnica postaje odredište unosne i međunarodno razgranate trgovine ljudima te maloljetničke prostitucije, što postaje fabularni okidač za zamršenu priču koja povezuje visoku politiku i društveno podzemlje.

    Kriminalistički žanr, unatoč tome što često primarno želi zabaviti svoje čitatelje ili gledatelje, redovito je vezan uz društveni realizam ili barem njegov pokušaj. Priče o svijetu koji je izbačen iz ravnoteže te nastojanje da se ona povrati hvatanjem i kažnjavanjem prijestupnika, često su govorile o različitim vrstama kriza u kojima se isprepliću društveno, političko i ekonomsko. Prikaz gradskoga prostora u Šutnji tako štošta implicitno otkriva o gradu, njegovoj ekonomiji, kulturi, stanovnicima i njihovu mentalitetu. Kao u slučaju Rijeke ili Nuština, grad nije doživljen i prikazan kroz svoje turističke adute, nego uniformirane kvartove, zabačene ulice i dvorišta, oronula pročelja te dostatnu dozu urbanoga sivila, koje upućuje na tmurnu hrvatsku svakodnevicu koja posrće pod teretom političkih i ekonomskih problema.

    Svoje mjesto u priči našli su korumpiranost državnih institucija, nesposobnost socijalne službe, nezaposlenost, nastojanja mladih obitelji da si osiguraju egzistenciju i stambeno pitanje u nimalo perspektivnom okruženju, političko kadroviranje, odnos prema ženama te posljedice ratnih zbivanja devedesetih godina prošloga stoljeća. Potonje nisu samo ostavile psihološke tragove, kao u slučaju Igora Kožula (odlični Zlatko Burić), nego su stvorile i novu društvenu skupinu poslovnih ljudi i političara, koji su profitirali na ratu i tranziciji.

    Primjerice, u prvoj epizodi novinar Stribor (odličan Goran Bogdan) odlazi utjecajnom lokalnom političaru Ivanu Horvatiću (Leon Lučev) koji ima nacionalne ministarske ambicije te u tijeku izborne kampanje presudne po karijeru traži od njega da mu kao ghost writer napiše autobiografiju. Ambiciozni novinar, koji se osjeća podcijenjeno s obzirom na odnos poslodavca prema njemu, želi biti potpisan na koricama knjige jer vjeruje da će mu autorstvo biografije donijeti prepoznatljivost te otvoriti poneka vrata za napredak u karijeri koja stagnira. Pritom laska političaru da u njegovoj demokršćanskoj agendi vidi mogućnost za razvoj i boljitak države. Horvatić, u odličnoj glumačkoj kreaciji Leona Lučeva, podosta podsjeća na nekadašnjeg osječkoga vladara Branimira Glavaša. Živi u raskošnoj vili koja svojom stiliziranošću sasvim odudara od tonova kojima je evociran grad i njegov život. Pritom implicitno otvara pitanja o porijeklu imovine i načinu bogaćenja ljudi kojima je domovina redovito na usnama, jer se na domoljublju na ovdašnjim prostorima uvijek dobro profitiralo.

    Serija je narativno razvedena te se odvija na dvama prostornim planovima, koji se međusobno zrcale. Prvi je vezan u uz spomenuti Osijek, gdje se prema žanrovskim parametrima javlja inicijalno ubojstvo, koje potom slijedi niz novih za koje se u konačnici ispostavlja da su međusobno povezana. Istražuje ih detektivski dvojac Vladimir Kovač (Ivan Milas) i Vesna Horak (Sandra Lončarić), dok im često prepreke čini sumnjivi i oportunistički nastrojen policijski načelnik Jakić (Mijo Jurišić), inače tipski lik. Karaktere detektiva u prvoj sezoni Alčevski nije dostatno profilirao, pa su svedeni na žanrovska opća mjesta. Kovač se upravo razveo te ima bolesnu majku, a Horak živi samotnim životom. U početku su oprečno postavljeni te imaju različito poimanje oko prvoga zločina: njegovih motiva te eventualnih počinitelja, no oboje protagonista podjednako osjećaju bijes i frustraciju zbog nemoći da pomognu žrtvama.

    Drugi plan vezan je uz Kijev te Olgu (Ksenija Mišina), direktoricu zaklade za pomoć siromašnim djevojkama Romanchenko, te Horvatićevu suprugu. Njezina nećakinja Katia (Dariana Dontsova) nestaje u Kijevu te joj leš pronalaze u Osijeku. Drugi krak istrage vrši se u ukrajinskoj prijestolnici, a vode ga Olga i njezin tjelohranitelj Nikolaj (Viktor Saraykin). Pritom lik Stribora funkcionira kao poveznica između dviju razina istrage za koje se pretpostavlja da su međusobno povezane. U njegovu slučaju poslovni interes za dobrom pričom ubrzo zamjenjuje nevjerica oko razmjera koruptivne hobotnice koja je uključena u kriminalni poduhvat.

    Narativno je serija dobro izbalansirana. Osječki i kijevski segmenti radnje uvjerljivo su isprepleteni te se nadopunjuju vodeći postepeno do rasplitanja zamršene međunarodne kriminalne mreže. Matanić kao u Novinama i Području bez signala poseže sa serijalnim formatom, što znači da epizode ne mogu stajati same za sebe jer ne čine zaokružene fabularne cjeline, nego se moraju pratiti u kontinuitetu jer tek na razini sezone tvore cjelinu priče, koja kraj ostavlja donekle otvorenim kako bi se mogla dodati naredna sezona.

    Iako je u prošlosti kriminalistički žanr preferirao epizodičan format, u razdoblju „kvalitetne televizije” gotovo se u potpunosti opredjeljuje za serijalni, koji otvara bolje mogućnosti za koncipiranje višeslojnijih i složenijih priča te podrobnije karakterizacije likova, kao i panoramskoga zahvata u probleme određenoga vremena i prostora. Šutnja te mogućnosti uvelike iskorištava, unatoč katkada nedovoljnoj scenarističkoj dorađenosti pojedinih likova, pa vrlo dobro funkcionira kao djelo koje secira simptom jednoga vremena. Pritom Matanić uvjerljivo vodi kriminalistički segment priče kao i odnose među protagonistima, oblikujući seriju koja produkcijskom razinom te kvalitetom može parirati brojnim recentnim stranim kriminalističkim serijama.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 28. travnja 2022.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji