Strahote američkog evangelizma i perverzija američkoga sna
The Eyes of Tammy Faye, red. Michael Showalter, SAD, 2021.
-
Prije igranofilmskog The Eyes of Tammy Faye (2021) redatelja Michaela Showaltera (The Big Sick) postojao je dokumentarni The Eyes of Tammy Faye (2000), koji potpisuju Fanton Bailey i Randy Barbato, a čiji je narator RuPaul Charles, slavni drag queen, koji među ostalim vodi trenutačno vrlo popularan reality program RuPaul`s Drag Race, koji do danas broji čak četrnaest sezona. Zasigurno se pitate što je queer-ikoni intrigantno u životu i djelu slavne i uspješne teleevangelistice Fammy Taye Bakker a potom Massner, koja je sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća nesmiljeno žarila i palila teleevangelističkom scenom Sjedinjenih Država zajedno s kasnije posrnulim joj i ubrzo bivšim suprugom Jimom Bakkerom?Dvojac je nakon koncipiranja televizijske emisije The PTL Club 1974. godine postao najpoznatijim televizijskim propovjedničkim parom, a u dodatku je Tammy Faye gradila uspješnu karijeru pjevačice duhovne popularne glazbe, da bi zajedno sa suprugom osnovala i kršćanski tematski park Heritage USA (1978). Posebice se njihov uspjeh rasplamsao nakon dolaska Ronalda Reagana u predsjednički ured, kada je sklopio neslavni i problematični pakt s evangelistima, što je uvelike utjecalo na porast vjerskog ekstremizma i neokonzervativizma u SAD-u.
Međutim, Tammy Faye ponešto se razlikovala od tipičnih evangelista propovjednika. Kao prvo, posrijedi je bila žena u muškom okruženju, koje je smatralo da bi se trebala baviti „ženskom problematikom”, primjerice obiteljskom, te se primarno obraćati ženskoj publici. Pritom velike teme, od krucijalne važnosti za društveni i politički život zemlje, treba prepustiti muškarcima koji znaju kako se one obrađuju. Ne smijemo smetnuti s uma da je teleevangelizam u SAD-u snažno razvijen te ima veliki politički utjecaj na mnijenje ultrakonzervativnih i fanatično usmjerenih kršćanskih slojeva pučanstva. Stoga ovaj oblik utjecaja označava moć, ali i još jednu bitnu i nezanemarivu stvar koja se često ostavlja po strani jer se kršćanstvo doživljava kao dobrotvorno i altruistično – financijsku dobit. Navedeno nitko nije bolje shvaćao od Jima Bakkera, koji nije kao njegovi suputnici toliko patio od političke važnosti koliko mu je bilo stalo do raskošnoga i mondenoga načina života, pa je konačnici pogubio konce iz ruku te završio u novčanim malverzacijama. Supruga mu i on vodili su ekscesno raskošan i skupocjen način života. Tammy Faye je tako bila ultimativna kraljica kiča, koja je obožavala napadne boje, kričave i šarene odjevne kombinacije, a iznad svega sva moguća i nemoguća krzna. Navedeno ju je činilo upadljivom i napadnom, što je odudaralo od tadašnjih ideala telepropovjednica, koje su se prema krutim vjerskim pravilima trebale odlikovati decentnošću a ne šarenom i istaknutom šminkom koja je plijenila svekoliku pažnju. Voditeljica je na ovaj način prkosila ustaljenim načinima ponašanja, normama i vrijednostima koje su postavljene pred jednu evangelisticu te je suvereno pregovarala svoj put kroz ultrakonzervativnu sredinu koja nije imala niti razumijevanja, a niti senzibiliteta za različitosti.
Naposljetku, u svoj je televizijski program dovodila društveno marginalizirane i osjetljive skupine te se bavila gorućim društvenim i političkim problemima koji su bili tabuizirani na kršćanskim kanalima jer su smatrani neprimjerenima da se o njima raspravlja. Jedna od takvih tema bila je epidemija AIDS-a, koju je Reaganova administracija u sprezi s konzervativnim kršćanskim krugovima namjerno ignorirala dok je veliki broj ljudi umirao. Tammy Faye nije se libila u studio pozvati homoseksualce te raspravljati o bolesti i načinu kako se zaraženi suočavaju s njom, kao što joj nije predstavljalo problem progovoriti o erektilnoj disfunkciji i proizvodima koji je mogu nadomjestiti. Iz navedenih je razloga Bekker postala svojevrsna popularnokulturna ikona koja je izašla izvan okvira teleevangelizma, te je neki danas smatraju pravom queer-ikonom, što je i razlog zašto se RuPaul prihvatio uloge naratora dokumentarca koji secira njezin život i djelo.
Igranofilmski The Eyes of Tammy Faye nastoji ponuditi rekreaciju njezina životnoga puta u formi biografskoga žanra, koji nažalost posrće pod teretom žanrovskih konvencija te vrlo plošnoga i jednodimenzionalnoga scenarija, koji bi želio putem protagonistice prikazati različite aspekte evangelizma, ali u tom nastojanju nigdje ne dospijeva.
Naracija je nemaštovito posložena klasično linearno-kronološki te prati protagonisticu od ranoga djetinjstva pa kroz sve ključne etape života: koledž i upoznavanje s Bakkerom, brzopleti brak i financijska neimaština, polagan razvoj karijere, veliki uspjeh, bračne trzavice, posrtanje poslovnoga carstva te marginalizacija i u konačnici povratak na scenu, koji je izveden u izrazito patetičnoj holivudskoj maniri. Protagonistica je dodirnula dno života, no uspijeva se održati i uz pomoć vlastite snažne vjere vratiti na pravi put, što se manifestira njezinim pjevačkim nastupom. Za jednu nekonvencionalnu figuru, čiji život među ostalim ne ilustrira samo strahote američkog evangelizma nego pokazuje i perverziju američkoga sna te pohlepu vjerskih institucija podjednako za moći i utjecajem kao i za novcem, završetak filma odveć je konvencionalno katarzičan. Djelo tako ne pokušava izaći izvan okvira očekivanih i predvidljivih žanrovskih kontura koje bespogovorno slijedi, a redateljski rukopis Michaela Showaltera cjelini daje televizijski štih.
Naslovnoj junakinji nastoji se pristupiti s mješavinom suosjećanja i ozbiljnosti s jedne, te humora i ironije s druge strane, no film kao da niti sam ne zna koju bi poziciju zauzeo. Naslovni lik prikazuje kao simpatičnu gospođu koja se našla u antipatičnom okruženju te joj čak kroz otpor kršćansko-patrijarhalnom okruženju nastoji pridodati feminističku dimenziju. Jessica Chastain, koja je za ulogu dobila ovogodišnjeg Oscara u kategoriji najbolje glumice u glavnoj ulozi, zaista se potrudila uvjerljivo i živopisno dočarati protagonisticu, u čemu joj je pomogla i silna prostetika. Iako je vrlo lako mogla upasti u zamku karikiranja, vješto ju je uspjela zaobići, kao i plošnu karakterizaciju u scenariju Abea Sylvije te lik učiniti dostatno životnim, premda je scenaristička obrada trebala biti temeljitija. Jednako je odličan Andrew Garfield u ulozi Jima Bakkera, koji je vješto uspio istaknuti manipulatorski nerv te strah da će žena postati popularnija od njega. Stoga je The Eyes of Tammy Faye ostvarenje koje je rađeno po mjeri glumaca, a ostalo se zaboravlja čim odjavna špica završi.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 6. travnja 2022.
