Složenost odnosa majki i kćeri

Kratko o kratkom (21. ožujka, 28. ožujka 2022.): Ništa ja tebi ne govorim, samo kažem (red. Sanja Milardović, 2020), Zvjerka (red. Daina Oniunas Pusić, 2015), Njemački inat (red. Silva Ćapin, 2020), Siguran let (red. Aldo Tardozzi, 2017)

• 
  
  U emisiji Kratko o kratkom od 21. ožujka prikazani su filmovi koji u centar razmatranja postavljaju odnos majki i kćeri – 19-minutni Ništa ja tebi ne govorim, samo kažem (2020) Sanje Milardović i 20-minutna Zvjerka (2015) Daine Oniunas Pusić.
  
  U Ništa ja tebi ne govorim, samo kažem, naizgled jednostavna premisa o kćeri-fotografkinji koja poslovno, za potrebe snimanja fikcijskog filma o suicidalnom pojedincu, dolazi u rodni grad kako bi izvidjela potencijalna mjesta tzv. scouting lokacija te pritom majku, koju je dotad doživljavala zdravo za gotovo, počne gledati potpuno drugim očima, zapravo u dubini sadrži brojne zrcalne slojeve koji se lagano odmataju tijekom gledanja – potištenost samoubojice iz snimanog filma zrcali se ne samo kroz kliničku depresivnost majke i potencijalnu tjeskobnu zatečenost kćeri nego i kroz fotogeničnu nespokojnost samog mjesta – kako prirode, jednako i zapuštenih ruiniranih industrijskih zona, pri čemu i grad Rijeka i sam prohujali socijalistički period kojim se grad ocrtava gotovo postaju likovi u djelu.
  
  Svestrana redateljica Milardović i sama koristi maksimalno potentne riječke kadrove kako bi naglasila složenost obiteljskih odnosa, ali i krhkost internih svjetova svakog pojedinca, a dinamičan duo Olivera Baljak i Iva Šimić Šakoronja vješto prenose svu emotivnu tenzičnost, opseg i obujam latentnih ruminacijskih brainstorminga.
  
  
  
  Amplitudalan ljubav/mržnja odnos između invalidne, nijeme 100-godišnje majke i gluhe 75-godišnje kćeri prikazan je i u tragikomičnoj, bizarno-grotesknoj Zvjerki autentične i lucidne Daine Oniunas Pusić, koja se već u vrsnom Kinkachoou (2009.) bavila nemogućnostima komunikacije u suvremenom svijetu i odnosima per se – sporazumijevanju kako govornim znakovima, jednako apsurdističkim fragmentarnim verbalnim, što je podloga i ovom komornom, visoko estetiziranom djelu horor-atmosfere s likovima čija se dinamika moći s početno dominantne kćeri s kojom je majka u ovisničkom odnosu, promeće u prevagu na staričinu stranu kad u sobu, kao treći lik, ulijeće šišmiš koji na fantastičan način oporavlja bolesnicu i ugrožava kćerkinu kontrolnu poziciju.
  
  Ujedno okrutne i infantilne,  obitavajući u svojevrsnom purgatorijskom ustajalom interijeru prezentiranog deformativnom, iščašenom estetikom ružnog, Nada i V(j)era i kroz simbolizam i metaforiku svojih imena propitkuju neke drugačije egzistencijalne moduse, ali i motiviraju gledatelja na promišljanje i preispitivanje, među ostalim i odgovora na koga se konkretno odnosi naslovna zvjerka.
  
  
  
  28. ožujka pak prikazani su filmovi o putovanjima i odmorima – ljetnom jadranskom turističkom u 15-minutnom naslovu Njemački inat (2020) Silve Ćapin odnosno onom prekooceanskom i inokontinentalnom u 24-minutnom naslovu Siguran let (2017) Alda Tardozzija. Prvi se pritom poigrava sintagmom dalmatinski dišpet kojeg (iz perspektive svojih protagonista) pretvara u onaj tvrdoglavo stameni njemački, zapravo progovarajući o licemjernom filistarskom bježanju u vlastitu zonu komfora odnosno ocrtavajući ljudsku intruzivno ljubopitivu no neempatičnu malograđanštinu i inertnost, u ovom slučaju mnogobrojnih turista (mađarskih, talijanskih, ali i domaćih) koji sumnjivu nepomičnost njemačke turistice – iako intrigantnu i podložnu špekulativnim interpretacijama, ipak iz navedenih razloga ne diraju, ne uznemiravaju – zapravo štiteći i ne remeteći vlastiti odmor na pitoresknoj zabačenoj otočnoj plaži.
  
  Redateljica sve zaogrće u (crno)humorno ruho, kontrastirajući vedre, svijetle tonove i maksimalno opuštajuću i razbibrižnu životnu situaciju s ominoznom prijetnjom smrti koja svojom trajnom nepredvidivošću ujedno figurira i kao svojevrsna memento mori opomena – Memento te mortalem esse (Sjeti se da si smrtan). Strahom od smrti bave se i junaci odličnog kratkiša Siguran let, o mnogobrojnoj obitelji koja radi predostrožne sigurnosti putovanje u Australiju organizira dvama avionskim letovima.
  
  
  
  Šarmantnost filma počiva prije svega na odlično uigranom, naenergiziranom ansamblu (među inima Lana Barić i Bojan Navojec, s uvijek upečatljivom, prekrasnom i inteligentnom mladom glumicom Kajom Šišmanović), dosjetljivoj premisi, uvjerljivim humornim dijalozima i redateljski pregledno vođenoj i pitkoj radnji, što sve dokazuje da kvalitetan uradak bez prvoloptaških rješenja može biti korespodentan i s širom publikom te veseli da istoj može biti prezentiran televizijskim putem, odnosno na taj način biti lučonoša promatranja i doživljavanja kratkog filma kao filmske vrste jednakovrijedne dugom, s navlastitim specifičnim zakonitostima, nemalo zahtjevnima za stvaranje.

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 1. travnja 2022.

Piše:

Katarina
Marić