Višeslojno i dobro zaokruženo djelo na visokoj produkcijskoj razini
Moja genijalna prijateljica (L´amica geniale), 3. sezona, 2020.
-
Nakon adaptacije Genijalne prijateljice te Priče o novom prezimenu, na red je došao i treći dio napuljske tetralogije talijanske spisateljice Elene Ferrante, naslovljen Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju (2022). Kao i prethodne dvije sezone, tako i ova sadrži osam u prosjeku jednosatnih epizoda, koje poprilično vjerno slijede romaneskni predložak i obilato koriste autoričine ekonomične dijaloge i monologe, kao i južnjačke stereotipe te u talijanskoj popularnoj kulturi prepoznatljivu ikonografiju.Prva etapa razvojne naracije pratila je djetinjstvo i tinejdžersku dob protagonistica Elene i Lile u napuljskom perifernom kvartu zvanom Rajon, napučenom siromašnim proleterskim stanovništvom, kojemu je cilj pronaći načine kako da preživi do kraja mjeseca, a pritom obrazovanje kao i mnoge druge stvari predstavljaju luksuz koji si ne mogu priuštiti. Protagonistice, unatoč društvenom miljeu, krutom južnjačkom mentalitetu i patrijarhatu uspijevaju se oduprijeti društvenom determinizmu, ističući optimističnu vjeru u znanje, obrazovanje te civilizacijsku moć knjiga. Druga etapa dodatno razvija turbulentan i ambivalentan odnos prijateljica tijekom njihove adolescencije, srednjoškolskoga i fakultetskoga obrazovanja te u razmatranje uvodi koncept klasnoga srama kao i promjena statusa i položaja žene u talijanskom društvu tijekom pedesetih i šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Pritom se Elena s periferije primiče centru, dok Lila gotovo atavistički ostaje vezana uz svoje podneblje.
Treći segment naglasak stavlja na bračni život Elene (Margherita Mazzoucco) te njezino nastojanje da se karijerno ostvari kao spisateljica. Sezona ponovno afirmira serijalni koncept naracije, gdje cjelinu čini sezona a ne pojedine epizode koje predstavljaju etape u razvoju lika, koji je prikazan linearno-kronološki i gradacijski. Cilj je naracije Elenino samoostvarenje te preuzimanje inicijative, jer su se na tom putu pojavili novi izazovi. Južnjački i proleterski patrijarhat, kojem se uspješno othrvala, sada je neočekivano zamijenjen buržujskim i akademskim patrijarhatom. Veliki segment ove sezone posvećen je portretiranju Elene te njezinih podvojenih osjećaja naspram bračnoga života, majčinske funkcije te odnosa s bezličnim i bestrasnim suprugom Pietrom (Matteo Cecchi), staromodnim i prašnjavim poput predmeta njegova znanstvena interesa.
Dok suprug neometano gradi sveučilišnu karijeru, Elena biva primorana ostati kod kuće te se brinuti o djeci i mužu koji neprestano radi. Kroz njezine brojne nedoumice i nezadovoljstva oko vlastitoga položaja i stanja, za koje još uvijek nema dovoljno volje da ih promijeni, ocrtava se ujedno preobrazba društveno-kulturne klime, napose u kontekstu poimanja žena, što uvelike pomaže protagonistici da se izbori za vlastiti glas. Stoga sezona simptomatično biva zaokružena njezinim novim buđenjem, iako odveć idealistički nastrojena veza s Ninom Sarratoreom (Francesco Serpico) te općenito vrlo visoko vrednovanje toga lika djeluje ponešto neuvjerljivo. Spomenuti protagonist više predstavlja tip lijevo nastrojenog intelektualca koji često pokazuje raskorak između teorije i prakse, a ne zaokružen i punokrvan karakter.
Naslov Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju ponovno nas upućuje na dvojnu i proturječnu narav odnosa dviju žena, isprepleten podrškom i ljubomorom, čiji su životi i karakteri nerazdruživo povezani. Elena je pobjegla iz Rajona a Lila (Gaia Girace) se vratila, međutim obje su gotovo atavistički vezane uz podneblje nasilja i tradicije, koje djeluje kao Drugo buržujskoj Italiji. Navedeno je odlično predočeno anksioznošću koju Elena osjeća svaki put kada se mora vratiti u Napulj, ali i Pietrovim gotovo egzotičnim poimanjem toga kraja. U vizualnom su sloju te aspektima mizanscene različita podneblja drugačije predočena kako bi se naglasila njihova nekompatibilnost, duboka podijeljenost te napose odnos napetosti.
Autor serije Saverio Costanzo (La solitudine dei numeri primi), koji je sada redateljsku funkciju prepustio Danieleu Luchettiju (I piccoli maestri, La nostra vita), veći naglasak stavlja na Elenu, a Lila i njezina egzistencija se nešto sporadičnije javljaju te su mahom svedeni na Elenina promišljanja i izvještaje, koji retardiraju njezinu priču. Najčešće je uvedena postupkom voice overa, nakon čega slijedi prikaz situacija iz njezina života, ali snagom konvencije sugerira da je posrijedi Elenino viđenje i izvještavanje. Funkcija toga je da se naglasi stanovito razilaženje dviju žena. Unatoč tome, neki od najupečatljivijih segmenata sezone vezani su uz Lilu, napose njezin rad u tvornici te politički kontekst koji se oko nje plete, a čiji sudionici temeljno ne shvaćaju s kakvim se žena izazovima susreće u industrijskom okruženju.
Prizor Lile okružene leševima neljudskih životinja u tvornici mesa gotovo poprima simboličke dimenzije – ne samo u kontekstu problematike žene-radnice, nego i njezina kasnijega povratka u okrilje Solara, brutalnih muškaraca s vezama i kapitalom. Margherita Mazzoucco vrlo ozbiljno tumači Elenu, do te mjere da gledatelj stječe dojam kako je posrijedi osoba koja se nikada nije nasmijala, što pak s druge strane podcrtava njezina unutarnja nezadovoljstva, proturječja i strahove. Gaia Girace također se ne trudi predstaviti Lilu kao simpatičan karakter, nego podcrtava njezine dvojnosti, impulzivnost, pa katkad i manipulativnu destruktivnost.
Slično kao i prethodne dvije sezone, tako i Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju u vizualnom i dramaturškom kontekstu nastoji slijediti oblikotvorne obrasce inače karakteristične za kinofilmska ostvarenja. Primjerice, prethodne sezone su u vizualnom sloju bile nadahnute filmskim ostvarenjima nastalima u desetljećima u kojima se radnja odvija, a slična je situacija i s recentnim djelom, u kojem se osjećaju stilske i vizualne reference na kinematografiju sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Cjelina je produkcijski na visokoj razini. Priča je pomno izbalansirana pa je naglasak na proživljavanjima likova, njihovu sjenčanju te analizi društvenoga miljea i kulturnih te kaotičnih političkih procesa, kao i životnim situacijama u koje su katkada uhvaćeni gotovo protiv svoje volje, što je lišeno velikih gesti te dramatičnih obrata. Događaji su stoga uspješno funkcionalizirani s obzirom na likove te njihovo portretiranje, čemu pridonose i vrlo dobre glumačke kreacije.
Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju predstavlja do sada najbolju od triju sezona, u kojoj su se brojni čimbenici dobro posložili, rezultirajući višeslojnim i dobro zaokruženim djelom.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 31. ožujka 2022.
