Distinktivna zbirka intimističko-esejističkih filmskih ogleda

Dragan Jurak: Ah!, Hrvatski filmski savez, 2021.

• Poprilično distinktivan knjiški naslov i posvemašnje anti-mainstream izdanje na čak 212 stranica pružio je bogatstvom i kontinuiranošću naklade i inače bremenit Hrvatski filmski savez, i to sa zbirkom intimističko-esejističkih ogleda impresionističke doživljajnosti odgledanih filmova iz pera znanog filmskog i književnog kritičara Dragana Juraka, nekonvencionalnog naslova Ah!.

  Filmove koje autor pritom odabire za svoja promišljanja ne mogu se svesti na zajednički nazivnik; raznorodni su oni temama i žanrovima, zemljama porijekla, razdobljima nastanka (od američkih Plodova gnjeva /The Grapes of Wrath, 1940/ Johna Forda, francuskih Osuđenik na smrt je pobjegao /Un condamné à mort s'est échappé ou Le vent souffle où il veut, 1956/ Roberta Bressona i Julesa i Jima /Jules et Jim, 1962/ Françoisa Truffauta preko hrvatske Gravitacije ili fantastične mladosti činovnika Borisa Horvata /1968/ Branka Ivande i sovjetske Nostalgije /Nostalghia, 1983/ Andreja Tarkovskog do djela novijeg datuma poput primjerice južnokorejskog Izgaranja /Beoning, 2018/ Chang-dong Leeja, islandskog Bijelog, bijelog dana /Hvítur, hvítur dagur, 2019/ Hlynura Pálmasona, mađarskog Tijela i duše /Teströl és lélekröl, 2017/ Ildikó Enyedi ili pak svjetskog fenomena – britanske serije Igra prijestolja /Game of Thrones, 2011-2019/ David Benioffa i D.B. Weissa).

  Poneki od njih pisani su gotovo poetikom slobodnih nevezanih stihova, drugi ispovjedno-dnevničkom iskrenošću, poput kakvih asocijativnih brainstorming nizova potaknutih gledanjem dotičnih naslova ili poput svojevrsnih vođenih lektirnih dnevnika čitanja odnosno u ovom slučaju dnevnika gledanja koji autoru služe kao okidači i impulsi za autobiografske reference.
  
  
  
  U rečenu nekonvencionalnost, ali i sam Jurakov stilski izričaj, odlično se ukomponirala i rezonantno korespondira vrlo efektna, lijepa i pohvalna grafička oprema naslovnice Antonija Britvara, s Annom Karinom iz antologijskog subverzivnog Godardovog Alphavillea (1965); naime, dehumanizacija i represivna kontroliranost naspram zatomljenim i zabranjenim emocijama kao provodna tema djela potporanj su i Jurakovoj misli dekonstrukcije striktne i akademske filmske kritike, u prilog onoj maštovitijoj, osobnijoj, ali uvijek filmofilskoj – u pionirskom, fenomenološkom publicističkom naslovu ovakvog, interpretativno-dojmovnog načina podastiranja promatranih pokretnih slika na našim prostorima, a koji svakako predstavlja važan prinos domaćoj filmološkoj literaturi.

  
  
  Dragan Jurak rođen je u Zagrebu 1967., studirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, kritike objavljivao u Kinoteci, Quorumu, Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu, Jutarnjem listu, Globusu, na Hrvatskoj televiziji, portalu Moderna vremena. Trenutačno objavljuje u Hrvatskom filmskom ljetopisu, Novostima i na Trećem programu Hrvatskog radija u emisijama Filmoskop i Do  korica. Dobitnik je Nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku 1998. Objavio je zbirku pjesama Konji i jahači (nagrada na Goranovom proljeću za mlade pjesnike 1994.), zbirke eseja U zaklon! (2014.) i  Život jahača u trenutku skoka konja preko prepone (Nagrada Julije Benešić Društva hrvatskih književnika 2020.) a koautor je i monografija: Berković (2016.), Tanhofer (2017.) i Tko pjeva zlo ne misli (2020.).
  
  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 11. ožujka 2022.

Piše:

Katarina
Marić