Napeta i adrenalinom nabijena kritika kapitalističkog društva
Težak udarac (Hard Hit), red. Kim Chang-ju, Južna Koreja, 2021.
-
Prošlogodišnju južnokorejsku kinematografsku godinu obilježilo je više uspjelih filmova – po zaradi, po kritikama, no i po uspjehu koji je određen film polučio kod publike. Jedan od tih filmova je svakako i Težak udarac, koji se u kinodvoranama našao sredinom lipnja prošle godine. Film je zaradio gotovo 7,3 milijuna dolara na kinoblagajnama, što je relativno dobro, s obzirom na još uvijek pandemijske uvjete u prošloj godini. Time je ujedno i peti film po zaradi u prošloj godini, a u prvih deset dana prikazivanja pogledalo ga je oko pola milijuna gledatelja, najviše za neki film dotad, u prošloj godini.Redatelj Kim Chang-ju radio je montažu za brojne uspješne filmove (Tunnel, Take Point, Intruder), a potpisuje je i za ovaj film. Fotografiju potpisuje Kim Tae-soo, glazbu Kim Tae-seong, a u glavnim su ulogama Jo Woo-jin, Lee Jae-in, Ji Chang-wook, Jin Kyung.
Film je baziran na španjolskom filmu Retribution iz 2015. godine, odnosno njegov je remake. Radnja govori o korejskoj obitelji koja, započinjući običan dan u tjednu, biva uvučena u napetu i prijeteću situaciju. Otac Lee Seong-gyu (Joo Woo-jin), poslovni čovjek, visoko rangirani bankar, ujutro vozi dvoje male djece – kći i sina, u školu, no na putu prema školi primi poziv koji će odrediti daljnji razvoj događaja. Poziv je to koji ne smije propustiti i poziv koji mu određuje smjer i način kretanja.
S obzirom na samu radnju, možemo govoriti o primarnoj žanrovskoj odrednici trilera, gotovo onog rage-road, također o elementima drame koji su vidljivi u dijelovima obiteljskih odnosa. Elementi drame prisutni su i u sceni oca s kćeri u autu na plaži te u sceni negativca s ocem. Stoga možemo zaključiti da su obrasci drame dobro izvedeni i uklopljeni u cjelinu, pa s većinski trilerskim obrascima cjelina djeluje zaokruženo, no otprilike na polovici i homogeno-pretapajuće.
Filmovi tematike kao što je Težak udarac pojavljuju se vrlo često, ne samo u korejskoj produkciji nego i u holivudskoj, a upravo mnogi od njih prođu nezapaženo i izgube se u moru drugih filmova i pokušaja da što više zarade. Primjeri takvih filmova koji su se pojavili u posljednjih nekoliko godina su, recimo, Unhinged (2020) i Kidnap (2017), od kojih je potonji ipak bolje ostvarenje od onog prvog. Problem, treba reći, kad se radi o ovome žanru i tematsko-motivskoj repetitivnosti, u ovome slučaju rage-road podvrste trilera, jest predvidljivost, pa je ključan način na koji zadržati originalnost u takvoj conatus delicti tematici.
U svakom slučaju, vrijednost filma Težak udarac leži u dobro izvedenim scenama napetosti i jurnjave automobilom kroz ulice obalnog Busana, neizvjesnosti, dobroj glumi troje putnika – oca i djece, zatim izvrsnoj fotografiji koja odiše bjelinom, vedrinom, čistoćom toga obalnog južnog korejskog grada, a koja je u ovome slučaju u funkciji slučajnosti, neizvjesnosti i neočekivanosti koju može imati neki posve običan dan i posve običan odlazak na posao, kao i vožnja djece u školu. Tako fotografija djeluje prozračno te na neki način dograđuje stanja likova koji su se pukom slučajnošću, ili zbog actus reus protagonista iz prošlosti, našli na meti. Prema težini svih stvari, velika šteta je učinjena i ta se cijena mora naplatiti, jer pravda, iako polako, ipak sustiže. Upravo zato glavni je lik stavljen na kušnju i cijena koju mora platiti jednaka je cijeni koju je platio oštećenik u prošlosti zbog njegova nemara i zbog izostanka njegove empatije, a time i reakcije na molbe oštećenika.
Uz dobre kutove snimanja, koji i imaju biti takvima zbog skučena i dominantna mjesta radnje, također se ističu i oni panoramski grada Busana, kao i oni kojima je cilj praćenje jurećeg vozila u kontinuitetu. Glazba koja prati tu dinamiku dobra je i prikladna. Uz zvukove koji ističu napetost, adrenalin, akciju, dinamiku i neizvjesnost, svakako su dobri i simbolični zvukovi digitalnog prijetećeg sata čiji otkucaji signaliziraju protok vremena.
Posljednja trećina i četvrtina filma posebno su dobre zbog ranije spomenutih scena oca i kćeri koje su istaknuto dograđujuće, kao i scene oca i negativca. U obje scene namjesto suptilno izrečene moralne osude podvučena je moralna vertikala kojom zapravo negativac ostaje i dalje negativac a pozitivac ostaje pozitivac, iako je u suštini, moralno gledajući, situacija potpuno obrnuta. Iako je u ovome slučaju negativac jednu imućnu korejsku obitelj doveo u opasnost, njegove namjere nisu bile nečasne, nego je cilj bio ispravljanje davno učinjene nepravde. Također, u smislu motivsko-tematske podloge i moralne osude, jasno je provučena kritika kapitalističkog društva koje teži za profitom, a temelj svega jesu banke, koje također mare jedino za svoj profit.
Južnokorejski film Težak udarac s razlogom jest jedan od profitabilnijih prošlogodišnjih filmova, iako, nažalost, moguće je da mnogi nisu mogli zbog pandemijskih uvjeta u kinodvoranama diljem Južne Koreje doživjeti lokucijsku vrijednost filma koja se prije svega ogleda u jedinstvu žanrovskih spojnica koje jamče napetost, adrenalin, empatiju i propitivanje grešnosti, zatim u dobrim kutovima/planovima kamere, montaži, glazbi, glumi te u nikad otrcanom, prozirnom velu morala koji lebdi iznad likova poput prozorske zavjese na vjetru.
© Ervin Pavleković, FILMOVI.hr, 20. veljače 2022.
