Amerikanizirana srednjoškolska K-zombi apokalipsa
All of Us are Dead (Jigeum Uri Hakgyoneun), red. Lee Jae-kyoo, Kim Nam-su, Republika Koreja, Netflix, 2021.
-
Za mnoge ljude srednja škola bila je vrlo stresno razdoblje – ne samo zbog činjenice da je posrijedi period kada se intenzivnije počinje promišljati o daljnjim životnim odabirima poput budućega zanimanja i traženja fakulteta, nego i zbog međuljudskih odnosa te poslovičnih društvenih hijerarhija koje se često javljaju u srednjoškolskim kružocima. Kada desetljećima kasnije promislite o tom razdoblju, problemi koje ste tada imali čine vam se kao tričarije u usporedbi s brojnim nedaćama koje su uslijedile u daljnjem životu. Međutim, mnogi će se i dalje nerado prisjetiti toga tegobnoga doba. Stoga ne čudi što je srednja škola jedan od učestalih motiva filma i televizije – u rasponu od tinejdžerskih sapunica (Beverly Hills 90210) do horora (Scream, Carrie), iako je mahom bila rezervirana za romantično i humorno intornirane priče, koje su gledateljima nastojale ponuditi dostatnu dozu eskapizma, nostalgije i vjere u prevladavanje nedaća oblikovanjem redovito sretnoga završetka, sugerirajući da ćete biti prihvaćeni premda niste nogometaš i navijačica. Mnogi bi se ipak složili da je horor vjerojatno najprikladniji žanr kojim bi se moglo dočarati srednjoškolsko iskustvo. Korejska televizijska serija All of Us are Dead navedeno podiže na novu razinu.
Djelo je nesumnjivo još jedan u nizu produkata vrlo uspješnoga korejskoga vala, kojim su mediji nastojali opisati izvankorejsku, a sada već i zapadnjačku fascinaciju tamošnjim proizvodima popularne kulture u rasponu od glazbe do mode, hrane te mobitela i inih elektroničkih naprava. Jedan od izdanaka trenda svakako su i korejske drame, popularno nazvane K-dramama, koje usponom streaming-servisa postaju sve dostupnije te sve više zaokupljaju ljubitelje televizijskih serija. Samo u posljednjih godina dana veliku su pozornost bilježile društveno relevantne i poticajne serije The Squid Game (2021) autora Hwanga Song-hyuka i Hellbound (2021) redatelja Yeona Sang-hoa, koje su se dotaknule nekih od ključnih prijepornih točaka ne samo suvremenoga korejskoga društva.
Druga vrlo popularna pojava je takozvani K-zombi trend te se u malo kojoj kulturi i nacionalnoj kinematografiji kao u korejskoj ukorijenio motiv zombija, koji u posljednjim dvama desetljećima bilježi veliku produktivnost i gledanost. Vrhunac je doživjelo hit-filmovima Train to Busan (2016) Yeona Sang-hoa i #Alive (2020) Ila Choa te televizijskom serijom Kingdom autorice Kim Eun-hee. Potonja je nudila alternativnu viziju korejske srednjovjekovne prošlosti u kojoj je motiv zombifikacije povezan s viralnom zarazom te opsadom. All of Us are Dead radnju smješta u suvremenost te kreće od istoga fabularnoga okidača kontaminacije, samo što ga dovodi u vezu s bioterorizmom u osuvremenjenoj verziji priče o ludom znanstveniku. Potom ga veže u kontekst podžanra o preživljavanju, koji je u filmsku i televizijsku produkciju prešao iz kompjuterskih igara poput Resident Evil, koja je i sama adaptirana u poprilično uspješnu filmsku franšizu.
All of Us are Dead time povezuje dvije najpopularnije inačice zombi podžanra: virusna kontaminacija uzrokuje epidemiju koja pak rezultira nastojanjem da se preživi u situaciji kada dolazi do propasti društvenoga sustava, što je smješteno u osobit kontekst srednje škole u imaginarnom gradu Hyosanu pokraj Seoula. Ovo nije prvi slučaj da K-zombi trend napada srednju školu jer je u prošlom desetljeću snimljen manje poznati igrani film Zombie School (2014) Kima Seok-Junga, no serija problematici pristupa mnogo radikalnije te je donekle dovodi u implicitnu vezu s trenutačnom pandemijom te s propitivanjem spremnosti i sposobnosti političkih centara moći da se suoče s takvim izazovima i odgovore im na adekvatan način.
Serija broji dvanaest epizoda koje prosječno traju oko šezdesetak minuta, a priča je narativno razvedena pa prati nekoliko skupina likova oko kojih se grade pojedine podpriče. Inicijalna skupina nalazi se u srednjoj školi te se sastoji od grupe učenika različitih društvenih i intelektualnih pozadina kao i afiniteta, koje je epidemiološka situacija povezala te primorala da zajedničkim snagama pokušaju preživjeti unatoč međusobnim razlikama i razmiricama. Kako to obično biva, skupina učenika predstavlja presjek društva u malom s njegovim klasno-ekonomskim podjelama i predrasudama, čime se zrcale učestali problemi korejskoga društva: klasne podjele te općenito nedostatak društvene kohezije. Uz njih postoji još jedna grupacija učenika koja nastoji preživjeti, a njezini su odnosi temeljeni na generacijskom jazu. Osim zombificiranih učenika, prepreku dvjema grupama predstavlja i školski nasilnik, za kojega se ispostavlja da je u određenoj mjeri imun na virus, koji ga umjesto u živoga mrtvaca pretvara u određenu vrstu nadčovjeka.
Oko nastojanja učenika da prežive bez pomoći isprepliće se niz drugih skupina: gradski političari i vatrogasci u zgradi gradske uprave, detektiv koji se nastoji domoći škole, izbjeglički kamp, odnosno karantena s preživjelima iz Hyosana, vojska koja uvodi izvanredno stanje. Neki od njih nude prepoznatljive i predvidljive fabularne situacije, primjerice političari koji kriznu situaciju koriste za vlastite probitke ili traže poseban tretman za razliku od običnih ljudi. Serija autora Leeja Jae-kyooa, Chuna Sung-ila i Kima Nam-sua ne uspijeva uvijek najbolje izbalansirati sve narativne rukavce. Neosporno je s dvanaest jednosatnih epizoda predugačka, a ujedno je s brojnim sporednim fabularnim rukavcima na trenutke odveć digresivna. Katkada se stječe dojam da se vrlo napadno, mehanički prekida, odnosno retardira glavni tijek radnje u srednjoj školi samo kako bi se zadržalo iščekivanje gledatelja, iako neke od sporednih radnji u dramaturškom smislu predstavljaju slijepu ulicu, kao u slučaju detektiva. Stoga cjelina sporadično ostavlja dojam nekonciznosti i pretjerane digresivnosti, a njezini ponajbolji segmenti otpadaju na dijelove koji su vezani uz kontekst srednje škole i učenika te ispreplitanja njihova odnosa i opasnosti koja im prijeti. Cliffhangeri su izvedeni u maniri tradicionalne televizije, pa svaka epizoda završava vrlo napeto u iznenađujućem trenutku, iako naredna epizoda često pokazuje da je pobuđivanje iščekivanja bilo hiperbolizirano. Posrijedi je obrazac koji se tijekom dvanaest epizoda sustavno ponavlja, pa postaje očekivan.
Srednja škola Hyosan pretvara se u labirintsku klopku koju učenici trebaju mapirati i dešifrirati kako bi preživjeli. Redatelji Lee Jae-kyoo i Kim Nam-su vrlo dobro iskorištavaju prostor stvarajući složenu prostornu igru koja vješto balansira između stanja mirovanja u izoliranim učionicama te frenetične situacije na školskim hodnicima ili tijekom napada zombija. Učestalo i napadno se koristi kosi kadar kako bi se naglasila pomaknutost situacije u kojoj se protagonisti nalaze ili pokretna kamera kako bi se istaknula opasnost te nužnost brze reakcije. Korejski zombiji, za razliku od američkih, izrazito su brzi, što korespondira sa samim ritmom izlaganja. Školski kontekst u kojem je grupi izoliranih i temeljno bespomoćnih protagonista na tragu evoluirana inačica školskoga nasilnika priziva priče o školskom nasilju te psihološkoj traumi koju ono za sobom ostavlja.
All of Us are Dead povezuje obrasce američkih serija s estetikom, idejnim slojem te svjetonazorom korejskih medijskih proizvoda. Napose se to vidi u vizualnom sloju djela te sentimentalnim prizorima između protagonista, njihovim ispovijedima te razvijanju kulta prijateljstva. Naspram toga, ostvarenje uspijeva pogoditi i pokoju subverzivnu notu: vojska, odnosno organi reda i sigurnosti ne spašavaju nego ostavljaju protagoniste da se sami snalaze; odrasli također zakazuju u nastojanju da zaštite djecu; junak u konačnici ne pobjeđuje antagonista nego obojica bivaju uništeni u srazu, ostavljajući malo prostora za optimizam.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 19. veljače 2022.
