Poetska ljepota šahovske igre sa smrću

Alpinist (The Alpinist), red. Peter Mortimer, Nick Rosen, SAD, 2021.

• 
  
  „Gorski šúm i pjȇv puni su tajni“.

  Alpinizam kao najzahtjevnija forma planinarenja (2019. godine uvršten na popis nematerijalne svjetske kulturne baštine), široj publici inauguriran preko oskarovskog doks-hita Free Solo Jimmyja China i Elizabeth Chai Vasarhelyi iz 2018. godine, postao je svojevrsni – i to rastući, popkulturalni trendovski gledateljski hype a penjači-praktikanti rapidno proliferantno na društvenim mrežama dosižu statuse zvijezda. Najnoviji u nizu naslova o takvim karizmatičnim pojedincima pritom je barem jednako dobar kao i spomenuti mu predšasnik; ovoga puta međutim njegov subjekt nije voljni protagonist poput Alexa Honnolda – radije samozatajan mladi Kanađanin Marc-André Leclerc (1992–2018), potpuno nezainteresiran za publicitet ili natjecanja; nezainteresiran dokumentirati a kamoli promovirati svoja veranja po svjetskim velegorjima, na rubu vjerojatnoga.

  I sami strastveni planinari, redatelji Mortimer i Rosen, evidentno fascinirani ovim nesvakidašnje talentiranim a skromnim osobenjakom, uspijevaju ga pridobiti za snimanje, iako i nadalje ostaje slippery-protagonistom koji uzmiče, nestaje, radi po svom, preferabilno bivajući nenadziran u vlastitom, vrlo osobnom, sirovom, golom iskustvu penjanja („It wouldn’t be a solo to me if somebody was there.”), tehnički maestralno simultano zenovskom relaksiranošću ali i samurajskom koncentracijom balansirajući na hazarderskim rutama odnosno egzistencijalnom rubu, živeći upravo u trenutku, i s vlastitom „fizičkom, ali ujedno i filozofskom slobodom“ („a physical freedom but also a philosophical freedom”), kako alpinizam imenuje povjesničarka Bernadette McDonald. Penjanje je za njega najčišća forma transcendencije – nobilitas entitatis, prepuštenost božanskom flowu, Hopi-kokopelijevsko „vrtlarenje duše“; ispunjenje onog što Jung naziva transcendentalnom funkcijom – svojevrsnom moralnom obvezom življenja onog što nas u nutrini nezajažljivo pokreće.
  
  
  
  
  Za Leclerca, to je nesporno Planina – ne samo njena fizička savladivost do kulminativne vršne točke, nego i jednako tako simbolička transpozicija kao mitemske osi i središta svijeta – spiritualnog, eshatološkog, hijerofanijskog. Sam bivajući u stanju dječji netaknute, ljupke bezazlenosti, divlje duševnosti kao ultimativnog blagodarja samoće u prirodi, ekstraordinarni ekscentrik, nesporno začudna i raritetna osobnost, Leclerc stoga stoji kao ikonografski simbol svjetlokaznog, visokoetičnog života.

  Vizualno spektakularan dron-footage masivnih planinskih lanaca, hand-held rotirajućih snimki vertikalnog stijenja i ambigvitetnosti leda, adrenalinski suspensne i tenzične montaže s talking-heads sugovornicima (majkom, djevojkom Brette Harrington i inim renomiranim kolegama-alpinistima, poput Barryja Blancharda, spomenute Bernadette McDonald ili Heavy Dutyja, samog Alexa Honnolda, ali i legendarnog Reinholda Messnera) evocira uzvišenu poetsku ljepotu Leclercove šahovske igre sa smrću i melankoličan tragičan epilog, isporučujući visokokvalitetan i nadasve iskren tribute dotad gotovo nepoznatom, skromnom free-solo penjaču, no koji je svojom intenzitetnom posvećenošću postavio neke nove parametre i redefinirao alpinizam, sam prešavši u legendu.

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 5. veljače 2022.

Piše:

Katarina
Marić