Dramaturški neizbalansirano i disgresivno

Matrix - Uskrsnuća (The Matrix Resurrections), red. Lana Wachowski, SAD, 2021.

• 
  
  Podnaslov je znakovit – Uskrsnuća, što izravno sugerira dvije činjenice: serijal se ponovno vraća u život, a taj je povratak dijelom nastavak a dijelom reboot, koji otvara mogućnost dodavanja novih priča pa time i filmova u franšizu. Izvorni The Matrix, snimljen 1999. godine u režiji Larryja i Andyja Wachowskoga, postao je instant-hit te stekao veliku sljedbu i kultni status. Wachowskijevi su redateljski iza sebe imali jedan zapaženi nezavisni film naslovljen Bound (1996) te scenarij za Assassins (1995) Richarda Donnera sa Sylvesterom Stalloneom, Antoniom Banderasom i Julianne Moore u glavnim ulogama, koji je završio kao financijski promašaj, a Donner je ionako angažirao Briana Helgelanda da prepravi izvorni scenarij kako bi ga učinio komercijalnijim.

  Stoga je The Matrix predstavljao prijelomni trenutak u karijeri Wachowskih, ostvarenje koje je vješto spajalo klasičan obrazac priče o običnom čovjeku koji se nađe u potrazi tijekom koje susreće pomagače i odmagače ne bi li se domogao cilja, sa cyberpunk utjecajima te u ono vrijeme aktualnim filozofskim preokupacijama, koje je uspio u prijemčivom i popularnom obliku prenijeti publici. Međutim, djelo nije bilo poticajno samo idejnim aspektom, nego i formalnim obilježjima: odlično režiranim akcijskim scenama te inventivnom uporabom specijalnih efekata. Iako iz današnje perspektive možda nije najgracioznije ostario, primjerice dijalozi su često banalni, The Matrix je ostao upamćen kao jedan od bitnijih mainstream filmova s kraja dvadesetoga stoljeća, koji je uvelike utjecao na niz procesa u obovremenoj popularnoj kulturi. Sasvim su druga priča dva upitno potrebna nastavka – The Matrix Reloaded (2003) i The Matrix Revolutions (2003) – na brzinu osmišljena da bi se kapitaliziralo na velikom uspjehu izvornika. Pošto drugi i treći dio nisu ponovili komercijalni i kritičarski doseg izvornika, od franšize se navodno odustalo, no kako se danas sve prepravlja i reboota, bilo je samo pitanje vremena kada će The Matrix ponovno uskrsnuti i u kojem obliku.

  Redateljica Lana Wachowski scenarij je osmislila zajedno s uglednim piscima Aleksandrom Hemonom i Davidom Mitchellom, s kojima je već surađivala na seriji Sense8 (2015-2018), a s potonjim i na ekranizaciji njegova bestselera Cloud Atlas (2012). Pritom su se poslužili već viđenim i naveliko korištenim trikom prilikom osmišljavanja reboota/nastavka. Dvadeset godina između dvaju filmova veliki je vremenski period, u kojem se horizont očekivanja publike promijenio a izvorni su gledatelji ostvarenja postali dva desetljeća stariji. Današnjim adolescentima, odraslima na društvenim mrežama, kompjuterskim igrama i streaming servisima, Neo ništa ne znači, posebice ostarjeli i oronuli Neo. Stoga je slično kao u Zvjezdanim stazama trebalo pomladiti glumačku postavu, postaviti konture novih junaka koji će eventualno preuzeti serijal, poput Bugs (Jessica Henwick) ili pomlađenog Morpheusa (Yahya Abdul-Mateem II). Ujedno je uz bok novim protagonistima, koji će iz pozadine prijeći u prvi plan, trebalo postaviti stare junake, koji će upućivati na tradiciju i kontinuitet te ostvarenju jamčiti prepoznatljivost, a posrijedi su neizostavni Thomas Anderson/Neo (Keanu Reeves) i Trinity (Carrie-Anne Moss). Riječ je o triku koji je vješto iskorišten u novoj trilogiji Ratova zvijezda. Na taj način možete jednim udarcem ubiti dvije muhe: privući i staru i novu publiku te dobro napuniti kasu. Navedeno i dalje ostavlja otvorenim pitanje je li to dovoljno za dobar film, jer nostalgija je danas u Hollywoodu u gramzivoj potrazi za profitom i publikom postala poprilično zlorabljena.
  
  Neo sada radi kao dizajner kompjuterskih igara, a njegova najveća uspješnica bazirana je na iskustvu Matriksa. Dane provodi u radu i povremenim neslaganjem s poslovnim partnerom Smithom (Jonathan Groff), redovitim odlascima analitičaru (Niel Patrick Harris) te susretima s obiteljskom ženom Tiffany (Carrie-Anne Moss). Protagonist živi bezbojnim i monotonim životom, poslušno uzima medikamente za svoju psihozu jer mu psihoterapeut objašnjava da je on umjetnička ličnost koja je velike segmente života pretočila u svoje najbolje djelo te stoga često brka stvarnost i fantaziju. Dakle, Neo je sveden na psihotičara a Trinity na sredovječnu ženu u učmalom braku, koji živote provode u bezličnom suvremenom urbanom okruženju koje potencira impersonalan način života, a njihovo im stanje i okruženje daje brojne mogućnosti za introspekciju.
  
  

  Lana Wachowski film otvara dobro postavljenom akcijskom sekvencom, koja radnju kontekstualizira te uvodi i predstavlja nove, mlade protagoniste, koji su u potrazi za Neom. Nakon toga slijedi uvođenje Thomasa Andersona/Nea te postavljanje njegova svakodnevnoga života. Prevelik segment radnje otpada na ovaj pomalo beskrvan dio fabule, koji je tek sporadično efektan u trenutcima kada redateljica vješto u kratkim kadrovima i brzim rezovima daje naznake protagonistova subjektivnoga viđenja, sugerirajući da njegova stvarnost možda nije uopće onakvom kakvom se čini.

  Bugs i pomlađeni Morpheus imaju težak zadatak uvjeriti Nea da je ponovno zarobljen u Matriksu, odnosno njegovoj apdejtanoj verziji koju je upravo osmislio analitičar. Nakon toga djelo se pretvara u grandioznu ljubavnu priču, čiji je cilj buđenje Trinity, a povratak junaka na drugu stanu kao da ponavlja situacije iz prijašnjih filmova. Uskrsnuća su dramaturški neizbalansirana, odveć digresivna za vlastito dobro, nepotrebnih skokovitih i odsječnih analepsi građenih od kadrova iz prethodnih filmova, koje se silno trude postaviti poveznicu s originalom. Danas je postalo nemoguće snimiti film prosječna trajanja od devedeset do stodvadeset minuta, pa se tako i ovaj nepotrebno razvlači na dva i pol sata, sporadično ispunjenih praznim hodom. Pitanje odabira, slobodne volje, različitosti i dalje se provlače filmom, s nadodanom idejom suživota ljudi i mašina, no akcijske scene više nisu toliko inventivne i neobične a kompjuterska animacija je na trenutke za ovako skup projekt poprilično neuvjerljiva, da ne kažem besramno jeftina. Obratite samo pozornost na scenu u kojoj se Neo nalazi u japanskom vlaku: eksterijeri su naprosto očajno animirani.

  
  
  Matriks uskrsnuća tek sporadično uspijevaju zabljesnuti, no pretežno je posrijedi praznjikavo ostvarenje.
  
  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 11. siječnja 2022.

Piše:

Dejan
Durić