Koloritan i topao dokumentarac o ljubavi

Ljubav oko svijeta, red. Davor i Anđela Rostuhar, Hrvatska, 2020.

• 
  
  Sternbergovski psihometrijski instrumentarij korelacijske analitike prediktora i varijabli, hendrickovska skala odnosa prema dimenzijama ličnosti ili johnalanleejevske socio-psihološke teorije šestofaktorskih modela ljubavnih stilova kao mjerljive duševne pojavnosti malo toga imaju zajedničkog s intrigantnim, inspiriranim i poprilično jedinstvenim mozaičnim patchwork-kolažnim asemblažom, proliferirajućih i vitalizmom pulsirajućih egzotizama o ljubavi diljem svijeta – prezentiranim odnosima mahom parova – bilo hetero ili homo provenijencije, ali i monogamnim, poligamnim, poliandričnim, poliamoričnim zajednicama; u svim njenim formama i obličjima, kao i gotovo bezgraničnim prostranstvima odnosnih varijanti.
  
  Svi intervjuirani protagonisti ovog zasićeno koloritnog, toplog dokumentarca nationalgeographicovskog vibea otvaraju se svojim ispitivačima/anketarima, što je upravo ona ključna komponenta za uspjeh istog – neovisno o tom dolaze li iz svjetskih metropola ili pak plemenskih zajednica, neovisno o spolu, dobi, rasi, stupnju obrazovanja ili tradicijsko-kulturalnim zadanostima, emanirajući kako proces začetka te kušnji i odumiranja ljubavi, tako i čitavu skalu emocijskih elemenata u međuljudskim odnosima – od zaljubljenosti i strasti preko naklonosti i privrženosti pa sve do odanosti i altruizma ili pak kontrapunktna egocentrična antagonizma, sumnjičavosti i kompetitivnosti – no svakako mješavinu erosa, ludusa, storgea, manije i pragme, ponajmanje agapea kao refleksijske transcendentalije ultimativnog krjeposnog sebegubitka.
  
  
  
  
  Redateljski par pritom bira mahom filmične, eht-izvorne i nepatvorene, fizionomijama i karizmom specifične sugovornike, snimajući ih u autohtonim im, slikovitim miljeima koliba, prašuma, pustinja, što statičnim ispovjednim kadrovima pridaje dozu intrigantne estetike koja ne samo da poziva gledatelja i na istraživanje prostora, jednako kao i lica, nego i stvara protutežu rečenom kadriranju ostvarivanjem specifične i ne prvoloptaške dinamike, potvrđujući da je ponekad najjednostavniji način ujedno i najefektniji.
  
  Energična, pokretna, spretna montaža Ivana Živalja dodatno podcrtava i proširuje kulturalni kontekst filmskih ispovijedi prekrasnim divljim pejzažima i raznoraznim, rijetko viđenim ljubavnim ritualnim običajnostima. Bazno feel-good crowdpleaser, hit-dokumentarac Ljubav oko svijeta pritom nije niti plitak niti plošan, saharinski ušećeren i bezsupstancijalan rad, kako mu se zna prigovarati, radije od srca napravljen i iskreno inspiriran uradak, nastao u jednom dahu, kao rezultat medenog mjeseca redateljskog para, tijekom kojeg su u godinu dana proputovali 24 države na svim kontinentima i napravili više od stotinu intervjua (pritom sami iznijevši i sav financijski teret, kao privatan projekt izvan struje), što ga ujedno čini svojevrsnom socio-medijskom etnografskom studijom s težnjom ontološkog uzdignuća kroz jedinstvo suprotnosti – coincidentia contrariorum; riječju, kroz samu – Ljubav.
  
  

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 4. prosinca 2021. 

Piše:

Katarina
Marić