Vrhunski izvedena drama o problemima obrazovnog sustava
Zbornica, red. Sonja Tarokić, Hrvatska, 2021.
-
Što nas čini onima kakvi jesmo? Tko je taj koji od nas stvara ljudsko obličje? Onkraj roditeljske brige i kućnog odgoja, nesumnjivo je taj glavni čimbenik – škola. No, prije svega, školu čine ljudi. Škola je odgojno-obrazovna institucija u kojoj stječemo socijalnu inteligenciju i učimo živjeti s drugima. Ali, iza svih ovih dobro poznatih činjenica (jesu li?) stoji istinska ljudska – drama. Kolektiv ljudi koji čine školu često je disproporcionalan svojoj ulozi u njoj. Harmonija, tj. sklad zbora, rasplinjava se u kakofoniji – zbornice.Debitantski dugometražni film Sonje Tarokić počiva na tim postulatima. Ova mlada, no već iskusna autorica, dugo se pripremala za debi u pravoj kino-formi. Svojim kratkišima, često nagrađivanima i hvaljenima, ispitala je tlo za kretanje i mnogo zahtjevnijom formom cjelovečernjeg igranog filma, i to se u Zbornici izvrsno vidi. Anamarija (Marina Redžepović) mlada je žena koja konačno pronalazi stalan posao. Nakon dugog staža na zamjenama, to je važan korak njezine karijere. Ona je pedagoginja. Od antičkih vremena paideia je ključan pojam za oblikovanje budućeg slobodnog građanina polisa. Pedagog je učitelj i vodič. No, kroz razvoj novovjekovnih znanosti pomalo se izgubila ta veza odgoja i obrazovanja. Sve se više uznastojalo na stjecanju znanja negoli na odgoju za život. O svemu tome Zbornica progovara na sugestivan i autorski suveren način.
Filmska priča kreće in medias res. Dakle, problemima. Uvodna sekvenca dopire do same srži posla kojim se Anamarija treba baviti. Šestoškolac Lovro (Pan Jelić) i njegovi su-razredni prijatelji bit će učenička skupina koju treba izvesti na pravi put. Lovro, naime, ide od ekscesa do ekscesa i stvara probleme svima. Upravo se ovdje vrti prva naratološka linija filma. Druga nit dijegeze, pak, vezana je uz problem na nastavničkoj strani. Nastavnik povijesti Siniša Jambrošić (Stojan Matavulj) čovjek je u derutnom stanju. Još uvijek nemajući dovoljno staža za penzioniranje, zapostavlja posao i vrijeme nastave koristi za neprimjerene osobne solilokvije pred djecom. Snimka s učeničkog mobitela – naravno, odmah stavljena na Internet – razotkriva bolnu istinu cijeloga sustava, a ta je da mnogi profesori ne rade svoj posao. (Vjerujete mi, mogu svjedočiti da je ovo notorna činjenica, i ne samo u osnovnoškolskom sustavu nego i na sveučilišnoj razini!) Osim toga, profesor povijesti traumatiziran je i ogorčen čovjek koji je izgubio svaku nit socijalnog ponašanja i sebepoštovanja. Sve ovo dolazi kao neželjeni i skoro nerješivi slučaj pred Anamariju.
Trolist protagonista, pored mnogih značajnih likova iz Zbornice, upotpunjava ravnateljica Vedrana (Nives Ivanković). Njezino mjesto moći u školskom kolektivu, prema nužnom slijedu stvari, biva ugroženo entuzijastičnom Anamarijom. U Vedraninu liku autorica filma prokazuje cijeli društveni sustav. Škola je premrežena interesnim lobijima, vezama i poznanstvima, rodbinskim zapošljavanjima, te svim ostalim dobro poznatim (jesu li?) i ne samo ovdašnjim pojavnostima. Vedrana je, naravno, centar oko kojeg se okreće cijeli kolektiv. Ona u toj funkciji djeluje suvereno, no tijek će filmske priče pokazati svu njenu krhkost i nesigurnost. Svojevrsna zaštitnica ekscesnog Siniše, i Vedrana se lomi. Njezin će dotad neprikosnoveni autoritet na kraju biti doveden u pitanje.
Autorica svoju Zbornicu vodi sigurnom redateljskom rukom. Od spomenute uvodne sekvence gradira dramsku radnju, a napetost podiže do stadija usijanja. Posebice je to vidljivo u dinamičnim kretnjama kamere, koja prirodno prelazi s jedne radnje na drugu. (Pritom, opet, ne gubi Anamariju kao fokus.) Nadalje, raskadriranje je toliko vrsno da film, iako sadrži nekoliko stotina kadrova, nikad ne gubi na usredotočenosti prema najvažnijim aspektima priče. Zbornica je zapravo priča o pojedincu/ki koja nastoji pošteno raditi svoj posao. Svatko tko se našao u situaciji jednog takovrsnog kolektiva kakav je škola (ali i fakultet), znat će da je to gotovo nemoguća misija. U nizu nastavnika s kojima se Anamarija susreće, broj onih koji su joj skloni, u manjini je. Naravno, tomu je tako jer je puno lakše predati se rutini odrađivanja obveza negoli pozivu odgajatelja mladih ljudi. Paideia je krvav posao, rekao bih. Posve je omalovažen u društvu spektakla. Nemoćan u srazu s društvenim mrežama, donkihotovski je to pohod na vjetrenjače isprepletenih i premreženih strukturnih anomalija.
Govoriti o Zbornici nužno zahtijeva i presudan osvrt na glumce. Cijeli kolektiv filmske školske zajednice funkcionira kao vjeran prikaz stvarne škole. Tu su uključeni kako profesori/ce tako i djeca, a posebice njihovi roditelji, kao katalizator dramske napregnutosti. Ipak, troje glavnih glumaca nosi Zbornicu. Marini Redžepović ovo je prva tako velika rola i ona je svojom naglašeno emotivnom ekspresijom iznosi na zadivljujuće uvjerljiv način. Kamera je zatječe u svim valerima raspoloženja i gledatelj prati sve njezine traume. Posebično se to vidi na njezinu licu, kada tek svjedoči replikama drugih. Stojan Matavulj je svoj dosadašnji manirizam komičara ovdje uzdigao na višu razinu. Dramski je to lik koji kao antagonist predstavlja paradigmu svih problema današnjeg školstva. Ako je nekad i imao entuzijazma, sada je prešao u samosažaljevanje koje gradira u otvoreno nasilje prema svima, posebice Anamariji. Njegovo osebujno tumačenje Galileja motiv je i poantiranja filma. Nives Ivanković kao Vedrana također prekoračuje svoje dosadašnje domete. Ambivalentnost ravnateljičina lika uobličila je u rasponu od neupitnog autoriteta do konačnog rasapa istog u mnoštvu afera i problema s kojima se suočava.Zbornica Sonje Tarokić vrijedan je film u mnoštvu svojih aspekata. Ponajprije, to je vrhunski izvedena drama s jakim suspenseom. Nadalje, ozračjem podsjeća na neka važna ostvarenja, poput primjerice rumunjske Mature (2016.) Cristiana Mungiua, ali složenošću sižea i brojnošću likova priziva i djela Roberta Altmana. Može li se izreći veća pohvala ovom ponajboljem HR-filmu u nekoliko posljednjih godina? Zadnje izgovoreno u njemu primjenjujem i na moj doživljaj ne baš bajne ovdašnje produkcije prošle godine: Eppur si muove!
© Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 27. studenog 2021.
Piše:

Krivak