U procjepu producentskih zahtjeva i redateljskog prosedea
Vječnici (Eternals), red. Chloe Zhao, SAD, UK, 2021.
-
Činjenica da je 26. film Marvelovog filmskog univerzuma naslova Vječnici režirala Oscarom nagrađena i vrlo inovativna filmašica Chloé Zhao, barem je djelomice navodila na pomisao da bi Zhao mogla napraviti određene iskorake u sukusu filmskih adaptacija stripovskih super-junaka nastalih u okrilju tvrtke Marvel. Ako su pak Vječnici izvorno stvoreni kao strip 1976. godine u izvedbi velikana devete umjetnosti Jacka Kirbyja, scenarij za filmsku prilagodbu su uz Zhao potpisali i Patrick Burleigh te Ryan i Kaz Firpo koji su oblikovali i sinopsis. Pritom ne treba zanemariti činjenicu da su Vječnici treći ove godine distribuirani Marvelov naslov, nakon Crne udovice redateljice Cate Shortland – prije odgođene zbog pandemije i Shang-Chi i legenda o deset prstenova Destina Daniela Crettona, a radnjom ali ne i likovima kronološki se ipak nastavljaju na završni dio trilogije Osvetnici, naslovljen Završnica (2019) redateljskoga dvojca Anthonyja i Joea Russoa.U Vječnicima je desetero središnjih likova- besmrtnih bića pristiglih iz svemira po nalogu Celestijala Arishama da bi se tisućama godinama sukobljavali s čudovišnim Devijantima koji prijete čovječanstvu. Iako se čini da su Devijanti istrijebljeni prije nekoliko stotina godina, nakon čega su se Vječnici razdvojili i raštrkali po Zemlji, njihova ponovna pojava dovodi do okupljanja te skupine super-junaka. Dok je Ajak (Salma Hayek) predvodnica skupine, a nakon njenog stradanja mijenja ju empatična Sersi (Gemma Chan), neki se od pripadnika Vječnika izravno oslanjanju na razne mitologije staroga vijeka – Ikaris (Richard Madden) je i bivši Sersin suprug, ratnica Thena (Angelina Jolie) ili snažni Gilgameš (Don Lee), a i Devijante možemo sagledati kao osuvremenjene varijante pradavnih mitskih čudovišta.
.png)
No odnosi među Vječnicima nisu jednoznačni, kao ni njihova zemaljska egzistencija. Sprite (Lia McHugh) je djevojčica poput Zvončice iz Petra Pana i obilježena je sličnim kompleksom, Kingo (Kumail Nanjiani) je postao bolivudskom filmskom zvijezdom, znanstvenik Phastos (Brian Tyree Henry) je ogorčen zbog destruktivne uporabe znanosti postao obiteljskim čovjekom, Makkari (Lauren Ridloff) se vratila na svemirski brod kojim su stigli na Zemlju, a Druig (Barry Keoghan) – ljutit zbog nemogućnosti da zaustavi genocid nad Astecima, povukao se u južnoameričku prašumu. Jasna je pritom politička korektnost ovoga glumačkoga ansambl postava. Opažamo rasnu disperziju, ne tek jednoznačno bjelački postav, a jasna je i multikulturalnost nacionalnih predznaka. Međutim, prvi put u Marvelovim filmovima pojavljuje se gluha glumica (Lauren Ridloff), a prvi put svjedočimo i super-junaku Afroamerikancu homoseksualcu (Brian Tyree Henry). I ne treba zaboraviti da je zaplet zapravo dvostruk – na još se razorniji način prijeti Zemlji, a Vječnici se moraju opredijeliti hoće li slijediti Arishamove naloge ili će spasiti Zemlju i njene stanovnike, što dovodi do ambivalentnosti nekih likova i raslojavanja skupine super-junaka.
U ovome je filmu vrlo zanimljivo preklapanje suvremenog i povijesnog. Flešbekovi što posežu u prošlost smješteni su u Mezoptamiju tijekom mlađega kamenoga doba, dva puta u stari vijek – u Babilon čak i stoljećima prije Krista, kao i na sam kraj staroga vijeka u daleku Aziju, zatim u početke novoga vijeka i španjolsko osvajanje Asteka, te i na svršetak Drugoga svjetskoga rata i razaranje Hirošime. Razmjerno je precizno ocrtan kontekst i stanje zatečenih društava kao i civilizacijskih tekovina, ali i njihove destrukcije. Pritom je moralna potka jasna, jer Vječnici koji su pomogli i opstanku ljudi svjedoče i njihovim destruktivnim stranama, no ne smiju se uplitati. Ujedno, razvidna je i geografska raspršenost zbivanja diljem Zemlje – primjerice, od napučenoga Londona preko ravni američke Južne Dakote ili australske pustoši pa do amazonske džungle. Jer, nakon što su porazili Devijante godine 1521., nastanili su se članovi Vječnika u različitim podnebljima i sa sasvim raznolikim načinima življenja. Osim toga, kako super-junak što je postao bolivudskom zvijezdom sa sobom povede i slugu Karuna (Harish Patel) čiji je zadatak da kamerom snima zbivanja, taj postupak postaje i autorskim stavom, premda humornoga predznaka – fikcijska se građa kontrapunktira s pseudodokumentarnom, a naglasak je na habitusu likova toga super-junaka i sluge, a ne na samom postupku.
Chloé Zhao se u ovome filmu našla u procjepu producentskih zahtjeva i vlastitog autorskog prosedea. Nema sumnje da je navedenu suprotnost tek djelomice uspješno pomirila. Suprotnost drame i akcije, emocionalnoga predznaka likova i njihova djelovanja ili pak izvornih lokacija i računalne grafike ipak nije sasvim uspješno provedena u ovom ostvarenju trajanja od preko dva i pol sata. Opažamo mjestimice nerazrađenu karakterizaciju, što za posljedicu ima i nedovoljno empatije u gledatelja, zbog čega je i jasna povremena distanciranost prema sudbinama središnjih likova. U nekoliko navrata primjećujemo i prazan hod, čime se opstruira cjelovitost filma. Međutim, kvalitete većinom uspijevaju nadoknaditi nedostatke. Zhao uspijeva ugraditi u Vječnike vlastiti svjetonazor, pa i osebujan stil. Rukopis kojem smo svjedočili u ostvarenjima do Nomadland je sasvim razumljivo prigušen, ali visokoproračunski zahtjevi nisu zatomili i osobnost autorice. Tako se primjerice čak i sklonost Chloé Zhao prema američkome Zapadu i žanru vesterna iz ranijih filmova karijere probija u kratkoj sekvenci u bespućima Južne Dakote.
Razvidna je njena naklonost prema likovima, kao i prema glumcima što ih tumače, pa u radu s njima omogućuje i većinom kvalitetne izvedbe. Njeno inzistiranje na snimanju na izvornim lokacijama a ne tek u studiju pridonijelo je ljepoti filma i okusu naturalizma, a snimatelj Ben Davis pokazao se iznimno uspješnim. Ako nam se završni sukobi u raspletu mogu učiniti arhetipskima u okviru super-herojskoga žanra, rijetko postaju i klišejima. I u skladu s postulatima žanra i filmskim adaptacijama stripa jasna je i naznaka sequela, koja je ovom prigodom dvostruka – i prije odjavne špice, kao i poslije nje. A i sama je odjavna špica pokušaj usklađivanja tema i motiva ovoga filma s raznovrsnim povijesnim predajama. Tako naposljetku Vječnici ipak ostaju nedostatno kvalitetnim filmom; uz niz vrlina razvidan je i manji niz nedostataka, iako je tržišni uspjeh ipak znatan, pa ostaje pričekati hoće li se što izmijeniti u sequelu. Jer, usprkos htijenju, Chloé Zhao nije znatnije iskoračila iz uvriježenih postulata produkcije Marvelovog filmskog univerzuma.
© Tomislav Čegir, FILMOVI.hr, 19. studenog 2021.
