Kodeks viteštva i asketske časti u agonskoj igri nadmetanja

Zeleni vitez (The Green Knight), red. David Lowery, Irska, Kanada, SAD, UK, 2021.

• 
  
  Medijevalna misao, još u doba mladosti svijeta, do srži je protkana kalokagatijskim idealom sklada lijepog i dobrog; ona tvrdoglavom upornošću, usprkos tvrdo blatnoj i prljavo okrutnoj stvarnosnoj joj svakodnevici, neposrednošću i apsolutnošću, začuđenošću i udivljenjem pred Životom i pojavnostima, proliferira na svim poljima doživljajnosti; leti na krilima visokih etičkih (ali i estetskih) sadržina, nepojmljivih suvremenom materijalističkim filtrima reduciranom umu, odcijepljenom i nepovratno izgubljenom od spoznajne i pregnantno ljekovite funkcije mita i čudesnog, koncepata koji su nam postali otuđujući i strani.
  
  Jednako nejasnima mogu nam se činiti i plemeniti ideali viteštva, časti i vrline, u kojima se dana riječ ne gazi ni po ultimativnom pitanju životne ugroze; huiznigovski bujne mašte, dubokih ganuća i zanosnih osjećanja senzorno tankoćutnog i pred bivstveno-mističnim djetinje nevinog srednjovjekovnog čovjeka.

  
  
  Zato distinktivan suvremeni redatelj David Lowery odlazi korak dalje i na arturijanskoj epskoj pjesmi anonimnog autora iz 14. stoljeća Sir Gawain i Zeleni vitez progovara ne samo o kodeksu viteštva i asketske časti te posljedičnom suzbijanju taštine, nego i o suočavanju kako s fizičkom jednako tako i sa smrću ega kroz alkemijske vatre pročišćenja i izgradbe vlastite nutrine (zapitan pred misterijem smrti bio je i u A Ghost Story iz 2017.).
  
  Naime, njegov budući vitez Okruglog stola sir Gawain, odgovarajući na izazov mitološkog bića Zelenog viteza i odrubljujući mu glavu koju on mahom regenerira, pristaje na recipročan udarac za godinu i jedan dan, u Zelenoj kapelici. Na taj način junakov quest postaje putovanje k samom sebi, krcato iskušenjima, pri čemu će jedno zatajenje biti i ključem naizgled predestiniranog raspleta i zadobivanja imuniteta u agonskoj igri nadmetanja.
  
  
  
  Takvo bazno ruho poeme Lowery garnira dodatnim medijevalnim legendama – primjerice onom o dekapitiranoj mučenici svetoj Winifred, ispunja ga fantastičnim, kriptozoološkim bestijarijem i snažnim ambigvitetnim likovima na rubu sna i jave – koristeći scorsesejvsku taktiku filma u filmu (Posljednje Kristovo iskušenje /The Last temptation of Christ/, 1988) koja funkcionira kao halucinatorni test junaka, svoj svijet nastanjuje osebujnim drevnim božanstvima keltske mitologije – ponosnim čarobnicama Morgause (Gawainova majka) i Morganom (usudna boginja s povezom preko očiju), zagonetnim vilinskim gospama (Bertilakova supruga – lady Hautdesert) i samim bogom prirode – Zelenim vitezom (dvaju alternativnih identiteta, prizvanog nekromantskim činima na Božić/zimski suncostaj, alteracijom poganskog cikličko-vegetacijskog Kralja hrasta odnosno Kralja božikovine).
  
  Zelena kao motiv pak ujedno je nositeljica regenerativne, tradicijske (priroda, plodnost, ljubav) kao i kvarne, Crkvene (propadanje, toksičnost, zlo, vračanje) kvalitativnosti. Tako kročivši u zelenu kapelu Prirode, Gawain ujedno kroči u vlastitu coming-of-age priču, mitemski, simultano zastrašan i očaravajući vilinski okoliš elphame, solas realtu gralskih romanci – nedostupan neposvećenima; fingirano silazi u katabazu – simbolično ehatološko podzemlje, jungovskim nekyiskim konceptom introverzirajući svjesni um u dublje slojeve nesvjesne psihe, incijacijskom enantidromijom ulazeći u duboke sfere nutarnjeg života (carstvo divljeg boga), pritom izlaskom iz faze inkubacije/povratkom iz istog odbacuje staro i prigrljuje novo sebstvo, time realizirajući vlastitu besmrtnost/odrastanje/mjesto u svijetu.
  
  
  
  Dihotomijski postavivši djelo, kao zrcalni sukus ranog srednjovjekovlja, tek na razmeđi između stare i nove vjere – suživota s prirodom i napuštanja iste u korist uljuđenijeg kršćanskog života, Lowery maestralno, hipnotičkom kamerom Andrewa Droz Palerma, frapantnim soundscapeom i glazbom Daniela Harta, metodičnom i atmosferičnom montažom, besprijekornim produkcijskim dizajnom i kostimima te glumačkim izvedbama (Dev Patel, Alicia Vikander, Joel Edgerton, Sean Harris, Kate Dickie) prezentira nekomercijalnu, kompleksnu i nekonvencionalnu božićnu epopeju o iskušenjima i recipročnoj razmjeni energije, sposobnosti čovjekova prevladavanja kaosa u prirodi, učenju kroćenja nutarnjih sila (kad se junak preda u potpunosti, dug je naplaćen), umješno izazivajući gledatelje da odgovore na ključno pitanje koje postavlja – „Why Greatness? Why Is Goodness Not Enough?“.

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 11. studenog 2021. 

Piše:

Katarina
Marić