Sjaj zatomljenih emocija
CD soundtrack: Zlatno doba kraljice Elizabete, Universal Music Classic & Jazz, 2007.
-
Zlatno doba kraljice Elizabete nije samo naslov filma redatelja Shekhara Kapura, nego stvarno vrijeme procvata engleske umjetnosti. U šesnaestom stoljeću cvala je i glazba, a zahvaljujući kraljici-djevici (Elizabetu nerijetko u filmu nazivaju virgin), bilo je to vrijeme kada se mahom skladalo za instrument srodan čembalu, a koji je svirala sama kraljica – virginal. Premda su, dakle, vrijeme i likovi nudili beskrajne mogućnosti uglazbljivanja, partitura filma Zlatno doba kraljice Elizabete ne nudi povijesnu bliskost (uostalom, ni sama kraljica, sjajna Cate Blanchett, nikada nije prikazana da svira virginal – i zapravo je njezina uloga u umjetničkom oblikovanju filmskog svijeta, ako se izuzme scena režiranja plesa Bess i Raleigheja, vrlo mala, odnosno nikakva).
Umjesto toga, score pokazuje kako se u jednom filmu mogu povezati dva potpuno različita skladatelja. Za film su, naime, skladali Škot Craig Armstrong i Indijac Allah Rakha Rahman (na CD-u se njegovo ime pojavljuje u skraćenoj verziji AR Rakhman). Nosioci različitih naobrazbi, različitih kulturnih temelja i, uopće, različitog načina razmišljanja, Armstrong i Rahman oblikovali su partituru u kojoj se ništa od navedeno različitog ne čuje. Djelujući poput jednog, zajednički su slijedili odlučnost kraljice Elizabete, koju je povremeno remetila duboko i pozorno skrivana emocionalnost. I dok redatelj nije dopuštao da romansa s pustolovom Sir Walterom Raleighjem potpuno prevlada sadržajem, skladatelji su, uz pomoć studijskog orkestra (u kojemu su sudjelovali i neki etnički instrumenti), isticali upravo taj, emotivni aspekt.
Zanimljivo je da je Zlatno doba kraljice Elizabete zapravo drugi nastavak još nedovršene (a možda čak i navodne) filmske trilogije koju je zamislio redatelj Kapur. Prvi nastavak, koji je među kritičarima i publikom daleko bolje prihvaćen, film Elizabeta, snimljen je još 1998. godine. Tada je za njega skladao australski kompozitor David Hirschfelder, a njegova je partitura zamalo dobila Oscara. Zamalo – jer je nagradu preoteo Nicola Piovani s partiturom Život je lijep.
Za drugi nastavak priče o životu kraljice Elizabete, kojime su i dalje dominirali izvrsna Cate Blanchett i Geoffrey Rush, redatelj Kapur nije ponovno angažirao odličnog Hirschfeldera (to je zanimljiv presedan – jer Hirschfelder se u svakom filmu, pa i u filmu Sjaj u kojemu je glavnu ulogu poludjelog pijanista glumio Geoffrey Rush, pokazao doista dostojnim – no iz nekog razloga filmski ga redatelji rijetko koriste kao skladatelja). Umjesto Hirschfeldera, Kapur je angažirao spomenuti škotsko-indijski skladateljski par Armstrong-Rahman koji se također pokazao dorastao zadatku. Partitura možda nije odrazila povijesna mjesta i vremena, ali je poput drugog pripovjedača komentirala radnju. Ljubitelji soundtracka se slažu da su Rahman i Armstrong uspjeli glazbom sjajno prikazati emocionalni život kraljice Elizabete koji je ona uporno zatomljivala. Uostalom, uzmite CD – za koji kažu (a i ja se s time slažem) da zvuči čak bolje nego u filmu (jer u filmu Rahman-Armstrongova glazba prolazi nekako nezamijećeno), i poslušajte ga.
© Irena Paulus, KULISA.eu, 12. studenoga 2008.
Piše:

Paulus