Neizostavno stručno i iscrpno štivo
Hrvoje Turković: Tipovi filmskog izlaganja – Prilozi teoriji izlaganja, Hrvatski filmski savez, ur. Diana Nenadić, Zagreb, 2021.
-
Na čak 470 stranica, uz predgovor i uvodnu riječ o obrisima tipologije izlaganja te završni popis literature, kazala pojmova, imena i filmskih naslova, filmografije i videografije odnosno rječnika opisnih filmoloških pojmova, ugledni filmski teoretičar, kritičar i sveučilišni profesor Hrvoje Turković kroz pojedinačne rasprave strukturirane u šest poglavlja obrađuje ključne probleme teorijskog područja filmskog izlaganja.
Turković uz u današnje doba dominantnu pripovjednu – naratološku teoriju, mahom vezanu uz igrani film, obrađuje i dodatne tipove filmskog izlaganja: opisno, asocijativno, nabrajalačko, poetsko i pojmovno. Svaki od navedenih tipova izlaganja obrađuje se u zasebnom poglavlju, pri čemu se razmatraju i u opcionalno raznovrsnim kombinacijama unutar istog filma. Kroz početne aspekte pripovijedanja, autor piše o privlačnosti fabulizma, o tome mora li narativni film imati naratora te o igrama pristranosti.
U poglavlju o opisnom izlaganju objašnjava što se čini kad se filmski opisuje, govori o razlici između opisa i naracije, kao i o temeljnim opisnim načelima. Razmatra i problem asocijativnog izlaganja odnosno kako protumačiti asocijativno izlaganje, kao i pojam filmske liste ili nabrajalačkog izlaganja te njihovu dokumentarističku i poetsku funkciju. Piše i o poetskom izlaganju - korijenima i razgraničenjima, odnosno o poetizaciji filmskih izlaganja kroz analizu na primjerima filmova Građanin Kane (Citizen Kane, 1941) Orsona Wellesa, Stalker (1979) Andreja Tarkovskog i Bistri majmuni (Clever Monkeys, 2008) s Davidom Attenboroughom. Razmatra i poetizaciju kao građenje raspoloženja filmom, baš kao i diskurzivnost i film – pojmovno izlaganje i to kroz teme pojmovnog iskaza od slikovnog do govornog i natrag te tipove objašnjenja na filmu na primjeru kratkih element-filmova Perspektive (1972–1989) Radovana Ivančevića.
U knjigu su uključeni tekstovi nastajali u razdoblju od dvadesetak godina, pisani za različite prigode – od usmeno održanih predavanja do pisanih recenzija i osvrta; te se logično i posljedično stilistički razlikuju – od onih esejističkih do samih analitičkih problemskih razrada. Kako i sam autor navodi u Predgovoru, riječ je o fundamentalnim filmološkim istraživanjima koja računaju ne samo na čitateljevu filmološku upućenost, nego i na upućenost u spoznaje filmu posvećene specijalističke grane kognitivne psihologije: „…ipak vjerujem da u svim tim tekstovima (…) ima dovoljno iskustveno konkretnih analiza i pristupačnih odredaba da budu od koristi u studiju filma, a opet da budu dostatno poticajni onima koje intrigira razmišljanje o filmu, bez obzira je li im to struka ili tek opći kulturni interes“.
I uistinu, riječ je o nezaobilaznom i visokovrijednom, preglednom i nesporno zanimljivom, neizostavnom stručnom i iscrpnom štivu, erudicijski oštroumnih i groundbreaking razmatranja – ujedno obogaćujućem za domaće filmološko nakladništvo kao i još i više za zainteresiranu čitateljsku publiku.© Katarina Marić, FILMOVI.hr, 21. lipnja 2021.
Piše:

Marić