Šarmantan i edukativan filmološki kolaž

Ilija Barišić, Ana Đordić, Dragan Jurak, Diana Nenadić, Nenad Polimac: Učimo klasike: Tko pjeva zlo ne misli – 50 godina poslije, Hrvatski filmski savez, ur. Diana Nenadić, Zagreb, listopad 2020.

• Hrvatski filmski savez pokrenuo je novu ediciju Učimo klasike, u sklopu koje je kao prva u nizu planiranih monografskih knjižica na manje od 100 stranica izdana Tko pjeva zlo ne misli – 50 godina poslije i to upravo povodom 50. godišnjice ovog kultnog domaćeg crowd-pleasera Kreše Golika iz 1970. godine.
  
  Zamišljena kao svojevrstan svaštarni dnevnik odnosno ujedno i kao šarmantan i kao edukativan filmološki patchwork arhivskog i valoriziranja, podataka i promišljanja o ovom „najboljem hrvatskom filmu svih vremena“, knjižica redom donosi tekstove Nenada Polimca (predgovor Od Majerove novele do nedostižnog klasika), Diane Nenadić (duhoviti Abecedarij najpopularnijih motiva i citatnih dijaloških lajtmotiva iz filma; primjerice brkovi, gemišt, avijatičar u Abesiniji, Žnidaršić – „Idem malo prek' k Žnidaršiću, štel bi se malo povedati o Abesiniji“) te Ilije Barišića i Ane Đordić (približavanje filma tumačenjem i interpretacijom istog suvremenim adolescentima Ljepota življenja malih ljudi).
  
  Priložene su i brojne druge zanimljivosti – pitanja za metodičku obradu filma za učenike na nastavi, potom kritičarski publicistički isječci jedanaest autorica i autora koji su ranije pisali o filmu (Zvonimir Berković u Globusu 1996., Ivo Škrabalo u HFLJ-u 1996., Ivan Katušić u Republici 1971., Giga Gračan u Filmskoj kulturi 1971., Petar Krelja u monografiji Golik 1997., Igor Mandić u Vjesniku 1970., Vladimir Vuković u Kani 1970., Srećko Jurdana u Poletu 1981., Hrvoje Turković u Studentskom listu 1970., Nikica Gilić u Uvodu u povijest hrvatskog igranog filma 2010., Irena Paulus u monografiji Golik 1997.) kao i esejistički prilog konfabulacijama u vezi s tematiziranim filmom Što bi bilo kad bi… Dragana Juraka.
  
  
  
  Svi tekstovi uljepšani su arhivskim crnobijelim fotografijama – mahom iz filma, a parcijalno i glumačke ekipe – Mirjane Bohanec, Mije Oremović, Franje Majetića i Relje Bašića. Zbog svega rečenog svakako ne čudi da je ovaj najomiljeniji i najpopularniji domaći film – podnaslovljen kao „ljubavna komedija s pjevanjem“, doživio i svoju kazališnu inačicu (doduše tek 2017. u istoimenoj hit-predstavi Renea Medvešeka u HNK-u), odnosno svojevrsni sequel u formi tv-serije parafrazom naslova književnog predloška o gornjogradskoj zagrebačkoj obitelji Šafranek i galantnom rafinmanu Fuliru strukturiranog u formi kolažnog dnevnika Vjekoslava Majera Dnevnik malog Perice (1942) – Dnevnik velikog Perice Vinka Brešana (2021), čiji je ulomak scenarija također priložen u knjizi, a nema sumnje da će novih iščitavanja ovog bezvremenskog i svevremenskog filmskog klasika za nove naraštaje u budućnosti biti još.
  
  

  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 28. lipnja 2021.

Piše:

Katarina
Marić