Društvena freska pandemije AIDS-a 80-ih

Grijeh, (It`s a sin), red. Russell T. Davies, UK, 2021.

• 
  
  Svima koji prate trendove i zbivanja u suvremenoj televizijskoj produkciji, ime Russell T. Davies nije nepoznanica. Ovaj je britanski, odnosno velški televizijski scenarist i producent posao započeo na BBC-u radeći u dječjem programu, gdje je brusio serijalno iskustvo te stvorio karijeru koja traje već četrdesetak godina (Doctor Who, Years and Years). Među brojnim projektima za koje je zaslužan spomenut ću kultnu seriju Queer as Folk.

  Posrijedi je ostvarenje koje je imalo ulogu međaša u sagledavanju problematike seksualnih manjina na televiziji, a prikazivao ju je Channel 4 tijekom 1999. (8 epizoda) i 2000. godine (2 epizode). Serija je simultano pratila živote triju gay-muškaraca u suvremenom Manchesteru te osobne, profesionalne i egzistencijalne probleme s kojima se suočavaju. Kao i u većini kvalitetnih produkcija u drugoj polovici devedesetih godina, serija je bila narativno nešto kompleksnija, tendirala je realizmu u prikazu gay-populacije s razvedenijom karakterizacijom likova.
  
  
  
  Davies je primijenio u portretiranju protagonista tipično načelo realističke poetike, kakvoga pamtimo još iz devetnaestostoljetne književnosti – individualiziranost i tipiziranost likova. Svaki je od protagonista individua sa svojim aspiracijama i problemima, no ujedno predstavlja i određeni tip gay-muškarca u onovremenom društvu. Tajming serije je također bio znakovit: posrijedi je razdoblje neposredno nakon epidemije AIDS-a, iako je serija neočekivano tu problematiku zaobilazila. Djelo se nije libilo prikazivati i problematizirati gay-seks, što je onda bilo tabu ne samo na televiziji nego i u mainstream kinematografijama. Pristup isječka iz svakodnevnoga života također je bio u raskoraku s prikazivanjem LGTBQ problematike u mainstream filmovima, gdje su primjerice gay-muškarci mahom svođeni na komične stereotipe te najbolje prijatelje junakinja romantičnih komedija.
  
  
  
  Serija je neosporno nastala na valu kinematografskog trenda new queer cinema iz američke nezavisne produkcije devedesetih godina prošloga stoljeća, koji je imao realističko-aktivističku ulogu. Queer as Folk znao je nepotrebno tonuti u patetiku, a katkad i karikaturalnost nije bila najuspješnije izbjegnuta, no serija je imala bitnu ulogu u stvaranju televizijske vidljivosti LGTBQ populacije. Također treba spomenuti da je dobila istoimenu i raskošno produciranu američku inačicu, čija se radnja odvijala u Pittsburghu. Autorski je potpisuju Ron Cowen i Daniel Lipman, a prikazivala se s velikim uspjehom (Showcase), što dokazuje njezinih pet sezona, dakle mnogo više nego što je britanska verzija izdržala.

  Kasnije televizijske serije koje se dotiču LGTBQ problematike poput Six Feet Under (HBO, 2001-2005) Alana Bella, šestodijelna mini-serija Anđeli u Americi (2003) Mikea Nicholsa, inače ambiciozna adaptacija kultne drame Anđeli u Americi: gaj fantazija o nacionalnim temama Tonyja Kushnera, Looking (2014-2016, dvije sezona i special) autora Michaela Lannana, snimljena prema njegovoj drami a pod produkcijskom paskom Andrewa Haigha (Weekend), dijelom su bile moguće zbog odjeka koji je Queer as Folk imao.

  Dvadesetak godina nakon razmatrane serije Davies se vratio tematici, ponovno s izrazito zanimljivim tajmingom. Radnja miniserije It`s a Sin, koja je naslov posudila od istoimene pjesme britanskog elektro-sastava Pet Shop Boys, odvija se tijekom desetogodišnjeg razdoblja – od početka osamdesetih do početka devedesetih godina prošloga stoljeća među gay-zajednicom u Londonu. Dekadentne osamdesete, koje za protagoniste započinju osamostaljenjem te nadom o novom i slobodnijem životu izvan konzervativnog obiteljskog okruženja, prikazuje se kroz prizmu pandemije AIDS-a. Davies u vrijeme velike svjetske pandemije stvara djelo o jednoj drugoj pandemiji iz prošlosti. Ova recentna također ima svoje političke, društvene, kulturne i psihološke implikacije, kao što ih je imala ona iz prošlosti. Autor tako kroz prizmu tekuće pandemije potiče gledatelja da se suoči s tekovinama i naslijeđem one iz prošlosti.
  
  Godine 2020. i 2021. svijet je stao na noge i promptno reagirao da bi spriječio širenje zaraze te brzinom, do sada nezapamćenom, stvorio cjepivo. Mediji su navelike izvještavali i prenosili znanstvene činjenice, političari su apelirali na ljude da se drže mjera za suzbijanje širenja virusa. Na mnoge načine ponašanje u recentnoj pandemiji sasvim je drugačije od onoga iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Političke elite, napose u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji, u kontekstu neokozervativizma, reganizma i tačerizma, ignorirale su pandemiju, mediji su odbijali prenositi informacije (teaser četvrte epizode, čija se radnja odvija krajem osamdesetih, prikazuje iznenađene protagoniste kako gledaju prvu objavu na BBC-u vezanu uz nužnost prevencije od HIV-a), farmaceutska industrija nije pokazivala interes za brzi razvoj lijekova jer to nije bilo financijski unosno.
  
  Postavlja se pitanje – zašto je tomu bilo tako? Razlog je vrlo jednostavan: bolest je pogađala društveno marginalizirane i stigmatizirane skupine, a virus je bio povezivan s nečim prljavim, grešnim, raskalašenim i promiskuitetnim te je nosio društvenu stigmu. It`s a Sin tako potiče usporedbu dvaju sasvim različitih reakcija koje su uvjetovane društvenim položajem i poimanjem primarno pogođenih skupina te time proaktivno djeluje u kontekstu društvenog pamćenja, potičući gledatelja da promisli o iskustvima prošlosti. Također razmatra problematiku stigmatiziranosti, homofobije u društvu te rasta osviještenosti o pravima LGBTQ osoba, iako olako prelazi preko društvenoga konteksta tačerizma.
  
  

  Serija, koju redateljski potpisuje Peter Hoar, broji pet dijelova u trajanju od četrdeset i pet minuta. Klasično televizijsko trajanje epizode danas je rijetkost, pošto se zbog fabularnih zahtjeva i nastojanja za razvedenijom karakterizacijom likova one znaju protezati i preko šezdesetak minuta. Međutim, Davies i Hoar nastoje da epizode budu dinamične, koncizne te usredotočene, bez nepotrebnog praznog hoda, što i uspijevaju. Svaka od njih obuhvaća jedan period: 1981, 1983, 1986, 1988, 1991, što upućuje na vremensku skokovitost. Navedeno se moglo loše odraziti na karakterizaciju likova jer donekle dokida mogućnost izravnog kontinuiteta u prikazu razvoja i promjene lika, no autori posežu za sličnom strategijom kao i u Queer as Folk, samo što je usložnjavaju s obzirom na prevladavajuće društvene trendove. Serija ima ansambl likova, a glavne čine pet prijatelja i cimera oko kojih se okuplja niz sporednih likova: Ritchie Tozer (Olly Alexander), Roscoe Babatunde (Omari Douglas), Colin Morris-Jones (Callum Scott Howells), Ash Mukherjee (Nathaniel Curtis) te njihova prijateljica Jill Baxter (Lydia West).
  
  
  
  Svaki od likova biran je i oblikovan s obzirom na individualiziranost i tipiziranost. Iako protagonisti bivaju postavljeni kao individue s nizom upečatljivih karakternih osobina te s vlastitim aspiracijama i žudnjama, ujedno predstavljaju i društvene tipove – ne samo gay-muškaraca, nego i društvenih i etničkih pozadina iz kojih dolaze: radničke, migrantske, srednjoklasne itd. Primjerice, Ritchie potječe iz engleske provincije (Isle of Wigh), Colin je Velšanin, Roscoeova obitelj dolazi iz Nigerije s vrlo strogim poimanjem seksualnog identiteta, Ashova obitelj indijskog je porijekla, a Jill je dijete rasno miješanoga braka. Povezuje ih doba i prostor Londona, nastojanje da završe školovanje te se otisnu u svijet, kao i pandemija koja mijenja te u konačnici pogubno utječe na njihove živote. It`s a Sin tako nastoji povezati individualno s kolektivnim te dobrim dijelom počiva na odličnim glumačkim kreacijama i uvjerljivoj glumačkoj muđuigri glavne petorke.

  S jedne strane prikazani su isječci iz svakodnevnih života protagonista u razdoblju od desetak godina, prožetih širom društvenom problematikom. Kako sam nešto ranije naznačio, serija se libi eksplicitnije pozabaviti političkim kontekstom britanskih osamdesetih. Jedan od razloga je što nastoji ponuditi perspektivu iznutra – ograničenog broja likova i njihovih proživljavanja. Sporadično se gledatelj nastoji zaista postaviti u vidokrug karaktera, pa čak dolazi i do metafilmskih poigravanja, kad se protagonisti obraćaju u kameru te nude tumačenja publici. Time se želi postići dinamičnost i neposrednost, što je jedna od karakteristika ostvarenja, prilikom čega se nude objašnjenja tako da se izbjegne didaktičnost i popovanje.
  
  
  
  Radnja svake epizode odvija se brzo, kao da se želi naglasiti atmosfera turbulentnih osamdesetih te kratkog no intenzivnog života likova. Tome je pridonio i upečatljiv soundtrack s nizom poznatih hitova iz osamdesetih godina, kao i živopisna kostimografska i scenografska rješenja. Sudbine likova ujedno služe da bi se ostvarila društvena freska čiji je cilj sagledati kako je na intimnom planu pandemija AIDS-a utjecala na protagoniste, njihove živote te odnose s okolinom, napose obitelji. Davies i Hoar vješto izbjegavaju patetiku i melodramatske efekte, što su bile zamke koje su mogle potkopati seriju, te dobro balansiraju između lažne bezbrižnosti vremena i neizvjesne pandemijske stvarnosti, humora i često tragičnih rezultata.

  Za razliku od Daviesove prošlogodišnje serijalne uspješnice Years and Years, koja je ostala donekle nedorečena, It`s a Sin jedna je od boljih ovogodišnjih serija.

  © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 16. lipnja 2021.

Piše:

Dejan
Durić