Odmjereno i prepoznatljivo

Hrvatski filmski ljetopis, br. 54/2008., Hrvatski filmski savez, glavni urednik: Bruno Kragić

  • HRvatski filmski ljetopis, br. 54/2008.Hrvatski filmski ljetopis još jednom je zadovoljio prave ljubitelje filma. Odmjeren i prepoznatljiv, 54. broj časopisa donosi teme poput Deleuzeove filmozofije, novosti o festivalima i nagradama te kritičke osvrte na nove filmove.

    Za početak bih spomenula oproštaj od najistaknutijeg glumca hrvatske filmske scene - Borisa Dvornika. O njegovom životu i radu, dirljivo i bogatim zapažanjem piše Bruno Kragić.

    Predrasudu o nedovoljnoj zastupljenosti žena u filmskoj industriji razbija, barem u području montaže, žena koja se probila sredinom 20. stoljeća; Radojka Tanhofer. Razgovor s njom vodili su Petar Krelja i Slaven Zečević, a "pionirka hrvatske filmske montaže" podijelila je s čitateljima iskustva od dolaska u Jadran film, preko asistiranja Branku Marjanoviću do produkcije prvih poratnih filmova. Razgovor je obradio i popratio bilješkama Hrvoje Turković koji je sistematično i vrlo detaljno, ne zaobilazeći nijedan važan trenutak u karijeri Radojke Tanhofer, približio čitateljima njen montažerski rad i nadopunio ga crticama iz života.

    U ovom broju Hrvatskog filmskog ljetopisa možemo pročitati opsežan prilog o Gillesu Deleuzeu. Prevedeni tekstovi pokrivaju teme o uokviravanju i montaži s filozofskog stajališta, te filmskom presjeku od klasičnog filma do modernog filma kroz njegovu filozofiju. Iako smatram da je gotovo nemoguće pokušati shvatiti rad Deleuzea i objasniti njegov utjecaj na filmsku teoriju kroz tridesetak stranica, pohvalan je pokušaj njegovog predstavljanja i u tako ograničenom prostoru, dok  rasprava o njegovom ogromnom utjecaju na filmsku kritiku danas tek počinje. To ipak nije zanemariva činjenica za čitatelja koji će se poslužiti ovim presjekom u nekoj budućoj, ozbiljnijoj analizi filmske slike kao pokreta i umjetničkim konceptom Deleuzeove narativne reprezentacije.

    Studije izlažu tekst o filmskoj naratologiji u romanu City talijanskog književnika Alessandra Baricca. Taj, posve nov pogled na kadriranje teksta donosi nam Krešimir Purgar ujedno se osvrćući na odnos lingvistike i semiotike, te analizu pripovjednih struktura u novonastalom jeziku slika kojim se koristi Baricco, nedvojbeno nadahnut filmskom kamerom.

    Svakako bih spomenula vrlo zanimljiv članak koji je analitično rascjepkao glazbene smjernice u filmovima Stanley Kubricka; Paklena naranča, 2001: odiseja u svemiru. Zašto Kubrick koristi opere i na koji način veže glazbu sa slikom, doznajemo od vrsne muzikologinje Irene Paulus koja je uspjela argumentirano objasniti dosad neshvaćen stil Kubrickovog korištenja glazbe u filmovima i njegove igre s tradicionalnom vrstom glazbe. Često nailazeći na veliki nedostatak ambiciozno zamišljenih članaka koji bi trebali uspjeti u pokrivanju cijelog glazbenog ili bilo kakvog drugog izražaja jednog autora – ovdje s oduševljenjem mogu reći da to nije slučaj. O onome što se prešućuje, a o čemu govore distopijski filmovi otkrio nam je Srećko Horvat u vrlo originalnom eseju koji govori o strahu pred tehnologijom, problemu ekologije i kritici konzumerizma u znanstveno fantastičnim filmovima.

    Da zaključimo, čitali smo još jedan broj Hrvatskog filmskog ljetopisa koji nas je neprimjetno osvojio i ispunio očekivanja, tjerajući nas da ponovno pročitamo članke i eseje koji su uspjeli pokriti filmsko-kulturni repertoar, te događanja od veljače do lipnja ove godine.

    © Sanja Mocnaj, KULISA.eu, 3. studenoga 2008.