Nekoherentno seciranje novije američke povijesti
Da 5 Bloods, 2020., red. Spike Lee
-
Više desetljeća nakon završetka neslavnoga Vijetnamskoga rata, četiri se afroamerička ratna veterana: Otis (Clarke Peters), Melvin (Isiah Withlock Jr.), Eddie (Norm Lewis) i Paul (Delroy Lindo) susreću u bivšem Saigonu, danas Ho Chi Minhu, s dvjema namjerama. Prva je da pronađu posmrtne ostatke svog nadređenog Normana (Chadwick Boseman), koji je poginuo u napadu Viet Conga. Iza navodno empatične težnje krije se mnogo prozaičniji razlog: vojnici su u srušenom helikopteru CIA-e sedamdesetih godina pronašli zlato koje je bilo namijenjeno narodu Lahu kao kompenzacija za pomoć u ratu. Zakopali su ga u dolini te su nakon godina traženja uspjeli pronaći izgubljenu lokaciju, što predstavlja povod da se napokon pokušaju dokopati dragocjenog tereta.Prolog filma služi za skiciranje karaktera svakog od četvorice likova s nizom upečatljivih karakternih i svjetonazorskih detalja. Spike Lee također vješto oslikava društveni i kulturni kontekst te naznačuje razliku naspram prošlosti. Američke imperijalističke težnje te borba protiv zlih komunista na teritoriju drugih država sada su zamijenjene drugačijim tipom imperijalizma – kapitalističkim. Dolazak četvorke ironično je insceniran u maniri momačke večeri, što je jedan od tropa američke komedije. Međutim, sada imamo protagoniste koji su treće životne dobi te suočeni s brojnim životnim porazima.
Ho Chi Minh iz suvremenosti drugačiji je od Saigona iz njihovih sjećanja: raskošna globalizirana metropola nalik bilo kojoj svjetskoj, preplavljena je korporacijskim proizvodima i kulturom nekadašnjih okupatora. U Leejevim kadrovima neprestano pažnju plijene različiti konzumeristički proizvodi i brendovi. Kada putuju brodom, na užetu preko rijeke prebačen je par brendiranih tenisica. U klubu gdje se ekipa zabavlja, na zidu iza DJ-a nalazi se veliki plakat Coppolina klasika Apokalipsa danas (Apocalypse Now, 1979), jednog od ponajboljih filmova o besmislu Vijetnamskog rata. Plakat je sada sveden na puku dekoraciju u modernom klubu u kojem protagonisti djeluju kao strano tijelo u stranom prostoru.
Nakon što napuste grad i krenu na ekspediciju, Lee njihove pustolovine, koje uključuju francuske mafijaše, aktiviste dobrotvorne organizacije za razminiranje i vijetnamske kriminalce, postavlja kroz parodičnu perspektivu akcijskih B-filmova iz osamdesetih godina prošloga stoljeća, poput Missing in Action (1984) Josepha Zita s Chuckom Norrisom u glavnoj ulozi. I u njemu se glavni lik – ratni veteran nakon godina vraća u Vijetnam kako bi proveo oslobodilačku akciju. Takvi su narativi u spomenutom desetljeću naprosto metastazirali kad je popularizacija videorekordera omogućila njihovo široko cirkuliranje nezahtjevnim video-prostranstvima, osobito nakon velikog komercijalnog kino-uspjeha Cosmatosova Ramba II (1985) sa Sylvesterom Stalloneom, kojem je scenarij pisao James Cameron. Mahom su nudili papirnate likove, puno eksplozija te simplificiranu aktanatsku shemu u kojoj se dobri Amerikanci bore protiv monstruoznih Vijetnamaca.
Lee se, kao što rekoh, parodijski odnosi naspram ovakvih narativa pa postavlja stereotipne negativce kako bi proizveo humoran učinak, no njegovi junaci također su vrlo svjesni svoje upitne uloge u vijetnamskom sukobu, pa je redatelj više zaokupljen dinamikom odnosa među četvorkom, odnosom Paula te sina mu Davida (Jonathan Majors) te propitivanjem povijesti. Veteranska četvorka predstavlja određene karakterne tipove te u skladu s time ispunjava funkciju u priči. Clarke Peters, Isiah Withlock Jr., Norm Lewis te napose Delroy Lindo poprilično su dobro odigrali svoje uloge, čime su doprinijeli dinamičnosti cjeline koja se inače bori s neujednačenim ritmom pripovijedanja.Redatelj priču račva na dvije vremenske razine: prva je vezana uz suvremenost, a druga otpada na ratno razdoblje te se sporadično javlja u prisjećanjima protagonista, koja su oneobičena jer nisu odabrani mlađi glumci. Četvorka je tek neznatno pomlađena da bi odigrala svoje mlađe inačice, što upućuje na varljivu narav pamćenja i njegovu sklonost fabuliranju. Prošlost je markirana izborom drugoga formata – akademijinoga, koji ima gotovo pravokutan oblik. Narativna prošlost, ispunjena idealističkim dijalozima te gotovo proročki intoniranim Normanovim opservacijama, ironičan je komentar na motiv vojničkoga bratstva, no ujedno otvara i za djelo bitnu temu afroameričkoga doprinosa borbi tijekom Vijetnamskog rata.
Sporadično film fingira i videosnimka, jer jedan od protagonista tijekom putovanja događaje bilježi kamerom. Spomenute snimke također su diferencirane formatom te fingiranom lošom kvalitetom, a ponovno predstavljaju humorni komentar na lakomisleni pothvat junaka, koji je gotovo zamišljen kao lagano izmješten turistički obilazak. Također, prva je polovica sadašnjih zbivanja snimljena u 2.39:1 formatu, a druga u 1.85:1, čime se isto nastojalo podcrtati različitu narav iskustva protagonista: prvo u gradu, a potom i akcijsku u šumi.Da 5 Bloods neprestano kontrastira prošlost i sadašnjost jer Lee nastoji razmotriti ulogu Afroamerikanaca u Vijetnamskom ratu. Posrijedi je segment novije američke povijesti kojega se još nije dotaknuo u svojoj filmografiji. Vrijeme rata podudara se s kontrakulturnim pokretima u SAD-u, kojima je među ostalim besmisao ovoga, kao i bilo kojega drugoga rata, bio važno pogonsko gorivo. Taj je društveni kontekst naznačen dokumentarističkim, odnosno arhivskim snimkama u prvome dijelu filma, kojima je cilj uputiti na društveni kontekst. Dok su se protagonisti borili u sukobu na drugom kontinentu, u njihovoj državi bujali su emancipacijski pokreti za prava Afroamerikanaca. SAD su tako jednoj društvenoj skupini odricali prava, ali su je iskorištavali za svoje sulude imperijalističke pohode svijetom. Stoga materijalna dobit koju reflektira zlato predstavlja svojevrsnu kompenzaciju. No, redatelj vješto podcrtava odgovornost svojih protagonista jer su bili na strani agresora, pa stoga u završnici vješto usmjerava novac te ga povezuje sa suvremenim društvenim tijekovima, poput pokreta Black Lives Matter.
Da 5 Bloods nastavlja se na preokupacije prethodnoga Leejeva filma BlacKkKlansman (2018), s kojim dijeli isti tip humora te poigravanja kontrakulturnim kontekstom i njegovim povezivanjem sa suvremenošću, samo što je prethodno ostvarenje za nijansu fokusiranije. Djelo nastoji povezati zabavljačke tendencije sa seciranjem ozbiljne društvene i povijesne problematike, no ostavlja dojam nekoherentnosti, kao da se željelo odveć žanrova i filmova napadno povezati u jednu cjelinu, a pritom je za nijansu i predugačko. Lee započinje s određenom problematikom, primjerice imperijalizmom, a onda je nakon prologa zaboravlja pa kreće s novim nizom tema (afroamerički identitet i povijest, ratne traume, obiteljski odnosi, ljudske razmirice i razmimoilaženja) i tako nekoliko puta do završnice. Stoga je cjelina odveć razbarušena za vlastito dobro.© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 26. ožujka 2021.
